Istina o smrti Andrije Hebranga i danas je prekrivena velom tajne. Nitko od nekadašnjih komunističkih vlastodržaca koji su još uvijek među živima ne želi, niti unatoč poodmaklom vremenu, pomoći u rasvjetljavanju ove enigme. Zanimljivog detalja s početka 1945. godine, koji govori o suštinskim ideološkim razlikama u vrhu vodstva tadašnje komunističke partije u Hrvatskoj ovih se dana prisjetio jedan prijatelj slikara Ede Murtića.

Andrija Hebrang

Svom dugogodišnjem prijatelju koji je zatražio da mu se ime za sada ne spominje, negdje koncem sedamdesetih godina, slikar Edo Murtić je pričao da ga je početkom 1945. godine pozvao Zvonko Brkić, jedan od istaknutijih komunističkih  dužnosnika i poratni šef kabineta Josipa Broza, i odriješitim mu tonom zapovjedio da ode u Beograd, kod Andrije Hebranga, tadašnjeg ministra industrije, i od njega zatraži slikarsko platno i boje.

Taj pribor mu je, naime, trebao kako bi naslikao veliku sliku s motivom  Kosovke djevojke, koju će, kako mu je rekao, izvjesiti na Trgu bana Jelačića u Zagrebu kad u glavni hrvatski grad  budu ulazile partizanske postrojbe.

Kad je Andrija Hebrang čuo taj zahtjev bio je vrlo iznenađen i odbio je  dati pribor riječima kako ne dopušta da se takva slika  uopće izvjesi u Zagrebu.

Pošto se Murtić potužio da bez platna i boja ne smije nikako na oči Brkiću, Hebrang mu je savjetovao da mu kaže kako je rat i da je nemoguće naći slikarsko platno i boje.

Nakon povratka na prostor pod Brkićevom ingerencijom, Murtić je izvijestio partijskog dužnosnika o neuspjehu svoje misije. Kad je Brkiću priopćeno da nema platna i boja pa stoga na Trgu Bana Jelačića neće moći biti postavljena niti slika s motivom velikosrpske „Kosovke djevojke“ Brkić je jednostavno pobjesnio.

„»Hebat ćemo mu mater, sredit ćemo mi njega«, bijesno je tom prigodom sasuo Brkić u lice Edi Murtiću.

Ono što se kasnije dogodilo svjedoči u prilog tezi da su prijetnje koje je tom prigodom izrekao Zvonko Brkić uistinu i ostvarene.


Damir Šimić


Vezani članci:

Zvonko Brkić - Vikipedija (životopis)