Iz tiska je izišla knjiga U ime naroda, autora Eduarda Špehara, potresno svjedočenje o komunističkoj diktaturi nakon II. svjetskog rata …

„Knjiga… U ime naroda trebala bi biti obvezno štivo za sve one koji su rođeni u poslijeratnoj Hrvatskoj, kao i one koje istinski zanima hrvatska povijest. Spisateljski stil Eduarda Špehara doziva u sjećanje djela Prima Levija koja čitatelja potpuno uranjaju u prizore, mirise, osjećaje i misli čovjeka koji proživljava okrutnost čovječanstva bez gubitka vlastite čovječnosti.“

Michael Palaich

Među nama su [u logoru Prečko] bila dva brata, kadeta Hrvatske vojske iz bivše Časničke škole u Ilici 242 u Zagrebu… Jedan je imao petnaest godina, a drugi osamnaest. U toj su gužvi ugledali majku pa su joj počeli mahati, a ona se, čim ih je ugledala, počela probijati prema njima. Nije se obazirala na prijetnje i psovke partizanskih stražara… Probijala se s hranom u rukama… Sada su joj majčinski nagoni govorili da negdje u tim zarobljeničkim logorima njezina djeca gladuju. Prošla je sve logore u regiji i napokon ih je pronašla…

>>Eduard Špehar: Boljkovac je određivao koga će se odvesti na strijeljanje, a koga ne! (Video)

Brzo je došla do ograde od bodljikave žice. Očiju punih suza, raskrilila je ruke. Željela ih je zagrliti, ali to nije bilo moguće. Žičana je ograda bila previsoka i preširoka. Razmijenili su nekoliko riječi. Brzo je pokušala gurnuti paket preko ograde, ali ga nije mogla progurati kroz žicu. Tada ju je stariji sin zamolio da ga pokuša baciti preko ograde. Pokušala je jednom, ali bez uspjeha… nije imala dovoljno snage… drugi put… gotovo je uspjela. Treći ga je put uspjela baciti do vrha, ali je paket zapeo za oštru bodljikavu žicu i ostao visjeti u zraku. Zatim se stariji brat uhvatio za žicu, nekoliko metara iznad zemlje, kako bi dohvatio paket… dohvatio ga je i paket je pao na zemlju.

Odjednom su prema njima zapucale strojnice i ubile obojicu… Tijelo starijega ostalo je zapleteno u bodljikavu žicu, a mlađi je pao na mjestu. Metci nisu pogodili majku. Shvativši… da su joj obojica sinova mrtva, počela je vrištati. Nikada nisam čuo takav strašan vrisak. Nije mogla prestati... U boli je počela čupati kosu. Onda je zavladao jeziv muk. Pala  je u nesvijest.

Oko tijela mlađega brata širila se lokva krvi. Stariji je još uvijek visio na bodljikavoj žici, a krv je s njega lila kao crvena kiša po hrani razasutoj po tlu.

S druge strane žice stražari su pokupili i odvukli tijelo majke koja je još uvijek bila u nesvijesti.

D.Š.