Vjerujem kako vam je svima poznat popularni crtić „Dora istražuje“, gdje su Dora i njezin prijatelj Čizma u vječitoj kušnji i borbi sa Lopužom liscem. Ove scene iz crtića „Dora istražuje“ komotno bi se mogle preslikati na aktualnu aferu u BiH u režiji federalnog Ministarstva poljoprivrede na čijem je čelu nelegalni i nelegitimni ministar, a da tragedija bude još veća, i nelegalni federalni dopremijer Jerko „plemeniti“ Lijanović.

Inače vam je Jerko, dopredsjednik „mesarske“ stranke NS RZB. Ovo „dopredsjednik“ navodimo kako mu se njegov brat Mladen, inače predsjednik te stranke, ne bi naljutio, jer javnost češće Jerku percipira kao predsjednika nego njega.

Eto, da i te sujete smirimo. Ova braća i njihova „mesarska“ stranka poznati su po kupovini glasova i „transparentnom“ dijeljenju poticaja.

Krenimo redom: Prošlo je skoro godinu dana otkako je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv aktivista NSRZB iz cazinskog područja zbog kaznenog djela Povreda slobode opredjeljenja birača. Lijanovićevi aktivisti terete se da su u rujnu 2010. godine, na širem području općine Cazin, tijekom predizborne kampanje za opće izbore u BiH, pokušali podmititi glasače nudivši im oko 50 eura po glasu za njihovu stranku.

Oni su od glasača tražili da glasuju za kandidate Narodne stranke radom za boljitak na izborima, tako što bi na glasačkim listićima u vrijeme izbora zaokružili kandidata Narodne stranke Radom za boljitak. Tom prilikom optuženi su glasačima dali kuverte sa uputama za koga i na koji način glasovati, stoji u optužnici.

Paralelno sa cazinskom pričom, ide i sarajevska priča, sa istim akterima. Prošle su godine Sarajlije od Narodne stranke Radom za boljitak „potraživale“ stotine tisuća maraka. Početkom listopada 2011. godine istekao je rok do kada su čelnici Narodne stranke Radom za boljitak braća Jerko i Mladen Ivanković- Lijanović trebali isplatiti po 100 KM stotinama glasača iz Sarajeva koji su im na posljednjim izborima dali svoj glas. Nakon udruženja prevarenih deviznih štediša i udruženja prevarenih žiranata, u BiH bi se uskoro moglo formirati i udruženje prevarenih glasača Narodne stranke Radom za boljitak.

Sudeći prema ogorčenim reakcijama izigranih građana, kojima je bh. javnost svakodnevno bila izložena, posve je sigurno kako bi njihovo udruženje brojilo na tisuće članova u cijeloj BiH, od zapadne Hercegovine, preko Mostara,, Sarajeva i Tuzle, pa sve do bosanske Krajine, gdje je masovna kupovina glasova prva razotkrivena.

U međuvremenu smo dobili sudski epilog optužnice protiv aktivista NSRZB s područja općine Cazin. Prvooptuženi je priznao krivnju i postigao nagodbu s Tužiteljstvom, osuđen je na godinu dana uvjetne kazne (ukoliko u naredne tri godine ne počini kazneno djelo), dok je drugooptuženi oslobođen.

Znakovito je, međutim, da istraga Tužiteljstva BiH, što bi bilo očekivano, nikada nije obuhvatila i čelnike Narodne stranke Radom za boljitak, braću Jerku i Mladena Ivankovića Lijanovića, koji su financirali nezakonitu kupovinu glasova.

Jednako je neobjašnjiv i izostanak službene reakcije Središnjeg izbornog povjerenstva BiH koje je potvrdilo mandate Lijanovićevih kandidata u Unsko-sanskoj županiji, ali i u federalnim strukturama vlasti, unatoč brojnim dokazima o podmićivanju glasača.

Priča jednog prevarenog glasača NSRZB ide otprilike ovako: „Sastali smo se u prostorijama Narodne stranke Radom za boljitak. Glavni aktivista NSRZB mi je rekao da je vrijeme agitacije, da se skupljaju glasači i da će svako tko bude glasovao za tu stranku dobiti po 100 KM (oko 50 eura). Kada sam ga pitao kako će znati da su ljudi za njih zaista glasovali, nonšalantno je odgovorio da ne brinem. Isti sam odgovor dobio i na pitanje hoće li ljudi dobiti obećane pare, uz uvjeravanja da su oni ozbiljna tvrtka. I ja sam mu povjerovao. Onda su nam podijelili sheme, zapravo kopije glasačkih listića s označenim kandidatima za koje treba glasovati. Mi smo opet za svakog glasača morali donijeti osobne podatke, ime i prezime, adresu stanovanja, broj telefona i osobne iskaznice“.

