Ovih dana navršene su 42 godine od kada je, krajem lipnja 1972. godine, 19 pripadnika “bugojanske skupine”, odnosno Fenix skupina, ušlo na područje Jugoslavije, s ciljem da pokrenu pobunu i sruše Jugoslaviju. Jedini preživjeli iz te skupine je Marko Mudronja, koji je snimio jedine dvije fotografije feniksovaca.

Moglo bi se reći da je sve počelo u splitskom škveru, gdje je bio zaposlen i gdje se 1962. dio radnika pobunio zbog loših uvjeta rada, a Mudronja im se pridružio. Tri mjeseca su mu ukidali deset posto od plaće, ali je dospio i pod nadzor kao “sumnjiv element“. Na Veliku Gospu 1963. prebjegao je brodom na kojem je radio u Italiju, pa dalje u Francusku, gdje se zadržao dvije godine.

- Dok nisam dobio ulazne dokumente za Australiju gdje mi je već bila starija sestra Greta, koja me je i odgojila nakon majčine smrti 1943. godine - kaže Marko u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

S hrvatskim emigrantima se povezao dva-tri mjeseca nakon dolaska u australski gradić Whyalla. Prvo se učlanio u Hrvatsku mladež “Uzdanica”, a potom, zajedno s prijateljem Murterinom Ivanom Skračićem Bodulom, u HRB. U srpnju 1966. preselio se u Geelong, gdje se povezao s Adolfom Andrićem, stožernikom HRB-a za Victoriju.
- Morao sam promijeniti pseudonim Domagoj, koji sam dobio nakon pristupanja HRB-u, jer se netko drugi već tako zvao. Odlučio sam se zvati Sremac. Tako se svojedobno zvalo moje rodno mjesto zbog velikog broja izbjeglica pristiglih iz Srijema.
Uključio sam se u rad HRB-a i prošao razne obuke te s vremenom postao instruktor za obuku novih članova – kazuje Marko pojedinosti iz konspirativnog dijela svoga života, dodajući kako nitko nije znao koliko organizacija ima članova. Svatko je imao svoje kodno ime i svatko je morao znati napraviti eksploziv, električnu napravu za paljenje mine, za što se on specijalizirao i u tome obučavao druge.
Kad je stožer HRB-a procijenio da je došlo vrijeme za ulazak u Hrvatsku, priključio im se i Mudronja, ali samo kao instruktor u kampu koji je bio smješten u blizini austrijsko-slovenske granice.
- Krajem 1971. signalizirano mi je da se spremim na put i sredinom siječnja iduće godine zrakoplovom iz Melbournea, preko Londona i Bruxellesa, doputovao sam u Pariz. Tamo sam stupio u kontakt sa svojima i dobio daljnje upute. Našli smo se u kampu u Austriji, a u Salzburgu nam je svima bilo rečeno da još jednom razmislimo hoćemo li ići ili ne, jer nakon dolaska u kamp više nema povratka.

U obuci se najviše koristio priručnik HRB-a “Osvetnici Bleiburga“, koji je napisao Adolf Andrić, a moja supruga Elfrida prepisivala je njegov rukopis na svom pisaćem stroju. Kod nas je u kući i umnožavan na šapirografu – ističe Mudronja, pokazavši nam pisaći stroj koji je zajedno s dijelovima namještaja dopremio iz Australije 2012. godine, kada se trajno naselio u rodni Murter.

- Tvrdnje da su članovi skupine Fenix 72 bili zavedeni i poslani u smrt nisu istinite. Svi smo sami sebi platili put i vlastitim novcem nabavili oružje i opremu. Mi smo bili idealisti. Nas nitko nije trebao zavoditi, svi smo bili spremni ratovati i poginuti za Hrvatsku i potpuno smo bili svjesni opasnosti kojoj se izlažemo.
Druga je stvar što se poslije pokazalo da su oni, pa i ja s njima, bili pogrešnog mišljenja o raspoloženju u hrvatskom narodu i njegovoj spremnosti da nakon Karađorđeva pokrene ustanak protiv beogradske tiranije – reći će Marko, koji sa skupinom nije ušao u Hrvatsku. Iz dva razloga, kaže. Bio je teški astmatičar, a od početka je bilo planirano da on ne ide s njima u Jugoslaviju. Njegov je zadatak bio da obuči ostale članove vještinama koje njima nisu bile poznate.

Tamo, blizu austrijsko-slovenske granice su se rastali. Njih 19 je otišlo, kako se poslije pokazalo, u smrt, a on je, kao dvadeseti čovjek, ostao pospremiti u kampu, gdje je na jednome mjestu zakopao njihove dokumente i krenuo u Beč. Sutradan vlakom u Njemačku pa u Nizozemsku. Nakon pet dana vratio se u Australiju.

Dva tjedna poslije u kuću mu je upala australska policija i obavila pretres. Oduzeli su mu australsku putovnicu i vratili mu je tek 1992. godine. Za svoje prijatelje iz skupine Fenix 72 reći će:
- Oni su bili istinski hrvatski domoljubi i heroji kojima se hrvatska država još ni približno nije zahvalila, a ni odužila za žrtvu koju su dali u borbi za samostalnu hrvatsku državu. Nadam se da će se to u skoroj budućnosti ipak dogoditi.


R.Horvat

Share
0