ISTAKNUTE VIJESTI

Milić Bijelić, dipl.oec. član Uprave RIZ-Odašiljači d.d. govori o teškoćama s kojima se ta tvrtka sučeljava te o gospodarstvu u Hrvatskoj, istovremeno otvoreno ukazujući gdje su izvori problama.

- Mediji posljednjih dana donose razne informacije o Vama i tvrtki RIZ-Odašiljači d.d. kojoj ste član Uprave. Kako ste se našli u toj tvrtci i od kada u njoj djelujete? Zapravo, Vaš se glas ne čuje, zašto?

Milić Bijelić: Ja sam Karlovčanin, a u Zagrebu sam od početka studija na ekonomiji 1966.g. tadašnji Ekonomski fakultet završio sam prije predviđenog roka i s prosječnom ocjenom najboljom u generaciji za što sam bio i novčano nagrađen. Na Ekonomskom fakultetu bio sam biran i za asistenta, ali zivot je nešto drugo. zelio sam svoje znanje studija ekonomike poduzeća provjeriti u praksi i umjesto da po preporuci tadašnjeg direktora Ekonomskog instituta završim u Plivi sudbina je htjela da baš tog dana prije odlaska na dogovor u Plivu kupim Vjesnik i pročitam oglas da RIZ trazi nekoliko ekonomista. Bilo je to u listopadu 1971. g. I tako sam istog dana primljen u RIZ i s daleko manjom plaćom nego što bih imao u Plivi. Zašto se to dogodilo tako? Sudbina? Ili, jednostavno sam mrzio preporuku i protekciju. Započeo sam raditi u tadašnjem Pogonu odašiljača, jednom od desetak pogona RIZ-a koji je brojio svega pedesetak radnika i to nekoliko inzenjera, a ostalo su bili kvalificirani bravari i mehaničari. Na čelu proizvodnje je bio Branko Tkalčević, čovjek u naponu snage koga s pravom smatra jednim od pionira odašiljačke tehnike i to u svjetskim razmjerima.

Već tada pogon je proizvodio odašiljače za jugoslavenske TV centre ali započinjao i suradnju s njemačkom tvrtkom Siemens da proizvodi opremu i za druga trzišta. Kasnije sam saznao da je upravo Siemens zahtijevao da se zaposli ekonomista sa znanjem njemačkog jezika i da ugovori i korespondencija, isporuke robe, itd. idu preko takve stručne osobe. Pogon je uskoro prerastao u proizvodnju odašiljača velikih snaga za svjetsko trzište, a moj san povratka na Ekonomski fakultet spriječen jer me je RIZ rješenjem stambenog pitanja zaduzio da ostanem. Još je svega dva mjeseca do punih 41 godinu moga rada u RIZ-u. Ukratko mogu reći da sam nakon tri godine staza već vodio i odgovarao za ekonomsko i financijsko poslovanje tvrtke. Od 1986. g. do kraja 1990. g. bio sam i direktor tvrtke RIZ-Tvornice odašiljača tada na vrhuncu moći, 330 zaposlenih, još nekoliko puta više zaposlenih radnika kod stalnih kooperanata. S prometom između 400-500 milijuna tadašnjih DEM i to isključivo u izvozu. Sačuvan je zapisnik o primopredaji funkcije direktora iz početka 1991. kad sam novom direktoru ostavio na računima 25 milijuna dolara i još nekoliko desetaka milijuna njemačkih maraka na računima projekata. Ja čak 1986. g. nisam bio podnio prijavu na natječaj za direktora RIZ-Tvornice odašiljača, molbu na natječaj umjesto mene su drugi napisali. Gotovo da sam zbog toga stradao i tek na ponovljeni pritisak Branka Tkalčević (danas pokojnog) i Siemensa bio sam prisiljen tu funkciju prihvatiti. Od 1991. pa sve do 2011. iako sam ostao raditi u RIZ-u, nisam bio u prilici da na bilo koji način utječem na poslovanje i sudbinu RIZ-a. Sredinom 2011. prihvatio sam  iz obaveze da pomognem i na pritisak  radnika koji me poznaju članstvo u novoj Upravi kako bi se RIZ izvukao iz krize. Meni, zaista nije do bilo kakvog publiciteta niti mi je on potreban nekoliko mjeseci prije završetka radne karijere. Da li sebi pripisujem nekakve posebne zasluge? Nipošto. Od tada zaposlenih 330 radnika bar njih tristo je bilo spremno danonoćno raditi na dobrobit tvornice. I to je bila formula uspjeha.