Ponavljam, znakovito je da istraga Tužiteljstva BiH, što bi bilo očekivano, nikada nije obuhvatila i čelnike NSRZB, braću Jerku i Mladena Ivankovića Lijanovića, koji su financirali dokazanu nezakonitu kupovinu glasova.

I sam osobno sam jedne prigode bio „umiješan“ u tu priču. Naime, prilikom razgovora u Mostaru s izaslanstvom jedne inozemne jake administracije u BiH, suptilno mi je sugerirano da, citiram, „možda previše neutemeljeno uveličavamo tu priču oko kupovine glasova i izravne umiješanosti NSRZB“.

Budući da poznajem tipa, koji je u tom trenutku bio „big boss“ kupovine glasova u korist NSRZB u Mostaru, ponudio sam im da zajedno odemo kod njega na kavu i da im na licu mjesta otklonim sumnje oko te priče. Epilog vam je vjerojatno poznat, odmah su se uskomešali, sastanak je vrlo brzo završio a oni ne popiše kave s tim „Lijanovićevim jurišnikom“ u Mostaru. U međuvremenu, taj lik je Lijanovićima „popalio“ lovu i više ne „stoluje kod njih“.

Ovih dana naš glavni junak, inače, aktualni nelegalni i nelegitimni federalni dopremijer i federalni ministar poljoprivrede ponovno se našao u skandalu. Zvuči nevjerojatno da se poticaj za poljoprivredu može dobiti i za lončanicu cvijeća ili čak ni za to. Samo na području Srednjobosanske županije poticaje je iz Ministarstva poljoprivrede FBiH dobio 6931 subjekt, a od toga je oko 850 dobilo jednokratnu pomoć i isplaćeno im je oko 640.000 KM.

Do ovih podataka došao je jedan zastupnik u Domu naroda federalnog Parlamenta, a popis korisnika je odgovor na njegovo zastupničko pitanje o tomu kako su se dijelili poticaji za poljoprivredu u FBiH i konkretno u Srednjobosanskoj županiji iz koje dolazi. Iz tog popisa može se zaključiti da poljoprivrednik u BiH možete biti i ako nemate zemlje.

Analizirajući popis dobitnika poticaja npr. u Kreševu, može se kazati da njih 99 posto s poljoprivredom nemaju veze. Posebna priča su jednokratne pomoći koje zakon ne poznaje. Poticaje po zakonu mogu dobiti samo poljoprivrednici upisani u registar poljoprivrednih gazdinstava, a takvih na popisu dobitnika poticaja skoro da i nema.

Među općinama koje su dobile veći dio poticaja je Kiseljak. Na popisu isplaćenih za ovu općinu je 127 korisnika. Većina ih je dobila po 800 KM jednokratne pomoći. Ako se taj iznos pomnoži s brojem korisnika, dobijemo iznos od 101.600 KM. S tim novcem mogla se subvencionirati nabavka goriva i umjetnog gnojiva za sve poljoprivrednike na području ove općine, a upravo njih najmanje je na popisu dobitnika poticaja isplaćenih po odluci Jerka Ivankovića Lijanovića, nelegalnog i nelegitimnog ministra poljoprivrede.

Na popisu “poljoprivrednika”, dobitnika jednokratnih pomoći za nepostojeću poljoprivrednu proizvodnju cijele su obitelji. Ipak, rekorder po broju poticaja u SBŽ-u je Novi Travnik. U ovaj grad se iz Ministarstva poljoprivrede FBiH slilo oko 160.000 KM.

Zanimljivo je da Dobretići, najnerazvijenija općina SBŽ-a i izrazito poljoprivredni kraj, nisu dobili ni marku. Razlog je jednostavan. U Dobretićima nema birača pa nije bilo ni potrebe za ovakvim načinom “stimuliranja” poljoprivredne proizvodnje jer ovakav protuzakonit način isplate poticaja nije ništa drugo nego kupovina glasova.

Iznos poticaja odgovara broju Lijanovićevih birača u SBŽ-u. Ako se zaista bavite poljoprivredom, doći do poticaja skoro je nemoguća misija. Takav dojam stječe se nakon razgovora s istinskim poljoprivrednicima, ljudima koji rade od jutra do mraka, a kojih na popisu dobitnika poticaja Federalnog ministarstva poljoprivrede jednostavno nema.

Npr. na popisu korisnika poticaja su cijele obitelji koje uopće nemaju zemlje, a posebno razočaranje predstavlja činjenica da se na popisu, pored ostalog, nalazi i aktualna predsjednica HSP-a u Kiseljaku Slađana Kujundžić koja s poljoprivredom nema nikakve veze. Razloga za sumnju u način isplate poticaja je puno, te se već provodi detaljna istraga i analiza popisa. Nakon toga će slijediti kaznene prijave i onda na koncu opet dolazimo do one dvojbe s početka kolumne – „hoće li Lopuža lisac prevariti i ovaj put Doru i Čizmu?“

Mišo Relota