U svijetu punom kontradikcija nije veliko čudo kada se zanemaruje priroda, razum i čovjek nauštrb moći, krupnog kapitala i obmane. Upravo to čine zdravstveni giganti koji skrivaju i zabranjuju jeftine, svima dostupne lijekove zbog nedovoljne ili nepostojeće zarade te promoviraju skupe tretmane koji tijela pacijenata tretiraju kao pokvareni uređaj koji iziskuje popravak. Ravnoteža cijelog organizma je poput ravnoteže prirode, uništavanjem jednog njezinog dijela dolazi do poremećaja u cijelom lancu što na kraju dovodi do brojnih anomalija. Jasno, sve ovo zvuči čak i naivno kada živimo sa spoznajom da zdravstvene korporacije sanjaju dan kada će svi ljudi biti teško bolesni uz neophodnost lijeka kojeg baš oni mogu proizvesti i to po cijeni koja tjera prosječnog čovjeka na očaj. Dok to nije u potpunosti tako postoje tretmani koji samo odgađaju neizbježno uz visok rizik i malu šansu oporavka. U novom serijalu HRsvijeta, upoznat ćemo u slijedećih nekoliko tjedana neke tipične - "javno isforsirane terapije" i njihove alternative.


KEMOTERAPIJA VS. B17


Kemoterapija je iznimno unosna industrija koja godišnje prevrti oko 200 milijardi $. Po jednoj australskoj studiji iz 1998. godine, od 4638. žena oboljelih od raka dojke njih 164. je donekle ozdravilo od kemoterapije što je 3,5%, a to je čak i visok postotak s obzirom na ostatak svijeta (2-2,5%). Postotak izlječenja je nepromijenjen još od 70.-tih godina prošlog stoljeća unatoč napretku postupka što je samo jedan od razloga zašto tih podataka nema u javnosti. Interesantan je i način na koji vam doktori iznose rezultate. Gotovo uvijek ćete podatke dobiti u postotku relativnog a ne apsolutnog rizika, pa će tako povećanje mogućnosti oporavka od velikih 50% najčešće zapravo biti svega 2-3% veći postotak nego ranije. Bitno je naglasiti i utjecaj kemoterapije na balans cijelog organizma jer njezine zloglasne nuspojave nepovratno uništavaju niz organa što ovaj tretman označava kao prilično neuspješan. Sada dolazimo do pojma B17 u naslovu. Mogli ste sami zaključiti da je to vitamin, a upravo za tu supstancu pojedinci tvrde da liječi rak. Kako? Prilično jednostavno, naime, po njima je rak avitaminoza pri kojoj organizam stvara poremećaje uzrokovane nedostatkom ovog vitamina. Rak je po definiciji posljedica nekontrolirane i u tom trenutku nepotrebne diobe stanica koje stvaraju mutacije. Sve to je uzrokovano kroničnim nedostatkom unosa B17-ice, prema već spomenutoj teoriji Ernsta T. Krebsa i štovateljima njegovog lika i djela, koji se nalazi u nizu koštica voća obitelji ruže, sušenom voću, travama bogatim nitriloksidima kao i u prosnom i lanenom kruhu, te mesu divljači koja to sve konzumira.


Kemoterapija


Ova teorija izgleda suluda dok ne provjerimo koji narodi ne oboljevaju od raka. Eskimi, Hopi i Navajo indijanci, Hunza pleme itd. ne poznaju ovu strašnu bolest upravo zbog svog režima prehrane (do 2500 mg B17 dnevno). To je činjenica i tu nema dileme, jedino je upitno da li je zbilja ovaj vitamin uzročnik tome. Ako je to istina onda je laetril (drugi naziv za amigdalin i B17) formula bez premca u svijetu znanosti. A zašto nema te formule na tržištu? Jer dokazano stvara otrovni cijanid i zbog toga je cijeli projekt proglašen toksičnim po čovječanstvo (što je zanemareno kod mnogo opasnije kemoterapije). Ono što je zanimljivo je argument da se cijanid formira isključivo u rakom pogođenim stanicama zbog njihove konzumacije šećera pri čemu se oslobađa što kao rezultat ima uništavanje zaraženih stanica. Otrov se uništava otrovom, baš kao i kod kemoterapije. Samo što jedan zadovoljava zakone tržišta dok se drugi nalazi u svakom voćnjaku. Ovaj lijek ipak nije čudotvoran (zbog zabrane ne postoje adekvatne studije o njegovom liječenju raka) niti rak odmah nestaje jer je ravnoteža cijelog organizma narušena no da je ponekad apsolutno bolji od kemoterapije, to je nepobitna činjenica. Jasno, potrebna je pravovremena (preventivna) odluka unosa B17-ice, a kemoterapija je jasna opcija ukoliko ste već krenuli s njom - pošto je organizam nepovratno uništen. Suluda borba protiv ovog vitamina dovodi do potrebe (koju propisuje američka FDA) za izdavanjem patenta (studije i ispitivanja koštaju oko 50-100 milijuna $) i zabranom laetrila zbog količine cijanida (ista količina i u drugim vitaminima koji se slobodno prodaju, npr. B12), a na poslijetku je zabranjena čak i prodaja koštica biljaka s njegovim sadržajem.

 

Amygdalin/Laetril – B17

Legitimno je sumnjati da je ovo o čemu pišem možda sve ovo zabluda, da medicinske korporacije ne gledaju vlastiti profit već isključivo korist čovječanstva, da je kemoterapija zdrava i čudesna, a da priroda nema vlastita sredstva za borbu protiv raka. No, pošto takva tvrdnja svima stvara "kisele osmijehe" na licu definitivno vrijedi pogledati i teze protiv kojih se takve mega-tvrke zdušno bore. Proizvođač polovice svjetskih zaliha kemoterapija je Bristol-Mayers Squibb čiji je upravni odbor ujedno i na čelnim pozicijama svjetskih instituta za istraživanje raka, bolnica, FDA itd. što je toliki sukob interesa da je to nevjerojatno (što je nažalost i kod nas posve normalno u svim granama vlasti). Ono što u svemu želim istaknuti je da je kemoterapija označena kao svojevrsni "mainstream" u borbi protiv raka, a istina je takva da je njezina djelotvornost jako sumnjiva i da se troše milijarde dolara na razvoj iste, dok se drugi sustavi liječenja zbog financijskog aspekta zanemaruju. B17 možda nije čudesni lijek, no ja sam 100 % siguran da nije niti kemoterapija, a riješenje ove pošasti je vjerojatno puno bliže nego što mislimo…


PIŠE: Ratko Martinović

Sljedeći tjedan: METADON VS. IBOGAIN

 

VEZANI ČLANCI: Promocija knjige Dr. Lidije Gajski o lijekovima “Lijekovi ili priča o obmani”