RIZ je bio vodeći i prepoznatljiv u svijetu

- Kao član Uprave tvrtke „RIZ Odašiljači“ mozete li ukratko predstaviti tvrtku? Koliko je zaposlenih? Kako i otkad djelujete, kojim se djelatnostima bavite? Koliko ste danas konkurentni u suvremenom svijetu tehnike i je li tvrtka prepoznatljiva na svjetskom trzištu? Mozete li navesti neke primjere prepoznatljivosti?

Milić Bijelić: Tvrtka RIZ je osnovna još daleke 1948. godine za proizvodnju radio-odašiljača i pripadajuće opreme za potrebe tadašnjeg Radio Zagreba. Izgradnjom nekoliko velikih centara prije kraja 70-ih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj na bazi ukazanog povjerenja vlade Zapadne Njemačke odnosno, njihove centralne radijske kuće Deutsche  Welle RIZ stječe međunarodnu referencu i narednih desetak godina postaje vodeći proizvođač opreme u svijetu. Prije kraja 90-ih RIZ je bio vodeći po obimu zaključenih ugovora i ostvarenom profitu. Danas je RIZ puno manji, s 240 zaposlenih, prihodom između 80-100 milijuna kuna od čega veći dio u izvozu a manji dio čini proizvodnja elektroničkih brojila, mjerila potroška električne energije za kupca HEP Hrvatske. Nazalost, provedena pretvorba 1993. u jeku najvećih ratnih razaranja Hrvatske i davanje Tvornice u pogrešne ruke bilo je dovoljno da u desetak godina sav silni novac i slava nestane. Obnovom pretvorbe 2008. ukazala se šansa za oporavak RIZ-a, ali nazalost nije iskorištena. Od 2008. do 2011. godine Hrvatski fond za privatizaciju je imenovao uprave i većinski broj članova NO RIZ-a što je rezultiralo novom štetom RIZ-u većom od 30 milijuna kuna. Stradanja Društva u pretvorbi i stradanje nakon obnove pretvorbe i jesu uzrok današnjeg konflikta jer radnici RIZ-a vide da bez ESOP-a nema izlaza.

Što se tiče konkurentnosti RIZ-a u današnjem trzišnom trenutku sreća je da RIZ u svome programu ima trazene 250kw i 500kw kratkovalne odašiljače razvijene u najnovijoj digitalnoj tehnologiji i korak ispred konkurencije.

Politika i lobiji uništavaju hrvatske izvoznike

RIZ je tradicionalno bio orijentiran na trzišta arapskih zemalja bogatih naftom. Nakon nedavnih političkih nemira i privremenog gubitka toga trzišta RIZ je bio prisiljen ubrzano ići s novom tehnologijom na trzište Azije. Dobiveni ugovori s Indijom i J.Korejom i najava novih još većih poslova pokazuju da nam ti novi kupci pruzaju ruku spasa. RIZ u toj utakmici mora biti konkurentan i po cijeni a ne samo po tehnici. Svega je nekoliko konkurenata RIZ-u ali dolaze iz Amerike i Francuske te u području srednjeg vala iz Kanade. Dovoljno je reći da neki od njih imaju u odnosu na RIZ dvostruko manje troškove infrastrukture, poreza i doprinosa, parafiskalnih nameta i sl.

