Hrvatske energetske tvrtke Plinacro i Janaf u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva planiraju na Krku gradnju velikog terminala za dopremu ukapljenog prirodnog plina (LNG). Tu ekskluzivnu informaciju Vjesniku jepotvrdio Darko Horvat, ravnatelj Uprave za energetiku u tom ministarstvu.

Naime, međunarodni konzorcij Adria LNG, koji je planirao uložiti oko milijardu eura u gradnju takvog terminala s pratećim plinovodima kod Omišlja na Krku, prvo se počeo osipati (napustio ga je njemački RWE), a preostali članovi (njemački E.ON, francuski Total, austrijski OMV i slovenski Geoplin) su nakon predanog zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole zbog svjetske gospodarske krize revidirali svoj poslovni plan, pa je planirani početak rada terminala s 2014. prebačen najranije na 2017., a konačna dozvola o gradnji terminala se, prema njihovim riječima, očekuje tek 2013. Takva njihova odluka Hrvatskoj stvara velike probleme u planiranju novih pravaca za dobavu plina i diverzifikaciju opskrbe tim važnim i sve popularnijim energentom, a time i osiguravanju dovoljno plina za sve veću potrošnju. Zato se očekivalo da će terminal proraditi 2014. i omogućiti dopremu LNG-a iz svih dijelova svijeta. No, kako je konzorcij od toga odustao, a zasad ne pokazuje namjere da skrati rokove za konačnu odluku i eventualnu gradnju, Hrvatska se morala okrenuti traženju novih, bržih i pouzdanih rješenja.

Terminal se ne bi koristio samo za hrvatske nego i za potrebe cijele regije. Stoga su Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji upućeni upiti jesu li zainteresirane.

Tako se najprije javila ideja da Plinacro uz ulaganje od oko 50 milijuna eura brzo, samo za hrvatske potrebe, sagradi mali LNG-terminal (kapaciteta do dvije milijarde kubika godišnje) na moru jer bi se tankeri za prijevoz LNG-a s postrojenjem za njegovo uplinjavanje vezivali uz plutaču blizu obale ispred Omišlja, a plin bi se cijevima prebacivao u plinsku mrežu. Međutim, sada je u prvi plan iskočio novi projekt gradnje velikog hrvatskog LNG-terminala na kojem bi potrojenje za uplinjavanje tekućeg plina bilo na kopnu. Nositelji gradnje bili bi Plinacro i Janaf koji bi terminal, zasad se planira, gradili na zemljištu Janafa na Krku ili, ako to bude moguće, na lokaciji Diokija na kojoj je terminal namjeravao graditi Adria LNG-konzorcij. Korištenje te lokacije bi, kako doznajemo, znatno skratilo rokove gradnje.

Taj se terminal ne bi koristio samo za hrvatske nego i za potrebe cijele regije. Stoga su Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji upućeni upiti jesu li zainteresirane za zadovoljavanje svojih potreba za prirodnim plinom preko hrvatskog LNG-terminala kako bi se točnije odredio njegov optimalan kapacitet i u budućnosti rezervirale količine plina koje bi im stizale iz tog izvora. Mađarska, Češka i Slovačka su već iskazale svoje potrebe za plinom koje bi mogli zadovoljiti preko hrvatskog LNG-terminala, s Poljacima će se o tome razgovarati sredinom svibnja, a Slovenci se zasad nisu izjasnili.

U međuvremenu su, kako doznajemo u Ministarstvu gospodarstva, interes za plin iz tog terminala pokazali i Bugari, a očekuje se i iz Rumunjske. Tako već postoji interes za oko četiri milijarde kubika plina godišnje preko tog terminala, a očekuje se i povećanje te količine. Osim toga, o tom se projektu razgovaralo i na nedavnom susretu premijerke Jadranke Kosor sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom i srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem.

Za financiranje takve velike investicije, ali bez ulaska u vlasničku strukturu, su, navode naši izvori, zainteresirani: turska korporacija Unit grupa, G. P. Morgan, EBRD, a na posljednjem sastanku Energetske zajednice interes za ulaganje u europsku energetsku infrastrukturu pa tako i gradnju LNG-terminala iskazala je i Svjetska banka. Osim njih, interes za sudjelovanje u tom velikom projektu iskazala je i norveška kompanija Höegh LNG. Oni preko hrvatskog LNG-terminala, prema Horvatovim riječima, žele osigurati 1,5 do 2,5 milijardi prostornih metara plina, a nude i svoju tehnologiju i specijalizirane tankere za morski terminal. Zato će se o tome razgovarati u svibnju kad će, prema najavama, norveški kralj posjetiti Hrvatsku.

Gradnju tog terminala bi do 50 posto mogao sufinancirati EU nakon što Hrvatska postane članicom. Naime, Europska komisija upravo razmatra novi energetski koridor sjever-jug od LNG-terminala u Poljskoj do LNG-terminala u Hrvatskoj, poznat pod nazivom Projekt NETS (New European Transmission System), kako bi se velikim plinovodima spojili Baltik i Jadran povezivanjem postojećih plinskih transportnih sustava.

Ako EU prihvati taj projekt u sklopu ostalih predloženih novih energetskih koridora (konačna odluka se očekuje u svibnju ili lipnju), postoji velika mogućnost da njegovu provedbu, pa tako i gradnju hrvatskog LNG-terminala bespovratno sufinancira i do 50 posto, kaže Horvat.

U Ministarstvu vjeruju kako su veliki izgledi da NETS dobije europsko sufinanciranje jer je već ucrtan u sve karte i jer je ta energetska interkonekcija sjever-jug dio analiza Uprave za energiju EU-a. Osim toga, EU je već sufinancirao gradnju mađarskog dijela spoja njihovog i našeg plinskog transportnog sustava koji bi trebao biti dio novog europskog plinskog koridora sjever-jug, a želi poboljšati plinske veze sjever - jug jer većina postojećih ide istok-zapad.

"Cilj cijelog NETS-projekta je poboljšanje sigurnosti opskrbe. Zasad su uključeni poljski (Gaz System), mađarski (FGSZ) i hrvatski operator plinskog transportnog sustava Plinacro, a nadamo se da će se priključiti i češki i slovački, čime bi bila pokrivena cijela trasa. Prvi koraci su već napravljeni spajanjem hrvatskog i mađarskog plinskog sustava velikim plinovodom kapaciteta 6,5 milijardi prostornih metara godišnje, pa bi ostvarenje projekta pomoglo i boljem korištenju tog plinovoda", kaže predsjednik Uprave Plinacra Jerko Jelić Balta.

No ako Adria LNG-konzorcij skrati svoje najavljene rokove za donošenje konačne odluke i ipak odluči investirati u veliki LNG-terminal na Krku i dalje, kako doznajemo, postoji mogućnost da hrvatska strana odustane od planova o gradnji svog terminala i iskoristi pravo na 25-postotni vlasnički udjel u njihovu terminalu koji bi u prvoj fazi imao kapacitet od 10 milijardi kubika godišnje, a u drugoj fazi 15 milijardi.

Vjesnik