Logo

Dvije trećine hrvatskoga naroda, koje su na nedavnom referendumu odbile nasilno nametanje ideoloških definicija braka te gotovo 700 tisuća ljudi koji su zatražili održavanje referenduma, kojim bi se spriječilo nasilno i protuzakonito posrbljivanje Vukovara srbijanske vlade pokušava kao i 1991. demonizirati u međunarodnoj javnosti. Beogradu u tom  pomažu pojedini vođe srpske manjine, ali i sadašnji hrvatski režim.


Evo na jednom skupu vođa agresivnijega dijela srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac govori o navodnoj demonizaciji ćirilice u Hrvatskoj, u kojoj se to pismo izjednačava s tenkovima, a kao potporu u promidžbi svoje velikosrpske politike pokušao je uvući, kako kaže, Bosance i Crnogorce, koji riskiraju da u Hrvatskoj zbog "totalitarne jezične politike" i "nedostatka tolerancije" budu diskriminirani. Pupovčeva promidžbena poruka, naravno, kao i navodno pokrštavanje srpske djece 1992., kojom je tada pokušava uzbuniti svjetsku javnost zbog, navodne ugroženosti Srba, nemaju nikakve osnove u stvarnosti.

Kao što je izmišljeno pokršatavnje djece bilo u funkciji opravdavanja ondašnje srpske agresije na Hrvatsku, tako je i optužba za navodnu demonizacija ćirilice dvadesetak godina kasnije u funkciji drugoga srpskog Memoranduma, kojeg svojski, prije odlska s vlasti, želi realizirati i ekstremniji dio nositelja sadašnjega režima u Hrvatskoj. Koliko su u tom sukladni Pupovac, sadašnji hrvatski režim i srbijanska vlada najbolje pokazuje izjava srbijanskoga ministra vanjskih poslova Ivana Mrkića, koji je svojim non paperom, nakon podle demonizacije cijeloga hrvatskoga narode u međunarodnoj političkoj javnosti, potvrdio izjavom kako je "Srbija u stalnom kontaktu s hrvatskom vladom, koja se i sama pokušava u svijetu ne profilirati s onima koji potpuno podsjećaju na vrijeme ustaštva i najgorega vremena u odnosima među dva naroda".

Dakle, dvije trećine hrvatskoga naroda, koje su na nedavnom referendumu odbile nasilno nametanje ideoloških definicija braka te gotovo 700 tisuća ljudi koji su zatražili održavanje referenduma, kojim bi se spriječilo nasilno i protuzakonito posrbljivanje Vukovara, Pupovčevi beogradski mentori, s najviše su razine, dakle iz srbijanske vlade, pokušali kao i 1991. demonizirati te u međunarodnoj javnosti staviti izvan zakona. Iz srbijanskoga pamfleta, Pupovčeva nastupa i politike aktualnoga režima u Hrvatskoj može se očitati u ovoj igri i bešćutnost prosrpskih aktera prema hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije, koje bi trebale, umjesto tenkovske agresije devedesetih godina, sad prihvatiti srpsku jezičnu agresiju, koja samo drukčijim sredstvima s vukovarskoga područja želi potisnuti Hrvate, jednako onako, kako se to činilo jugoslavenskim i četničkim tenkovima.

Hrvatska se, kako to pokazuju i rezultati referenduma te brojnost prikupljenih potpisa za novi referendum ne trba više bojati srpske demonizacije u svjetskoj javnosti i pritisaka na hrvatsku vlast, koji se provode preko nezajažlčjivih zahtjeva dijela srpske manjine. Naime, Hrvatska je članica Europske unije, a samo čalanstvo joj, kao i nekad Sloveniji, omogućuje da u svojim rukama drži otvorenim pitanje ulazak Srbije u EU. Ne zato što bi se Hrvatska osvećivala za zlodjela, koja su joj počinili Srbi tijekom sedamdesetak godina njihove vlasti u Hrvatskoj, nego zato da se Srbija prije svoga ulaska suoči s posljedicama svoje agresivne politike tijekom agresija na Hrvatsku, BiH i Kosovo, što je temeljni preduvjet dobrosusjednih odnošaja.

Osim toga, vjerodostojnost i iskrenost srpskoga suočavanja s vlastitim zločinima moguće je dugotrajno provjeravati, ne samo u odnosu prema hrvatskoj manjini u Bačkoj i Srijemu, nego i u delegitimiranju četničkoga pokreta, koji je u Srbiji legaliziran kao nacionalna vrijednost, premda su njegovi zločini u zvjerstvima nad Hrvatima, muslimanskim Bošnjacima i drugim nesrbima po svojoj monstruoznosti nadilazili rafiniranije fašističke zločine. Hrvati se ne trebaju bojati ni domaćega režima, koji umjesto rješavanja temeljnih gospodarskih i socijalnih pitanja, zapravo vlastitu nesposobnost prikriva vođenjem ideološkoga rata protiv neistomišljenika.

Plebiscitarno odbijanje takve politike u Hrvatskoj nije potaknulo predstavnike režima da temeljitije razmisle o upitnosti svoje politike. Dapače, narodu se sada prijete da će zbog njegova otpora i privrženosti vlastitom identitetu ugraditi u Ustav mehanizme koji će ubuduće spriječiti očitovanje svake narodne volje. Dužnosnici režima mogu se tako još neko vrijeme održavati na vlasti, nu prvom prigodom, nakon odlaska s vlasti, Ustav se može mijenjati, jednakom lakoćom, kao što ga danas mijenja i režimska koalicija.

Zahvaljujući svom položaju Hrvati imaju na raspolaganju cijeli instrumentarij vlastitih i međunarodnih pomagala za obranu od velikosrpskih politika. Nu preduvjet za uspješnu obranu od nasrtaja iz Srbije nije oblikovanje srpske svijesti po hrvatskim željama, nego ponajprije otvaranja pitanja lustracije nad vlastitim jugoslavemskim politikama i političarima, koje su hrvatski narod i njegovu državu stajali toliko nepotrebnih žrtava.



Mate Kovačević

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.