Mi se u toj utakmici borimo smanjenjem troškova kroz racionalizaciju proizvodnje, tehnološko unapređenje ali to nije uvijek moguće. Pojednostavljeno rečeno, RIZ mora po produktivnosti svoga rada i znanja biti u vrhu, a dolazi iz okruzenja gdje je zbog tih svih opterećenja društvena produktivnost pri dnu. To je raskorak koji vodi u propast većinu izvoznika iz Hrvatske. Ime RIZ nešto znači u svijetu, gotovo u svim zemljama Afrike je RIZ-ova oprema, RIZ-ova oprema radi i na svim kontinentima, dosad u 70 zemalja svijeta. Navest ćemo nedavni primjer nove drzave Eritreje iz koje se prije desetak dana vratilo naših 8 zaposlenika. Montirali su opremu u zgradu i podizali visoki antenski stup u nenormalnim uvjetima, uz vjetar. Vlada Eritreje je tu opremu u visini 3 milijuna EUR-a mogla kupiti od Francuza ili RIZ-a. Odlučila se za RIZ. Sam njihov ministar informacija i kulture je nekoliko puta posjetio radilište. Nije mogao vjerovati kako radovi napreduju i kako naši stručnjaci rade. Kad su mu rekli da se odmaraju u hotelu gledajući prijenos nedavnog Europskog prvenstva u nogometu naredio je da se radi njih izmijeni program i da se prenose utakmice Hrvatske koje dotad nisu bile na programu. Naravno da su izazivali kod tamošnjih ljudi znatizelju, moglo se objasniti tko je RIZ, ali gotovo nitko za Hrvatsku nije ni čuo. Naš odnos prema poslu, prema kupcima je nešto što nas razlikuje od konkurenata.

Plaća radnicima zadnju godinu nije ni dana kasnila

- Mozete li navesti ključne probleme, pa i one elemente s kojima se ponosite, a  s kojima se danas sučeljava tvrtka? U javnosti su priče različite, od toga da ste na velikim gubicima do uspješnog poslovanja. Što je prava istina?

Milić Bijelić: Ta priča o velikim gubicima RIZ-a nas sve izluđuje, jer se uporno koristi s ciljem da se diskvalificiraju članovi Uprave iz redova radnika RIZ-a koji su tek od 2011. na tom radnom mjestu. Istina je da je do 2007. RIZ  akumulirao visoke gubitke preko 80 milijuna kuna jer je tadašnji direktor RIZ-a g. Cvjetko zelio ugasiti poslovanje. Ostvaren je i 2009. gubitak u visini 26 milijuna kuna jer su menadzeri RIZ-a prije odlaska ostavili RIZ bez ijednog ugovora. Nakon obnove pretvorbe u lipnju 2008. tadašnji NO i Uprava našeg Društva propustili su provesti putem Skupštine Društva usklađenje temeljnog kapitala i vrijednosti dionica i isknjiziti taj gubitak iz poslovnih knjiga. To je bila i obveza sukladno ZTD-u i sukladno međunarodnim računovodstvenim standardima, međutim nema za taj propust sankcija. Nedavno smo slali svima bonitetne podatke za RIZ i samo ćemo ih ponoviti, SOL 2 koji pokazuje likvidnost je najviša ocjena, Bon plus koji pokazuje stabilnost i trend poslovanja je devetka a najviša ocjena je deset. RIZ sve svoje obveze uredno podmiruje. Nije na listi poreznih duznika. Plaća radnicima zadnju godinu nije ni dana kasnila. Obaveza isplate plaće je do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, dana 10.08 mi isplaćujemo plaću za srpanj. Prema drugim tvrtkama u Hrvatskoj moglo bi se reći da je stanje više nego dobro. Međutim, kao ekonomist to ne mogu reći. Mi smo na svjetskom trzištu i izlozeni smo rizicima u poslovanju. Moze se dogoditi situacija kao trenutno u Jemenu da ne mozemo završiti radove i naplatiti svoj novac. Jedna relativno mala tvrtka kao mi morala bi imati u rezervi 5-10 milijuna eura da moze prevladati takav rizik.

Nekad smo imali 50-60 milijuna eura i mogli smo sami i veće projekte financirati direktno našim kupcima i još dodatno zaraditi. Danas, ako se takva situacija dogodi nema toga u Hrvatskoj tko će vam pomoći, Ministarstvo gospodarstva? Banka?

Mi nismo Njemačka da se posao moze osigurati od nekomercijalnih rizika tek tako. Svi će samo gledati propast.

