Logo

Kukuriku koalicija je s "Lex Perković" "zakuhala" situaciju iz koje se teško može bezbolno izvući, pa je u tom kontekstu sasvim razumljiv istup povjesničara Hrvoja Klasića, koji se na jednom internetskom portalu pokušao zamagliti cijelu situaciju oko odgovornosti za politička ubojstva počinjena u vrijeme vladavine jugoslavenskog komunističkog režima.


Klasić je iznio cijeli niz tvrdnji, poput one da su za neprocesuiranje odgovornih osoba iz tog doba " zaslužni oni koji su stvarali Hrvatsku", dakle hrvatske vlasti iz 1990-ih a ne jugoslavenske vlasti iz KPJ i KPH i njihovi pravni sljednici iz SDP-a

Povjesničar Klasić posebno je prozvao Miroslava Tuđmana, na što mu je Tuđman javno poručio da, prije no što nekoga javno prozove, prouči "barem elementarne činjenice o ljudima koje proziva".

>>Hrvoje Klasić: Zašto nijedan zločin Udbe nije procesuiran? To treba pitati HDZ-ovce

- Politika pomirbe nije značila izjednačavanje ideologija, niti je članstvo HDZ-a – koje je svojim najvećim dijelom bilo žrtva komunističkog režima – željelo skrivati ili prikrivati zločine sustava protiv kojeg su ustali. SKH-SDP sam se sebi ispričao početkom 1990-ih, ali nikada nije poslao jasnu i dovoljno snažnu simboličku poruku da je osudio komunističke zločine koje je počinila stranka koje su sljednici.- kazao je Miroslav Tuđman u izjavi za Dnevno.hr.

Dakako, sve (komunističke) diktature, da bi opstale, morale su izgraditi kompliciran sustav tajnih službi. Bivša Jugoslavija nije iznimka, a njezine službe su operativno djelovale na svim mjestima gdje su se nalazili oni koji su u evidencijskim kartonima bili označavani kao „neprijatelji Jugoslavije“ i "neprijateljska emigracija". Ljude se pratilo i ucjenjivalo, a najradikalnija je metoda bila ubojstvo. Hrvati, koji bi iz domovine otišli u svijet, bilo iz ekonomskih, bilo iz političkih razloga, uvijek su bili u opasnosti da ih "služba ne odradi".

Danas je Hrvatska demokratska zemlja, ali s teretom događaja iz razdoblja jugoslavenske prošlosti. Njemačko pravosuđe procesuiralo je nekadašnjeg jugoslavenskog agenta Josipa Perkovića te tako pokrenulo dugo zataškavano pitanje kažnjavanja naredbodavaca političkih ubojstava hrvatskih emigranata.

Miroslav Tuđman, odgovarajući na Klasićeve optužbe, tvrdi da pitanja ubojstva „hrvatskih emigranata“ nisu bila u nadležnosti HIS-a, na čijem je čelu bio od 1993.

- Od početka agresije na Hrvatsku bio sam u Hrvatskoj vojsci, a od 1993. bio sam ravnatelj Hrvatske izvještajne službe. HIS je bio vanjska izvještajna služba, a to znači da nije imao zadaću i nije se smio baviti hrvatskim građanima. Drugim riječima, stvar je elementarnih institucionalnih pravila ponašanja da u ingerenciji HIS-a nisu bila ubojstva jugoslavenska Udbe, a niti pisanje prijava, a još manje optužnica protiv bilo koga. - pojasnio je Tuđman.

Tuđman smatra da temeljni problem leži u činjenici što određeni "povjesničari" daju izjave kako bi se dodvorili aktualnoj vlasti, a u tom slučaju stradaju i činjenice i istina.

-Tako Hrvoje Klasić optužuje "cijelu staru "gardu" HDZ-ovaca" zašto nije procesuirano nijedno političko ubojstvo Udbe. Logika bi povijesnog mišljenja trebala prvo postaviti pitanje zašto u povijesnim udžbenicima (za osnovnu i srednju školu) nema podataka da su međunarodne organizacije Jugoslaviju svrstavale u  grupu zemalja koje "nisu slobodne"; da je "Jugoslavija zemlja s najvećim brojem političkih zatvorenika u Europi" (Amnesty International, 1982.); da je samo u zadnjih 30 godina komunističke Jugoslavije potvrđeno kako je Udba u inozemstvu izvela stotinjak likvidacija i otmica; da je Udba izvršila u inozemstvu više likvidacija, nego KGB itd. -  pojašnjavaTuđman.

