Završeni su još jedni izbori u Hrvatskoj. Osim pobjednika i poraženih valja analizirati i odaziv, a odaziv na izbore za EU je u rangu s odazivom na izbore za mjesne odbore. Osim premijera i predsjednika koji su detektirani kao glavni krivci za režiranje lošeg odaziva kako bi osigurali pobjedu partiji u kojoj su ponikli, još je jedna osoba sukrivac za izuzetno loš odaziv na izbore za EU parlament. Radi se o predsjedniku vanjskopolitičkog odbora sabora i predsjedniku SNV-a Miloradu Pupovcu.

Bili su ovo prvi izbori na koje nisu stigle kolone autobusa iz pravca Srbije. Za vrijeme predsjedničkih izbora, parlamentarnih, lokalnih pa čak i izbora za mjesne odbore i kućne savjete na istočnim granicama Hrvatske vladale su neopisive gužve. Kolone autobusa hrlile su u Hrvatsku, bile su to scene koje se mogu usporediti samo sa kolonama tenkova koje su, kao i autobusne kolone, krenule nešto osvojiti.

Zašto je ovaj put izostao organizirani dolazak glasača iz Srbije. Na ovo pitanje najbolje može odgovoriti dosadašnji koordinator konvoja dr. Milorad Pupovac koji usput obnaša i ulogu predsjednika vanjskopolitičkog odbora hrvatskog parlamenta. Ako ste mislili kako je policija u Vukovaru, Kninu i na Baniji provela čistke birača kao u Vrgorcu pa kako iz tog razloga nema birača iz Srbije, varate se. Netko zlonamjeran mogao bi pomisliti kako predsjedniku vanjskopolitičkog odbora sabora nije u interesu da Hrvatska uđe u EU pa se ovaj put nije iskazao u organiziranju konvoja. Možda Srbi prijavljeni u Hrvatskoj, a nastanjeni u Srbiji, i nisu posebno zainteresirani za vanjskopolitičke prilike i asocijacije u koje ulazi Hrvatska,

Međutim, kako osoba koja inače kreira političke programe, ideologiju i dnevnu politiku srpske manjine može djelovati u tom pravcu, a istodobnu predsjedati vanjskopolitičkim odborom parlamenta države čiji je strateški cilj ulazak u EU?

Milorad Pupovac posebno se, kao predsjednik vanjskopolitičkog odbora, iskazao u organiziranju sastanaka predsjednika parlamenata i vanjskopolitičkih odbora država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije. Sav svoj trud uložio je u što tješnju parlamentarnu suradnju država regije. O hrvatskim pristupnim pregovorima sa EU, slovenskim ucjenama sa Ljubljanskom bankom i granicom, nije se očitovao, a ni previše bavio. Umjesto na zapad, Milorad Pupovac sav svoj trud usmjerio je na istok. Po anakronosti političkih pogleda može mu parirati samo Stipe Mesić koji je Hrvatsku budućnost, pored regije, vidio u pokretu nesvrstanih.

Bilo bi interesantno vidjeti koliko bi truda i energije u konvoje uložio Milorad Pupovac da se kojim slučajem u Hrvatskoj glasa za ulazak u neku regionalnu političku zajednicu, nešto slično što su tražili prilikom izglasavanja Hrvatske samostalnosti oni koji su Pupovca postavili za predsjednika vanjskopolitičkog odbora. Srećom netko je bio pametan pa je takve asocijacije zabranio Ustavom.

Međutim, ostaje ključni problem vizija Pupovca i Pupovaca koji ulazak svih zemlja s prostora bivše Jugoslavije u EU vide kao priliku za tješnje političko povezivanje u projekt tzv, Europe regija u kojoj državne granice neće značiti ništa. Pripremajući i uvezujući radna tijela parlamenata država s područja biše SFRJ Pupovac trasira upravo takav vid EU, vid koji sa hrvatskim težnjama i nacionalnim interesima nema ništa zajedničko. Možemo li onda sebi dozvoliti luksuz da političar kao Pupovac predsjedava vanjskopolitičkim odborom sabora?

Željko Primorac