Inkret je primio 14 lijepih plaća

Još je ruznija podvala reći da financijski izvještaj za prvu polovicu 2012. jasno pokazuje pad prihoda od 63%, nove gubitke od 6,8 milijuna kuna i povećanu zaduzenost za 30 milijuna kuna u samo tri mjeseca. I to po ne znam koji put plasira Robert Inkret. U RIZ-u je primio 14 lijepih plaća i vrlo dobro zna da po poslovnom planu ove godine u prvom polugodištu je ulaganje i proizvodnja a da su isporuke u drugom dijelu godine.

Dana 10.8.2012. je naplaćeno 2 milijuna eura iz Indije za isporuku koja je bila u mjesecu srpnju. Renomirani kupac iz J. Koreje došao je 13. kolovoza  preuzimati opremu vrijednu 3 milijuna eura iza čega slijedi isporuka i naplata. Veći dio brojila se isporučuje u drugoj polovici godine. Samo u trećem kvartalu ove godine isporučuje se i naplaćuje preko 40 milijuna kuna pa će gubitak od 6,8 milijuna biti izbrisan. Naši renomirani kupci s Istoka ne daju avanse pa se za isporučenu opremu naplaćujemo u cijelosti nakon ukrcaja opreme na brod u Rijeci. Iz tog razloga bilo je potrebno uključiti poslovnu banku u financiranje nabavke repromaterijala a ta pozajmica se isti dan kod naplate vraća. Pa tko bi RIZ-u inače odobrio bilo kakvo zaduzivanje? Već nakon isporuke projekta J. Koreja RIZ će biti tvrtka bez kune zaduzenja i bez kune dospjelog duga prema svojim brojnim partnerima. To recimo Inkret jako dobro zna.

Najteze je kad te vlast izigra

- Prvi ste prosvjedovali na Markovu trgu, zapravo otkako je to dopušteno, dakle pred prostorijama Vlade i Sabora, čemu taj prosvjed?

Milić Bijelić: Radnici RIZ-a su prvi prosvjedovali na Trgu sv. Marka trazeći radničko dioničarstvo. Brojni su razlozi za dobivanje ESOP-a, a nijedan protiv. Ranija Vlada RH je na svojoj zatvorenoj sjednici donijela 4.10.2007. odluku kojom je nalozila Hrvatskom fondu za privatizaciju da prenese dionice RIZ-u radi formiranja radničkog dioničarstva ukoliko to radnici RIZ-a zele.

Takva odluka Vlade je toga dana pročitana svim radnicima RIZ-a pred vratima DORH-a jer su bili na prosvjedu. Od tadašnjeg povjerenika Sindikata RIZ-a zahtijevalo se drugog dana da u RIZ-u sazove Skup radnika i još jednom istu odluku pročita. A dalje je otprilike tekla stvar na sljedeći način: najprije je HFP na zahtjev i dostavu programa odgovorio da treba čekati pravomoćnu presudu jer su vanjski dioničari osporavali obnovu pretvorbe.


Nakon pravomoćne presude krajem prošle godine tadašnji ravnatelj HFP-a sada AUDIO-a, odgovara da treba čekati završetak izbora.

Nakon završetka izbora nova postava AUDIO-a odgovara otprilike: kakav ESOP, tko vam je to obećao, promijenjeni su zakoni, mi nismo nadlezni ... Istina je da se čovjek najgore osjeća kad ga prevare pojedinci iz vlasti. Radnici se s pravom osjećaju izigrani, prevareni. U svim drugim slučajevima slični zaključci Vlade su provedeni, zapravo Vlada je pogurala radnike u ESOP, neke iz razloga da se riješi tereta tih tvrtki. Jedino je RIZ ostao izigran. Da li je to slučajno? U RIZ-u svi vjeruju da nije i da je to zasluga vanjskih dioničara koji su uz pomoć pojedinaca iz AUDIO-a i Vlade uspjeli spriječiti radničko dioničarstvu u RIZ-u.

Pritisak uništava kreativnost

- Koji su dokazi? Koliko su radnici tvrtke svjesni stanja u kojem se nalaze?

Milić Bijelić: Pa cijelo vrijeme oni vrte taj problem, dolazili su i u RIZ (g. Tukić vlasnik ST Investa, g. Ljubas u ime Elektroprometa) predlagati nekakve kombinacije. Oni bi povukli tuzbe ako ih se na neki način obešteti za ulozeni novac u neuspjelo preuzimanje RIZ-a. ESOP je sve više svjetski trend za trzišne uspjehe i za slučaj RIZ-a izuzetno dobro rješenje jer uspjeh RIZ-a isključivo ovisi o znanju i sposobnosti njegovih inzenjera koji svojim znanjem i radom moraju stvoriti proizvod bolji od Amerikanaca i Francuza. Novac tu nije odlučujući faktor iako dobro dođe, već znanje i motivacija jer se radi o tehnološki najslozenijem proizvodu u području radiokomunikacija danas, Pa kako će oni stvarati ako im iznad glave sjedi nekakva uprava koja prvi put čuje za RIZ i koja nema dana iskustva u sličnoj industriji. Vodeći ljudi kod naših konkurenata su ponikli iz njihovih redova i godinama su stvarali svoj ugled kod kupaca. Oni svaki odgovor mogu dati u sekundi.

Suludo je očekivati da će naši vodeći inzenjeri stvoriti nešto novo, a od njih se to svake godine očekuje, samo zato što im to netko naredi. Objektivno rečeno ni uz najveće napore oni to neće moći ako su pod pritiskom, ako su frustrirani. Mogu danima traziti rješenje koje u uvjetima kad su orni mogu naći istog dana. Tu i je opasnost, vezana za trenutnu situaciju u kojoj se nalazi RIZ. RIZ ima veliku sreću da je na pomolu generacija od nekoliko mladih ljudi koji mogu stvoriti novo, nova tehnološka rješenja, alpari našim konkurentima. I naši konkurenti ovise o nekoliko genijalaca. Nama ni njima brojnost inzenjera ne bi puno pomogla. Tu će RIZ morati biti oprezan, jer ulaskom u EU lako moze ostati bez vodećih ljudi ako se do tada ne ostvari znatan napredak i zarada. A to nam se u prošlosti već jednom dogodilo.

Na vrhuncu moći RIZ-a jedan od naših konkurenata je krajem devedesetih godina dvojici vodećih naših inzenjera ponudio petogodišnju plaću koju u tadašnjoj Jugoslaviji i RIZ-u nisu mogli ni u 20 godina zaraditi pa su preko noći otišli.

RIZ tu ništa nije mogao jer su baš tada plaće u bivšoj drzavi bile limitirane. U sličnoj tvrtki u Japanu, J. Koreji i drugdje, naši zaposlenici bi imali ugovor s društvom kao partneri a ne kao radnici.

U čijoj su sluzbi Čačić i Inkret?

- Prezentacija koja je dospjela u javnost o „atraktivnoj“ lokaciji na kojoj se tvrtka nalazi pokazuje interese građevinskih grupacija o izgradnji atraktivnih stanova na toj lokaciji, na primjer za one s visokom plateznom moći, poput športaša, biznismena, liječnika i sl.  Moze li se to povezati s aktualnim stanjem tvrtke „RIZ Odašiljači“? Zapravo, što se iza toga skriva?

Milić Bijelić: Kako ovako nešto objasniti ljudima iz agencije AUDIO ili iz Ministarstva gospodarstva koji misle da sve mogu i sve znaju. Interesantna ja teza g. Inkreta u vezi s građevinskom mafijom, za njega je to jednostavno lazna teza jer on tada nije bio u RIZ-u pa nije vidio što se događa. Prvi potpredsjednik Vlade RH Čačić je novinarima još zanimljivije odgovorio, otprilike: 'Kaj god, tako nešto bedasto već dugo nisam čuo.' Mozda je prestrogo reći 'građevinska mafija', jer jednostavno se ljudi nastoje bez puno novca dočepati atraktivne lokacije. Tu su radnici trebali biti samo usputna zrtva. 'Stipić Grupa' je nekoliko puta dolazila premjeravati lokaciju RIZ-a u Bozidarevićevoj 13. Njihov projekt „Biseri Maksimira“ je bio i na sjednici NO RIZ-a. Radi se o izgradnji luksuznih stanova i lokala procijenjene vrijednosti 60 milijuna eura. Jedan od vanjskih dioničara, Tukić ST Invest je na osnovu lazne punomoći sudjelovao u radu NO RIZ-a da stvar kontrolira. Grupa vanjskih dioničara predvođena Tukićem i Ljubasom  je krajem 2007. i 2008. uz pomoć tadašnjeg direktora RIZ-a Cvjetka i većinskog vlasnika RIZ-a nastojala provesti preuzimanje RIZ-a.

Cilj im je bio spriječiti obnovu pretvorbe RIZ-a i pored atraktivne lokacije dočepati se i 17 milijuna dolara. Postoji sanduk sluzbene dokumentacije vezane za tu aktivnost. Na Skupštinu Društva RIZ-a tri puta su dolazili praćeni brojnim odvjetničkim kancelarijama kako bi proveli nezakonito preuzimanje. Meni ni danas nije jasno zašto su djelovali suprotno Zakonu o preuzimanju trgovačkih društava i zašto su se skrivali iza skrbničkih računa. Regulator HANFA do danas nije sankcionirao njihove nezakonite radnje, jer nisu dobili podatke tajnog  skrbničkog računa Hypo banke Klagenfurt. Taj propust HANFA-e omogućio im je podizanje tuzbi pri Trgovačkom sudu u Zagrebu i novo stradanje RIZ-a. Da nije bilo toga propusta jedne drzavne institucije RIZ bi odavno bio realizirao program ESOP-a.

Visoki Trgovački sud  u Zagrebu je ispravio taj propust svojom pravomoćnom presudom u jesen prošle godine. Pola kombija je sluzbene dokumentacije o tome i sve to je trajalo oko dvije godine, a sad je to za neke mašta sindikalne povjerenice Marine Glokević.

Formula poznata: Uzmu imovinu, a radnici na cestu!

- Po kojoj se to 'formuli' radi, što je s rasprodajom nekretnina i koliko se s njima i na koji način poslovalo? Jesu li sve tvrtke pred zakonom iste?

Milić Bijelić: RIZ nije kriv vanjskim dioničarima, a pogotovo radnici RIZ-a što su oni potrošili neke svoje novce u to nezakonito preuzimanje. Interesantna je ta njihova formula brzog preuzimanja imovine tvrtke jer to nije stečaj. Zadnji dobar takav primjer je uništenje renomirane tvrtke Elektropromet od gotovo istih osoba. Drugi dan nakon Skupštine Društva oni imenuju svoj NO i Upravu. Uprava rasproda imovinu i usmjeri je da druge tvrtke, a preuzeta tvrtka nakon što ostane bez imovine moze u stečaj a radnici na cestu. Treba pojasniti da je sadašnje Društvo RIZ-Odašiljači steklo atraktivno zemljište na lokaciji Bozidarevićeva br. 13 u zagrebu nakon kupnje nekretnina i zemljišta od ostalih poduzeća RIZ-a i to redom kako su ta poduzeća odlazila u stečaj. Tadašnji direktor RIZ-Odašiljači d.d. Darko Cvjetko je izvlačio novac iz proizvodnje, ograničavao djelatnost Društva i kupovao nekretnine. Drugi izvor novca osigurao je na način da je zaposlenicima smanjena plaća 40 posto od osnovice i to još 1999. Sve te nekretnine su danas u veoma lošem stanju. U desetak godina generirale su preko desetak milijuna troškova koji su plaćeni na komunalije, vodne doprinose, zemljišnu rentu, odrzavanje. Nekoliko milijuna je potrošeno na pokušaj upisa vlasništva u Gruntovnicu ali bez uspjeha do danas. Danas se moze govoriti samo o zemljištu i to nakon upisa u Gruntovnicu i o cijeni upola manjoj od one po kojoj je to sve plaćeno.

Mafija uvijek pobijedi!?

Pogrešna odluka bivšeg direktora RIZ-a Cvjetka vezana na način stjecanja ovih nekretnina bila je jedan od razloga što je Društvo već do 2007. dovedeno u gubitke i dugove daleko veće od temeljnog kapitala. Smiješno je govoriti o „obiteljskom srebru“ već je prije riječ o katastrofalnoj odluci koja je dosad donijela velike gubitke i koja će ih još donijeti. Takva odluka se moze opravdati samo u kontekstu namjeravanog brzog stečaja Društva prije nekoliko godina i prije pada cijena nekretnina.

>>Uz Linićevu najavu prodaje HPB: Slijedi završetak financijske agresije na Hrvatsku

Teško je reći otkud dolaze smjernice za takve radnje. Ne smije se reći da to radi Drzava ili drzavne institucije. Radi se o pojedincima iz vlasti i drzavnih institucija koji su direktno povezani s nekim poduzetnicima koji to sve rade bez i najmanjeg straha. Oni to jako efikasno rade i moze se reći po onoj da mafija uvijek pobjeđuje. Evo na primjeru radničkog dioničarstva, razlika između slučaja Varteksa i RIZ-a je utoliko što je slučaj RIZ-a daleko jednostavniji jer se radi o gotovu novcu.

Varteksu su pomagali i tjerali ih na preuzimanje dionica za jednu kunu. RIZ-u su pune dvije godine sprječavali povrat novca, pa pune četiri godine prijenos dionica, pa ih danas ne zele definitivno dati. Tako da danas mozemo reći da AUDIO nezakonito drzi portfelj dionica RIZ-a s osnova pretvorbe i to čak 64 posto bez obaveze privatizacije. Do kada?

Klasična otimačina ili nacionalizacija

- Dugogodišnji ste djelatnik tvrtke RIZ Odašiljača, bili ste na njezinu čelu, poznajete ekonomske procese. U kojem pravcu, prema Vašem mišljenju ide hrvatsko gospodarstvo gdje je ključna riječ „stečaj“?

Milić Bijelić: Dakle, klasična nacionalizacija ili otimačina. Što se tiče moga mišljenja u vezi s pravca u kome ide hrvatsko gospodarstvo, mogu reći da je moje znanje i iskustvo vezano uz trzište i ekonomiku tvrtki a ovdje se radi o ekonomici drzave.

Nije pretjerano reći da je uspostavljen gospodarski sustav koji teoretski i praktički ne moze funkcionirati a da ne dođe do bankrota. To je novi eksperiment u široj ekonomskoj teoriji i praksi čija propast će brojne ljude osiromašiti i društvo vratiti veliki korak natrag. Provedena pretvorba i privatizacija je uništila svaki temelj za brzi napredak. Recimo na primjeru RIZ-a. Kako se moze objasniti i shvatiti da netko dođe u posjed vlasništva najbolje tvrtke a da to ničim nije zasluzio u usporedbi s ostalih 330 zaposlenika. Ili još bolje, kako će ostalih 330 zaposlenika raditi u interesu tvrtke kad to ne radi većinski vlasnik, a pritom svi znaju da većinsko vlasništvo nije stekao svojim novcem. Iz puke nuzde, jer moraju od nečeg zivjeti?

Provedena je pljačka imovine!

Što se tiče stečaja na primjeru brojnih bivših poduzeća RIZ-a koja su otišla u stečaj moze se zaključiti da je provedena pljačka imovine. Neke od tvornica RIZ-a i nisu trebale ići u stečaj već je to učinjeno kako bi se riješilo radnika i kako bi imovina bila rasprodana. U nastavku zelim dati još nekoliko napomena. Izuzetno je ruzna teza tvrditi da su radnici RIZ-a zavedeni od bilo koga. Najmanja je stvar što je jedna trećina visoko obrazovanih. Gotovo svi zaposlenici su mjesecima radili u brojnim zemljama širom svijeta i stjecali znanje i iskustvo i njih nitko ne moze zavesti na krivi put. U tijeku je smjena generacija i moze se već sada reći da su mladi nositelji razvoja i napretka. Ono što ohrabruje je da se radi o generaciji daleko obrazovanijoj nego što je bila naša generacija osamdesetih godina prošlog stoljeća. To i nije čudo kad se ima u vidu napredak tehnologije, informatike, dostupnost znanja.

>>Od 2000. Hrvatskom suvereno upravlja Rotary club

Ovih dana dokazali su da znaju i mogu. Ostajali su i noćima u tvornici da bi riješili tehničke izazove na novom proizvodu 500kw kratkovalnom odašiljaču, mozda jednom od najslozenijih proizvoda uopće. I uspjeli su prije roka. Dakle, znaju i hoće.

Bar polovica od njih je pametnija od bilo kakvih uprava, činovnika iz AUDIO-a, iz Vlade i drugih institucija.

To je najjača poluga i nada da će RIZ uspjeti.

Jutarnji list je pod kontrolom!

- Zašto se ograničava dostupnost istine u javnosti o RIZ-u?

Milić Bijelić: Zapanjuje nečuvena kampanja u koju je protiv RIZ-a krenulo Ministarstvo gospodarstva i AUDIO samo zato što su radnici RIZ-a obnovili zahtjev za ESOP. Ne vjerujem da u povijesti modernog gospodarstva postoji ijedan takva primjer. U 60 godina povijesti RIZ-a nitko tako nešto nije učinio.

Zašto? Na primjer, 5. kolovoza je Nedjeljni Jutarnji list pisao o RIZ-u a prije članka su kod novinara intervenirale dvije PR agencije, Krešmira Macana i Ankice Mamić. Vlada dakle da bi oblatila jednu svoju malu izvoznu tvrtku troši novce poreznih obveznika. Ta ista Vlada je velike novce duzna RIZ-u. To se čini naprosto nemogućim. AUDIO je u zadnja dva mjeseca pokrenuo protiv RIZ-a tri tuzbe pri Trgovačkom sudu bez uspjeha. To je dakle jedna bezrazlozna, moze se reći i mrznja prema jednoj izvoznoj tvrtki. A tek teze s kojima se ide protiv RIZ-a? Otprilike: RIZ-u je već drzava dala 88 milijuna? Ne zna se u što ih je RIZ potrošio? Ta Uprava za koju su radnici godinama gomila gubitke? Sad još traze i dionice. Radnici su obmanuti pričom o građevinskoj mafiji. Mora da je po srijedi kriminal. Te lazi mogu narušiti ugled RIZ-a i na svjetskom trzištu. Tezine objeda su takve da se protiv njih mora ići tuzbom za nanesenu štetu.

Ono što me u stručnom pogledu iz brojnih kontakata s ljudima iz drzavnih institucija iznenadilo je njihovo poimanje dioničarstva. Stavlja se znak jednakosti između vlasništva dionica i imovine tvrtke. Uprava i NO imenovani od većinskog vlasnika sve mogu a da za ništa ne odgovaraju. Većinski vlasnik moze bilo koga imenovati u Upravu.  Ni teoretski, a kamoli praktički nije moguće da bi neki AUDIO a sada i Ministarstvo gospodarstva direktno upravljalo tolikim brojem društava.

To moderna praksa ne poznaje. Danas je dominantan kriterij za imenovanje menadzera i uprava, poštenje, sposobnost... pa sve drugo. U svim zemljama je manjak sposobnih menadzera. Da nije tako ne bi bilo astronomskih plaća menadzera. Da li ih i koliko u Hrvatskoj uopće ima? Nazalost, u Hrvatskoj nema ni kriterija ili ih kod AUDIO-a i Ministarstva gospodarstva ipak ima?

Nitko, baš nitko nema u vidu temeljno načelo ZTD-a da većinski dioničari, uprava, NO ili bilo tko drugi ne moze donositi odluke koje nisu u interesu Društva. Takve odluke same po sebi su ništavne. Takva odluka bi bila i imenovanje nestručne uprave  RIZ-a. Kad ne bi bilo tog načela da svi moraju raditi u interesu društva, svjetsko koorporativno gospodarstvo bi se urušilo kao kula od karata. Ohrabruje to, što bar praksa Trgovačkog suda ide u ispravnom pravcu. No, teško je u ovakvim okolnostima biti optimist. Ovo zasad govori da Ministarstvo gospodarstva i AUDIO zele RIZ, jedinu izvoznu tvrtku zadnjih pedeset godina likvidirati.


Razgovarao: Saša Stošić