Osvrt na knjigu: Joseph Fadelle, Cijena obraćenja, Verbum, Split, 2012.

Pucali su u njega. Obitelj. Najprije voljeni stric. Sve po zakonu, šerijatskom. Razlog: nije se htio odreći Krista. A oni su mu bili za uzvrat ponovo nudili sve što su mu oduzeli: bogatstvo, žene, ugled.

Riječ je o Josephu Fadelleu, nekadašnjem Mohammed al-Sayyid al-Moussaoui. Iračaninu iz bogate šijitske obitelji. K tome ta obitelj drži, a jednako tako i drugi, da potječe izravno od Muhameda. I što sad? Krist se uselio u dušu i treba odseliti iz svoje domovine, onako kako su nekada Marija i Josip bježali u Egipat. Uspio se na kraju, 2001., skrasiti u Francuskoj. Tu sa suprugom, također negdašnjom muslimankom, i njihovo četvero djece živi u skrovitosti. Nad glavom mu, naime, još visi fetva, jer je otpadnik kojega treba ubiti. Ipak, sve je preživio i napisao ovu knjigu koja je odmah postala uspješnicom.

Događanja su naizgled počela jednostavno. Unatoč svim izbjegavanjima morao je konačno u iračku vojsku. Uzdao se da će ga bogati otac ubrzo odatle izbaviti. Prvu večer, zbog prenatrpanosti, dodijelili su ga u sobu s jednim kršćaninom. Zaprepastio se. Kuran strogo zabranjuje doticaj s tim nevjernicima. Ali nije se imalo kamo, barem te prve noći. Kršćanin je bio povučen i uljudan te je razgovor počeo polagano teći. Ključni trenutak dogodio se kad mu je dotični rekao da polako pročita čitav Kuran. Iznenadio se. On to da njemu predloži? Nakon čitanja u njega se uvukao crv dvojbe. Kuran odobrava mnogoštošta što njegovo srce ne odobrava. Počeli su dublji razgovori, pa onda i molitva. Zavolio je Krista, ali je prepao kršćanina. Ne može se samo tako u iračkom muslimanskom društvu napustiti muslimansku vjeru. Zbog njegova obraćenja mogli su stradati drugi kršćani. I nastaje hod po trnju. Osjeća da više ne pripada svome muslimanskom društvu, a ono kršćansko ga zbog straha ne prima. U njemu gori želja za krštenjem. Ne želi je utrnuti, raspiruje je do vrhunca. Žena, kojom su ga oženili u skladu s običajima bez da ju je prije ikada vidio, misli da je vara s nekom drugom. Otkriva joj da je kršćanin. Njoj se svijet preokrenuo. Bježi k svojim roditeljima i plače, plače želeći im sve to reći, ali riječi ne izlaze iz usta. Da više dalje ne prepričavamo tijek radnje, recimo samo da su pobjegli u Jordan. Članovi obitelji slijedili su ih i tamo pa je preostao još bijeg na Zapad.

Kolikogod opora, predivna je ovo slika pravog čovjeka i pravog kršćanina. Podsjeća nas na početke naše vjere. Trebalo je biti junak da bi se slijedilo Isusa i zbog toga je kršćanstvo cvjetalo. Znamo da je stanje danas potpuno drukčije. Na Zapadu, negdašnjem kršćanskom cvjetnjaku, od kršćanstva se otpada. Umjesto njega počesto se prigrljuje muslimanstvo ili neka istočnjačka religioznost. Što je to što je svelo kršćanstvo na tako niske grane? Čovjek se to mora upitati dok čita ovu knjigu. Jedan čovjek kojemu je život nudio bogatstvo ovozemnog bez posebnog naprezanja, ponovimo to, sve je ostavio zbog ljubavi prema Kristu. A na što smo zapravo mi spremni?


Miljenko Stojić