"Presuda generalima presuda je hrvatskoj državi, a bila bi blaža da su je pisali Savo Štrbac i Srbi, sve je to zavjera britanske politike koja želi obnoviti Jugoslaviju', ustvrdio je Davor Domazet Lošo, jedan od sudionika brijunskog sastanka, gostujući u HTV-ovom 'Dnevniku 3'

Upitan strahuje li bi li i on nakon svega ipak mogao završiti na optuženičkoj klupi, Lošo je izjavio: 'Kako se admiral pobjedničke hrvatske vojske može nečega bojati? Ali se bojim za državu Hrvatsku, ovo je presuda hrvatskoj državi da je nastala na zločinu i svaka druga interpretacija je pogrešna.'

'Nije slučajno presuda donesena baš 15. travnja', rekao je Lošo, kao dokaz izvukavši podatak da je '15. travnja Pavelić došao u Zagreb'. Kazao je i da 'koliko se puta spominje vrhovnog zapovjednika Franju Tuđmana i navodi se zločinački pothvat, dakle zločinačka država, pokrajina krajina, čime se krajini prvi put priznaje subjektivitet, a zbog čega međunarodni oružani sukob, neka oprosti Josipović, ali nije to sukob država Srbije i Hrvatske, nego krajine i Hrvatske', rekao Lošo.

'To sve pokazuje da se želi vratiti na Z4 i svatko tko to danas ne vidi, onda je uistinu slijep, a presuda ne bi bila ovakva ni da su je pisali Savo Štrbac i Srbi', smatra Lošo, kojemu smeta što ga se doživljava kao teoretičara urota jer, kako tvrdi, nije govorio ništa drugo, nego o planovima da se ne želi samostalna država Hrvatska. Potom je rekao u sumnje planova britanskog, američkog, ruskog, čak i islamskih zemalja, u kojima se ne želi hrvatsku državu, 'čija je pobjeda srušila britansku politiku na ovim prostorima, s čime se oni ne mire i žele obnoviti Jugoslaviju', ustvrdio je Lošo.

Da 'žele obnovu', zaključak je koji je izveo 'iz čestog spominjanja Balkana, a premda Jugoslavija i Balkan nisu isto, za Lošu dvojbe nema, iako mu je, sam tvrdi, 'jasno da se ne može obnoviti nešto što je palo', on je uvjeren tvrdo i snažno da je taj 'plan živ', i to ne samo njemu, nego 'kroz doktrinu upravljanja krizama jer se ovdje ne želi čisto rješenje da se zna kako su Hrvati bili žrtve, a Srbi agresori'.

Što se tiče brijunskih transkripata, Lošo je naglasio da se 'nema što kriti u brijunskim transkriptima, tamo nema gotovo ništa što je sporno, ali ne navode se cijeli dijelovi rečenica i ne daje se cijeli kontekst, a upravo je to primjer kako se na strateškoj razini dogovara operacija, kao i što je izostavljen dio da ne smije biti žrtava ni s jedne strane jer upravo to međunarodna zajednica želi'.

Sve se to izgubilo, smatra Lošo, u 'medijskom i informacijskom ratu u kojem možete preokrenuti i molitve i 10 zapovijedi, a rat uvijek nosi žrtve'. 'Nikakvog zločinačkog poduhvata nije bilo', zaključio je još jednom Lošo i ponovio da je sve to velikobritansko maslo, ali nije zanijekao da je bilo zločina u Oluji, no naglasio je da se radilo o vojnoj operaciji u kojoj je sudjelovao velik broj vojnika i koja se odvijala na širokom području, pa nije bilo moguće sve kontrolirati.