HR SVIJET - Hrvatska i Dijaspora Online

Ili perom ili mačem, spomenik postavljen u Srbu, spomenik postavljen u Hrvatskoj, mora biti uklonjen.

Sada radi pero i ovo je put pera kojim se najprije ide. Pa da vidimo kakve će rezultate polučiti. Ako neće ići perom ići će mačem. Ili, popularnije, ako neće milom, onda će silom. Puno ljepše za sve bilo bi kada bi išlo milom. Bolje da nema potrebe za silom. To nikome ne treba

Da se spomenik u Srbu mora ukloniti je pitanje o kojem se na hrvatskoj državotvornoj strani nema što raspravljati. Kao i ostala pitanja poput državne nezavisnosti ili odnosa prema ratovanju za Domovinu.

Spomenik pobuni Srba protiv Hrvatske ne može biti prihvatljiv ni pod kojim uslovima. Kome to nije jasno i bistro ili je glupan ili je neprijatelj. U svakom slučaju s takvima nema rasprave. Pogotovo sada kad je taj spomenik izgrađen i svečano otvoren.

Kao znak dobre volje s naše hrvatske strane, kao i prilika drugoj strani da pokaže mudrost i izbjegne moguće loše posljedice, može biti ponuđeno da se taj spomenik što prije makne na način koji odgovara onima koji su ga tamo postavili. Ako žele, neka ga nose preko hrvatske granice u jednom komadu. U Hrvatskoj tom spomeniku nema mjesta.

Ako ipak neće maknuti taj spomenik, on postaje objektom političkog izjašnjavanja kojim se može jasno izlučiti sve one koji ne pripadaju hrvatskoj državotvornoj liniji. Ne može se birati riječi po pitanju spomenika srpskoj pobuni protiv Hrvatske: ''Spomenik u Srbu se ruši čim se osvoji vlast!'' Jedino to se može čuti kao nešto što dolazi sa strane hrvatske državotvorne politike, tko se god izjašnjavao takvim.

Jednako kao što se sa državotvorne strane može čuti samo izričito odbijanje bilo kakve integracije sa bilo kime – EU ne dolazi u obzir, o tome se također ne raspravlja – kao i politika državne suverenosti koja podrazumijeva da se preuzmu svi alati te iste državne suverenosti. Odnosno, konkretno to znači nacionalizaciju banaka i preuzimanje stvaranja i distribucije novca te poništenje pretvorbe i privatizacije kojom se vraća kontrola nad strateškim sektorima poput informacija, unutarnje i vanjske sigurnosti, vode, hrane, lijekova, prometa, poljoprivrede i industrije.

Sve je to i prije bio dio ''državotvornog paketa'' sa najmanjim mogućim zajedničkim nazivnikom – ispod toga se ne može ići, a da se i dalje vodi državotvorna politika. Sada se svemu skupa, ovom najosnovnijem državotvornom paketu, priključilo i pitanje uklanjanja spomenika u Srbu koji veliča borbu protiv Hrvatske. Za razliku od svih dosadašnjih osnovnih državotvornih načela koji su politički ciljevi konstruktivne naravi u smislu da su tu kao poluge daljnje izgradnje Hrvatske, nešto što ne nestaje nego se razvija, nešto što živi, uklanjanje spomenika u Srbu kao politički cilj više ne postoji jednom kada se odradi – to je nešto što umire. Na ovoj osnovi se uklanjanje spomenika u Srbu stavlja u kategoriju političkog cilja destruktivne naravi, no i na to se mora biti spreman ako je potrebno. Isto kao i kod pitanja obrane – ona je destruktivna jer se vojno uništava agresor, ali zato što je destruktivna nije nelegitimna. Naprotiv, to je obaveza ukoliko se državotvorna politika provodi do kraja i dosljedno.

Ali, možda upravo zbog toga što je tome tako i što je ovo politički cilj destruktivne naravi, ovaj spomenik u Srbu postaje simbolom i fokusnom točkom na koju se svo državotvorno orijentirano ljudstvo može koncentrirati. Svakome, bez obzira na njegovu stručnu spremu ili političku izobraženost, biti će blisko i motivirajuće ovo sa uklanjanjem spomenika srpskom ustanku protiv Hrvatske. To je nešto sa čime se ljudi mogu masovno poistovjetiti i identificirati. To je nešto konkretno, nešto što se može vidjeti i rukom opipati za razliku od fluidnih političkih ideja o gospodarstvu, obrazovanju ili vanjskoj politici. Ovo je ono nešto što se dugo čekalo da izvede ova druga strana, da u svojoj bahatosti napravi nešto oko čega se možemo sakupiti u dovoljnom broju da se onda sa riječi prijeđe na djela. Nisu ni svjesni koju su grešku napravili i kako su se preračunali u svojim kalkulacijama. Kao da nikada neće naučiti, a nije prošlo ni dvadeset godina.

Riječ je tu o simbolici i spomenik je sušta simbolika, pa kako komunikacija na masovnoj razini može ići samo simbolima – psihologija mase samo taj jezik razumije, a narod je masa – onda se i dalje treba samo na simbolički način prema svemu skupa postaviti. Ili spomenika u Srbu ima, ili ga nema. Ne postoji ovdje sredina nego se traži simbolika uništenja simbola. Klin se klinom izbija, kako se kaže.

Postavljanje spomenika ustanku protiv Hrvatske govori da Hrvatske ne smije biti, a uklanjanje spomenika govori da Hrvatska postoji.

Spomenik u Srbu je znak Hrvatske koja je porobljena i umire, uklanjanje tog spomenika je znak da smo slobodni i živi.

Biram slobodu i život. Neka nam dragi Bog pomogne.

Marko Francišković

Komentari (8)