Dan poslije izricanja haaške presude hrvatskim generalima u Haagu 15. travnja ove 2011. godine, to jest 16. travnja, bilo je povijesno zborovanje na trgu bana Jelačića u Zagrebu. Redali su se govornici i iznašali svoje boli zbog zloglasne presude hrvatskog obrambenog Domovinskog rata kojemu je zenit Olujna pobjeda.

Tisuće nazočnih bile su pune boli, prkosa i ponosa, burno kličući domovini i zanosu novoga Domovinskoga rata. Skidana je s visokog jarbola euro krpa koja nije nikakva europska zastava, jer je nisu usvojili. Da je i usvojena zašto ona ima visjeti po ovome hrvatskome glavnome gradu Zagrebu, pored bana Jelačića sa uzdignutim mačem na konju. Kao da nam želi reći Hrvati ne dajte se više varati zloglasnoj Europi, koja je i mene teško iznevjerila. Vi ne dajte da me opet jugonakaze demontiraju sa ovoga moga mjesta, nego odlučno budite jedinstveni i složni i nastavite borbu za Slobodnu Hrvatsku Državu.

Dok se kidala ta euro krpa, koju niti oni ne priznaju, a na kojoj je nekakvih dvanaest zvjezdica, nama Hrvatima podvaljuju, kao da je to simbol Gospina vijenca, ateističke Europe, koja niti u svojim preambulama ne spominje svoju kršćansko-katoličku baštinu. Ma nije to nikakav Gospin vijenac nego simbol one prve dvanaestorice, koji su onda dugo bili ujedinjeni za čelik. Otkuda bi ova ateističko globalistička Europska Unija imala Gospin simbol. Umjesto te euro krpe podignuta je svehrvatska nacionalna zastava bez koza iznad hrvatskog grba. I pljesku nije bilo kraja. A vazalna policija pozivlje skidatelje na razgovore.

Svi su govornici bili dovoljno jasni Jedino je mali Ivica bio dvoličan, tražeći nekakvu dvostruku mirnoću u ponašanjima i tvrdeći kako ga kroz stotinjak i više dana u kninskome zatvoru nisu tukli jer da se ponašao dostojno. Značilo bi da su četnici tukli samo one koji se nisu dostojno ponašali u njihovim logorima. Ivica Relković nije bio nikakav hrvatski branitelj, nego nekakav hodočasnik kroz Knin za Međugorje. I za razliku od njegova brata, kojega su čede na bojišnici ubile, Ivici Relkoviću eto nisu baš ništa nažao učinili. E svaka im čast!

Zatim Ivica Relković s pravom poziva malobrojnije strančice da se raspuste i pridruže čudnom imenu nedavno lansiranom "HRASTU". To bi bilo dobro da i sam ovaj Ivica nema par udruga i par stranaka. Jedna se od njih zove bez hrvatskog predznaka samo "Obiteljska stranka". Zato pođimo svaki od sebe. Pored ostalih na ovome velebnom povijesnom zboru govorila su i dva uzorita biskupa naše svete Katoličke Crkve u Hrvata, a to su biskup Mile Bogović i biskup Ante Ivas. Mile je govorio plemenito, a Ante je pročitao vrlo jaku dramatičnu "proznu" pjesmu, koju je sastavio na dan presude Hrvatima u Haagu. Oni su ponos naše Crkve i naroda hrvatskoga.

I pri samome kraju zborovanja govorio je organizator ovoga prosvjedno-povijesnoga zbora, ratni general, magistar Željko Sačić, sada najistaknutije ime u borbi za Hrvatsku. On je nedavno pokrenuo novu organizaciju pod imenom Akcija za bolju Hrvatsku, a nama bi bilo draže da se zove Akcija za Slobodnu Hrvatsku, jer danas ova Hrvatska nije Slobodna. A pogotovo neće biti ako uđe u EU. Nju mogu spasiti oni koji su je prije petnaest godina oslobodili srpske agresije bljeskovito-olujnim pobjedama uz potoke hrvatske krvi. Zborno je usvojen program po točkama dizanjem ruku svih nazočnika ovog zbora.

Mate Ćavar