Mjesec svibanj nekad je u onoj bivšoj državi bio posvećen voljenom vođi. I dok je bio živ, a onda kad je umro, čak još i više. Jer, osim što su mu se za života klanjali kao živom bogu i na izmišljeni datum njegova rođendana 25. svibnja slavili dan mladosti, tako su, nakon prvomajskih praznika, da ne bi ljudima pokvarili slavljeničko raspoloženje, 4. svibnja objavili kako je umro drug Tito. I to usred velikog derbija Hajduka i Crvene Zvezde na Poljudu. Tko se ne sjeća onih sjevernokorejskih prizora, vlak s odrom maršala zločinca prolazi od Ljubljane preko Zagreba do Beograda, masovne scene naricanja za čovjekom koji na svojoj duši ima stotine tisuća mrtvih s Bleiburga, križnoga puta, Golog otoka... samo zato što nisu bili po volji komunističkom vlastodršcu i ideologiji koja je silom nametnula socijalizam i tobožnje bratstvo i jedinstvo.


No, neki pamte i sretnije dane s Brozom. Osobito oni koji su imali od toga koristi, a bilo ih je poprilično: vojska, udbaši, milicija, diplomacija, komunistički apartčici... Živjelo se, tobože sretno, svi su imali posao, stan, socijalno... Osim stotine tisuća političkih emigranata kao i onih koji su trbuhom za kruhom morali u zapadne zemlje i na daleke kontinente. Samo Hrvata u dijaspori i njihovih potomaka danas ima nekoliko milijuna, svi su manje-više morali ići jer u SFRJ nisu mogli živjeti.

A oni drugi koji su razdragani nosili štafete mladosti, i danas žale za vremenima kad su živjeli svoju utopiju i vjerovali da će jednoga dana biti raj na zemlji. Njihovi pseudoreligijski obredi primanja u pionire, omladinu, radne akcije i slične manifestacije danas postoje, primjerice, u Pjongjangu. Kult ličnosti kakav gaje prema Kim Jong-unu nije ništa drugačiji od onoga kakav se ovdje njegovao prema ljubičici bijeloj koja je na grbači radničke klase živjela poput bonvivana... Maršal je za života primao svjetske filmske zvijezde i prodavao priču o socijalizmu s ljudskim licem... I istovremeno je pod njegovim blagoslovom UDBA diljem Europe eliminirala hrvatske političke emigrante, od Ive Protulipca do Bruna Bušića... Kao žrtva pisanja o Titu i nakon njegove smrti stradao je Stjepan Đureković. Zbog odgovornosti za taj zločin ovih dana u Njemačkoj traje istraga protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, a zbog pokušaja njihova neizručivanja čak je bio i zasjenjen prošloljetni ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

“U Europi je jasno, ne samo stajalište o komunizmu ili o Jugoslaviji za vrijeme komunizma, nego je Europi i povjesničarima, kao i ostalima koji prate historiografsku literaturu vrlo jasno što se događalo u Jugoslaviji i Hrvatskoj tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata i što je počinjeno od strane partizana i komunista”, pojasnio je za narod.hr hrvatski povjesničar Vladimir Geiger razliku između Europe i Hrvatske u kojoj hrvatski političari i danas Tita nazivaju brendom.

Žalosno je da se i danas časti lik i djelo zločinca koji nije birao sredstva kako bi maknuo neistomišljenike. Njegovo je ime brend u društvu sa Staljinom, Mao Zedongom, Kim Il-sungom i inim diktatorima.


Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija