Bože Vukušić: 'Lex Perković' - epilog bez epiloga

Na suprotstavljanje 'lex Perković' prijeteći je reagirao Milanović poručivši: „ Tjerali ste lisicu, istjerali ste King Konga!“ Milanović time praktički priznaje da u hrvatskoj državi navodno postoje zločinci, neki manji i neki veći, dapače vrlo veliki, koje je on kao predsjednik Vlade RH bio spreman prikrivati.

Kako su sa službenih mrežnih stranica bavarske i savezne njemačke policije sredinom kolovoza 2012. bile skinute tjeralice za Josipom Perkovićem i njegovom udbaškom družinom, još jednom su se pojavile špekulacije o mogućem odustajanju njemačke strane od daljnjeg gonjenja osumnjičenih Udbinih dužnosnika za zločine počinjene nad hrvatskim političkim emigrantima u toj zemlji. Te špekulacije podgrijavao je Perkovićev branitelj Anto Nobilo tvrdnjama da je glavni svjedok u Njemačkoj Vinko Sindičić povukao svoje optužbe.  Nobilo je, međutim, propustio objasniti da Sindičićeve izjave, sukladno mjerodavnim njemačkim zakonima, Zakonu o kaznenom postupku (Strafprozessordnung /StPO/) i Kaznenom zakonu (Strafgesetzbuch /StGB/), nemaju nikakav pravni učinak jer njihova istinitost nije provjerena i utvrđena na zakonito predviđen način. U međuvremenu pokazalo se kako su Nobilove tvrdnje bile potpuno netočne jer se optužbe protiv Perkovića ne odnose samo na slučaj Đurekovićeva ubojstva niti su zasnovane samo na Sindičićevim izjavama.

Konspirativci s Pantovčaka i Markova trga

Rasprava o njemačkoj istrazi o ubojstvima hrvatskih emigranata i s tim povezanom tjeralicom za osumnjičenim službenicima i suradnicima jugoslavenske Udbe obnovila se s povećanim intenzitetom nekoliko tjedana prije ulaska Hrvatske u EU. Razlog je bila primjena EU uhidbenog naloga na što se Hrvatska obvezala od 1. srpnja 2013. Internetsko izdanje uglednog njemačkog tjednika 'Focus' od 16. lipnja 2013. objavilo je članak pod naslovom 'Savezno državno odvjetništvo progoni tajnopolicijskog generala iz Hrvatske' . Taj članak u kojem je najavljeno izdavanja EU uhidbenih naloga protiv Josipa Perkovića i još nekolicine nekadašnjih udbaša, potaknuo je razotkrivanje još jedne podzemne političko-obavještajne operacije u Hrvatskoj.

Naime, ubrzo se saznalo da je Vlada RH u svojevrsnoj konspiraciji pripremila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske Unije, s Konačnim prijedlogom zakona. No ništa u javnost nije smjelo izaći prije nego što Njemačka 7. lipnja 2013. ratificira ulazak Hrvatske u EU. Pored nekoliko predloženih nespornih izmjena tog Zakona, u Prijedlogu je uvedeno ograničenje primjene EU uhidbenog naloga u Hrvatskoj za kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. Stvarni cilj tih izmjena bio je zapravo pogodovanje Josipu Perkoviću i drugim udbašima, odnosno promjenama zakona onemogućeno je njihovo izručenje Njemačkoj.

Odgovor na 'lex Perković'

Taj Prijedlog koji je ubrzo proglašen 'Lex Perković', naišao je na vrlo oštre kritike u zemlji i inozemstvu. U Hrvatskoj je označen kao pokušaj prikrivanja zločina komunističke tajne policije i zaštićivanja njezinih dužnosnika koji su sudjelovali u izvršenju najtežih kaznenih djela poput likvidacija političkih neistomišljenika i državnog terorizma u inozemstvu. Suprotstavila mu se cjelokupna parlamentarna oporba, gotovo sve udruge civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava, a protivljenje je javno obznanila i Komisija Justitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije (vidi: Zar Vlada želi prikriti zločine i prikrivati zločince, Glas Koncila, 7. srpnja 2013.), kao i mnogi ugledni pojedinci iz javnog života, uključujući i nekolicinu intelektualaca lijevo-liberalnog svjetonazora koji ideološko-politički gravitiraju vladajućoj Socijaldemokratskoj stranci (SDP).

No sve to nije bilo dovoljno, pa je u Hrvatskom saboru već 20. lipnja provedena rasprava, ali glasovanje je odgođeno s obrazloženjem potrebe dodatnih konzultacija u Bruxellesu. Kao odgovor njemačke strane na inicijativu Lex Perković u Hrvatskoj, ured njemačke Savezne kriminalističke policije 26. lipnja 2013. obnovio je klasičnu međunarodnu tjeralicu za Josipom Perkovićem i objavio ju na vlastitim mrežnim stranicama (Bekannte Tatverdächtige: Josip PERKOVIC). Također, njemačka kancelarica Angela Merkel otkazala je dolazak 1. srpnja u Zagreb na proslavu ulaska Hrvatske u EU.

Milanovićeva teorija o lisicama i orangutanima

Na suprotstavljanje lex Perković prijeteći je reagirao hrvatski premijer Zoran Milanović: 'Koliko god su neki ljudi u Crkvi i HDZ-u spremni ići ovako daleko, ja ću ići i dalje. Tjerali ste lisicu, istjerali ste King Konga.' ('Tjerali ste lisicu, istjerali ste King Konga', Novi list, online, 26. lipnja 2013.). Milanović time praktički priznaje da u hrvatskoj državi navodno postoje zločinci, neki manji i neki veći, dapače vrlo veliki, koje je on kao predsjednik Vlade RH bio spreman prikrivati, ali da to, eto, više ne će činiti. Ako bi povjerovali da premijer zna što govori i logički slijedili njegove misli, morali bismo zaključiti da u hrvatskoj državi egzistira svojevrsna spirala zla u funkciji zaštite ne samo zloćudnih pojedinaca iz jugokomunističkog razdoblja nego posredno i naslijeđenog cjelokupnog komunističkog totalitarnog mentaliteta upravljanja državom i nedemokratskih metoda prakticiranja vlasti.

Istoga dana kad se o Zakonu trebalo glasovati u Hrvatskom saboru, 28. lipnja objavljeno je priopćenje prof.dr.sc. Zlate Đurđević, redovite profesorice na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koja je bila članica posebne stručne skupine u Ministarstvu pravosuđa za njegovu izradu. Prof. dr. sc Đurđević distancirala se od predloženih izmjena i svoj stav obrazložila u sedam točaka u kojima je ukazala 'na kašnjenja, nepravilnosti i moguće posljedice 'Zakona o Perkoviću'' (Večernji list, 28. lipnja 2013.). Posebno je kritizirala, pored problematičnog vremenskog ograničavanja primjenjivosti EU uhidbenog naloga, i prebacivanje odredbe o tretiranju zastare kaznenog djela u zemlji od koje se traži provedba EU uhidbenog naloga, iz fakultativnih odredaba zakona u obligatorne.

Oštre reakcije iz Europe

Usprkos svim kritikama i neslaganjima Lex Perković izglasovan je 28. lipnja 2013., dakle samo tri dana prije hrvatskog pristupanja EU. Online glasilo EU-a u Njemačkoj, EU-Info.Deutschland, popratilo je istoga dana taj događaj sljedećim komentarom: 'Na hrvatskoj državnoj televiziji u tijeku je odbrojavanje do ponoći u subotu kada Hrvatska ulazi u EU. No i prije novog početka Hrvatska se je zakačila s Bruxellesom - i s Njemačkom. Razlog - izručenje kriminalaca'. (Hrvatska će biti 28. član EU- prvi konflikti s Bruxellesom).

Predstavnici Vlade RH i njezini apologeti iznosili su nekoliko političkih i pravnih razloga za svoje postupke, ali ostali su potpuno neuvjerljivi kako pred domaćom javnosti u Hrvatskoj tako i pred predstavnicima institucija EU u Bruxellesu. Glavni argumenti ministra pravosuđa za vremensko ograničavanje primjene EU uhidbenog naloga bili su, prema njegovu mišljenju, pravo Hrvatske da samostalno donese takve zakonske izmjene te navodni strah od mogućeg masovnog zatrpavanja hrvatskih sudova EU uhidbenim nalozima.
Jasan odgovor dala je povjerenica za pravosuđe Europske komisije (EK) Viviane Reding u intervjuu za tjednik Globus: 'Rekla sam i vašem premijeru sinoć da smatramo kako ovo nije, recimo to blago, bio najpametniji potez. Napisala sam pismo ministru pravosuđa 27. lipnja u kojem sam rekla da se radi o vrlo negativnom potezu. Hrvatska je preuzela na sebe, dala je riječ, ulazeći u našu obitelj, da će ispunjavati sve obveze i primjenjivati sva pravila. Očekujemo da riješite taj problem inače ćemo to smatrati vrlo ozbiljnim nedostatkom u primjeni važne EU legistative. Značilo bi to da ne poštujete članak 39. Pristupnog ugovora' (Morate povući zakon o Perkoviću, Globus, 5. srpnja 2013.). Naravno, vlastodršci u Zagrebu nisu pokazali nimalo sluha za upozorenja iz Bruxellesa (vidi: Ministar Orsat Miljenić odgovorio Viviene Reding: Hrvatska će se do kraja boriti za 'Lex Perković', Večernji list, 8. srpnja 2013.).

Vizionari i skrivači

Ministar branitelja Predrag Matić koji je stajao iza najprovidnijih pokušaja obmane tvrdnjama da se tim zakonskim izmjenama želi zaštititi hrvatske branitelje (Zakon ne mijenjamo zbog Perkovića, želimo zaštititi naša branitelje, Večernji list, 22. lipnja 2013.), kad je postalo potpuno razvidno da nijedna država članica EU ne traži niti ima namjeru tražiti nijednog hrvatskog državljanina zbog kaznenog djela vezanog uz Domovinski rat, pokušao se predstaviti političkim vizionarom (a zapravo je još jednom dao povoda za razmišljanje o njegovoj intelektualnoj doraslosti za dužnost koju obnaša): 'Kad se neki zakon donosi, on ima i svoje djelovanje pro futuro, treba očekivati da će u bližoj ili daljnjoj budućnosti u Europsku Uniju ući Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, dobre strane ovog zakona tek će tada doći na vidjelo'. (Večernji list, 4. kolovoza 2013.).

Ministar pravosuđa Orsat Miljenić nije bio dostupan novinarima ni početkom kolovoza 2013., nakon što se proširila vijest da je povjerenica za pravosuđe EK Viviane Reding, na inicijativu predsjednika Odbora za europske poslove njemačkog Parlamenta (Bundestag) Günthera Krichbauma, 29. srpnja 2013. uputila novo oštro pismo s prijetnjom sankcijama Hrvatskoj ako ne povuče sporne izmjene zakona i u cijelosti ne postupi po EU uhidbenom nalogu iz Njemačke. Umjesto ministra Miljenića, odgovorio je Vladin neimenovani visoki dužnosnik da kod njih nije poznata nikakva inicijativa u tom pravcu (Vlada nema pojma o 'pismu' iz Bundestaga oko Perkovića, Jutarnji list, 6. kolovoza 2013.). No već istoga dana stigla je potvrda iz Bruxellesa o pismu iz Berlina, na temelju kojega je Viviane Reding hrvatskoj vladi postavila rok za izjašnjavanje i najavila moguće sankcije – oduzimanje prava glasa u EU-parlamentu i/li uskraćivanje financija iz EU-fondova. Inače, tek poneki su u Hrvatskoj primijetili da rok za odgovor, 23. kolovoza, nije slučajno izabran, jer se tog dana obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritativnih režima.

Je li hrvatsko pravosuđe neovisno?

Najžešće kritike na račun hrvatskih vlasti i hrvatskog pravosuđa povodom Lex Perković izrekao je, relativno neočekivano upravo Günther Krichbaum koji je prethodnih dana pokušavao ublažiti negativnu konotaciju svoga pisma Viviane Reding. No u razgovoru za Večernji list od 10. kolovoza 2013. još više je zaoštrio stajališta i retoriku: 'Samo neovisno pravosuđe u Njemačkoj može utvrditi je li Perković kriv ili nije' (Krichbaum: Štitite kriminalce! Sa 'Lex Perković' iritirate i druge, a ne samo Njemačku, Večernji list, 10. kolovoza 2013.). Drugim riječima, procjena ovog utjecajnog njemačkog političara koji očigledno ne govori samo u svoje ime, jest zapravo da je hrvatsko pravosuđe pod utjecajem politike, da nije neovisno i da mu se ne može povjeriti procesuiranje Perkovića i njegovih udbaških drugova. Na žalost, već istog dana dobili smo potvrdu, i to u izjavi predsjednika hrvatske države Ive Josipovića, da je Krichbaum u pravu. Naime, predsjednik Josipović u razgovoru za Hrvatski radio, kako prenosi riječki Novi list, nagovijestio je da će Hrvatska pod pritiskom EU morati povući Lex Perković, ali dodao je: 'Taj zakon uopće nije štitio gospodina Perkovića, on je izvan dosega tog zakona činjenicom da je po našem pravu nastupila zastara' (Josipović: Josipa Perkovića ionako štiti zastara, Novi list, 10. kolovoza 2013.).

Drugim riječima, predsjednik Josipović je na izravan način, nezamisliv u državama zapadne demokracije, prejudicirao odluku koju bi trebalo donijeti sudsko vijeće mjerodavnog Županijskog suda u Hrvatskoj o postojanju ili nepostojanju zakonskih zapreka za Perkovićevo izručenje Njemačkoj temeljem EU uhidbenog naloga. Naravno, nakon zaprimanja zahtjeva i proučavanja spisa, uključujući i predviđeno formalno zakonsko očitovanje samog Perkovića i/li njegova branitelja.

Bože Vukušić