U službenom dijelu programa 24. Marulićevih dana u subotu 26. travnja prikazane su predstave Snajper Damira Karakaša u koprodukciji Compagnie Yeyotheatre iz Abidjana, Obala Bjelokosti, Novog kazališta iz Zagreba i ljubljanskog Mini teatra, kao i Pritisci moje generacije Dina Pešuta u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Split.

Mladi bez nade

Na velikoj pozornici splitskog kazališta s početkom u 20 sati ansambl Drame HNK Split izveo je dramu Pritisci moje generacije Dina Pešuta koja je, u redateljskoj postavci Same M. Streleca, svoju praizvedbu doživjela u svibnju prošle godine. Bilo je to prvo uprizorenje nekog od dramskih djela tog mladog hrvatskog dramatičara. Pešut na pozornicu dovodi novi naraštaj, do sada slabo zastupljen na kazališnim daskama. Riječ je o naraštaju rođenom ranih devedesetih, a pritisci s kojima se oni suočavaju nisu više traume i posljedice rata. Roditelji, loša gospodarska situacija, velika očekivanja od mladih ljudi kojima društvo nema što ponuditi i emotivni kaos koji dolazi kao posljedica okruženja dovodi mladu protagonisticu u gotovo bezizlaznu situaciju. Pešutova drama vapaj je generacije koja je stasala u teškim i kaotičnim tranzicijskim godinama, koja ne može naći mjesto u društvu bez ideala u kojem živi i koja gotovo da nema budućnosti ni nade. Kako se boriti u takvim vremenima, kakve su mogućnosti i prilike mladih ljudi i koji ih problemi muče - o tome govori ova predstava.

U predstavi igraju Ana Franić, Bruna Bebić, Žarko Radić, Vicko Bilandžić, Pere Eranović, Nenad Srdelić, Josip Zovko i Bojan Brajčić. Autorski tim čine redatelj Samo M. Strelec, scenograf Ozren Bakotić, kostimografkinja Naida Kromić, Autor scenske glazbe Bojan Brajčić, oblikovatelji svjetla i tona Srđan Barbarić i Željko Mravak, video-realizator Ivica Kalinić, te jezična savjetnica Jagoda Granić.

Snajper

U Beton kinu Doma mladih s početkom u 18 sati ansambl kazališta Yeyotheatre iz Abidjana iz Obale Bjelokosti izvelo je dramu Snajper Damira Karakaša. Redatelj Ivica Buljan je Karakaševu komornu političku dramu iz Zagreba prelocirao u Abidjan. Naime, kako sam Buljan kaže „globalizam je kolektivnu samoprezentaciju obespravljene mlade generacije učinio gotovo identičnim. Balkan i Afrika dijele post-iskustvo grčke tragedije. Brutalni ratovi, bijesna otimačina, podjela na bogate i siromašne, spremljena je pozornica za uprizorenje vlastitog iskustva... Prava tema Snajpera zapravo je klasna borba, jedina brutalna realnost našeg doba, zajedno sa svim kulturnim posljedicama. Pravi neprijatelji današnje mladeži su bogata kapitalistička i korumpirana politička elita.“

Snajper, literarni i kazališni, govori o marginalcima koji su negdje putem zaostali. Pesimizam revolucionarne perspektive urušava se u predstavu o tome kako Sudbina djeluje na pojedince i slavodobitno odnosi pobjedu. Snajper u obliku rudimentarne komorne drame predstavlja temeljne uzroke kolapsa. Rat, korupcija, političke strategije za rješavanje problema i njihov neuspjeh. Obrazovanje je nedovoljno, javnost nije obaviještena o istinskim razmjerima problema. U predstavi igraju Irie Philippe Irie Bi, Larissa Ouei,  Landry Kouamé Bienvenu Amon. Pored redatelja Ivica Buljana, autorski tim čine prevoditelj na francuski Zlatko Wurzberg, dramaturg Robert Waltl, scenografi Kone Wagnelba i Le Cresas, kostimografkinja Ana Savić Gecan, te autor glazbe N' Goran Kouamé Armand.

D. Zeljko Selak