>>Davor Dankinić: Jugoslavenska 'plava trava zaborava' u neovisnoj Hrvatskoj ( I. dio)

Opravdavanje za izostanak takvih ocjena i činjenica posredno nudi i sam Klasić, tvrdi Tuđman.

Drugim riječima, objašnjava Tuđman, prema Klasiću, likvidacije su bile normalne u "onim" jugoslavenskim vremenima jer se ne radi o likvidacijama nekih romantičara i pjesnika, nego o okorjelim ubojicama. Klasić je, naime, ustvrdio da su ubijeni "nerijetko bili ljudi koji su bez problema bili spremni ubiti", ali i "spremni s oružjem ući u Jugoslaviju, postavljati bombe".

Tuđman ističe osobnu suglasnost s Klasićem da se takva ubojstva trebaju kazniti, no pita se zašto odgovornost za nekažnjavanje takvih ubojstava Klasić adresira na njega osobno i još neke onih živućih "koji su stvarali Hrvatsku".

>>Mate Kovačević: Nevidljiva ruka Josipa Broza još uvijek ravna Hrvatskom

- Bilo bi razložno usmjeriti takav upit na hrvatsko pravosuđe i razmotriti pretpostavke da se takvi procesi pokrenu i privedu kraju. Ali tada bi trebalo prihvatiti dobro poznatu činjenicu da je politika (najuže partijsko vodstvo u Beogradu i Zagrebu) određivala tko će i kada biti likvidiran. Beograd nije htio otvoriti arhive JNA niti Haagu, a SKH je svoju arhivu učinio nedostupnom istraživačima. Jasno, da bi te arhive omogućile izravan put do pokretanja sudskih procesa, ali "povjesničari" čini se nisu zainteresirani za otvaranje tih arhiva. Lakoća kojom se "okreće pila naopako" fascinira. SKH-SDP nikada nije osudio komunističke zločine, koje je komunistička stranka činila od 1945. godine. Cijelo vrijeme te zločine skriva iza paravana antifašizma, a čim su došli na vlast 2012., uskratili su pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburgom. Spomen dan na totalitarne režime u pravilu prolazi bez njihova spominjanja komunističkih zločina, dok je za neke Tito još uvijek veća povijesna ličnost od bilo koje osobe koja je stvarala samostalnu Hrvatsku. - kaže Tuđman.

>>Tuđamanova jedina pogreška - pomirba s titoistima!

Pojašnjava da 1990-ih suđenja za likvidacije koje su odradile jugoslavenske tajne službe nisu bile prioritet iz nekoliko razloga.

- Za vrijeme agresije, rata i 16 000 ubijenih – za koje i do danas nema pravde – prioriteti su očito bili drugi, a mogućnosti nedostatne. Vodstvo HDZ-a 1990-ih nije provelo lustraciju, jer bi to značilo imati bojišnicu i prema jugo-komunističkom agresoru i bojišnicu u vlastitoj pozadini. Drugim riječima, lustracija bi Hrvatsku vodila u građanski rat, a politika pomirbe ka nacionalnom jedinstvu i međunarodnom priznanju. Politika pomirbe nije značila izjednačavanje ideologija, niti je članstvo HDZ-a – koje je svojim najvećim dijelom bilo žrtva komunističkog režima – željelo skrivati ili prikrivati zločine sustava protiv kojeg su ustali. SKH-SDP sam se sebi ispričao početkom 1990-ih, ali nikada nije poslao jasnu i dovoljno snažnu simboličku poruku da je osudio komunističke zločine koje je počinila stranka koje su sljednici. Tako se ponaša i danas jer SDP, a ne oporba, ne želi primjenu europskog uhidbenog naloga kako bi se zaštitio od rekonstrukcije (a potom i neizbježne povijesne osude) političkih likvidacija u za koje je odgovoran u komunističkoj Jugoslaviji. - zaključio je Tuđman.



R. Horvat

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.