Govor Slobodana MILOŠEVIĆA na toj 41. proširenoj sjednici "Vrhovnog saveta odbrane" nedvojbeno pobija navode prvostupanjske PRESUDE hrvatskim generalima Anti GOTOVINI i Mladenu MARKAČU, posebice u dijelu:

"... Raspravno  vijeće  je  zaključilo  da  su planovi  za  evakuaciju  i  nalozi  vlasti  krajinskih  Srba  imali  malo  ili  nikakvog  utjecaja  na odlazak  krajinskih  Srba.  Što  se  tiče  Benkovca,  Gračaca,  Knina  i  Obrovca,  Vijeće  je zaključilo da je strah od nasilja i pritisak uslijed granatiranja stvorio atmosferu u kojoj ti ljudi nisu imali drugog izbora nego da odu. Na primjer, jedan svjedok je posvjedočio da se činilo da granate koje su u Kninu posvuda padale za svrhu imaju zastrašivanje ljudi i da su svi imali osjećaj da moraju pobjeći. Mnogi ljudi potražili su sklonište u bazi UN-a, od kojih je jedan dio na koncu prebačen u Srbiju..."

Nasuprot tom zaključku raspravnog vijeća haškog tribunala, autentični transkript, kojeg haški tribunal već posjeduje, sadrži govor Slobodana MILOŠEVIĆA koji pobija ove zaključke - izvadak iz transkripta (prijepis):

„Ne bih govorio o jednoj poražavajućoj i ponižavajućoj situaciji – da je sva pomoć koju je dobila Republika Srpska Krajina, praktično, završila kao naoružavanje hrvatske vojske! Zamislite vi taj apsurd: na jednoj strani, odbija se mirovni plan, a na drugoj strani, odbije se da se brani?

Vi ste najstručniji deo ove naše Vojske, kao što znate, tamo je palo naredjenje da svi izadju iz Krajine tog istog dana, bez čak stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bežaniji zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija!

Pitanje je ko je, zaista doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u uslovima kada su imali sve uslove da se brane, bude doneta koja izazove egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!

Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazuduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?

Oni ga nisu ni branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, gradjana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili – bežaniju!

Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora, niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. Sada mi treba da se uvlačimo u jednu situaciju, kako je, evo, zbog odbrane žrtava, nama stalo više do te teritorije nego onima koji su na tom teritoriju imali sve uslove da se brane, a odlučili su da „hitno“ svi – pobegnu! Ja neću da govorim o pojedincima, verovatno ima primera herojskog otpora, ima primera herojskog ponašanja, ali nažalost takva je odluka tamo doneta i tako se to završilo.“ (završen citat).

Prema ovim riječima Slobodana MILOŠEVIĆA nedvojbeno se i sa sigurnošću može zaključiti kako je odluka srpskog vodstva fantomske "RSK" za sveopću "BEŽANIJU" realizirana već 4. kolovoza 1995. do 19.00 sati uvečer.

>>Transkript 41. sjednice "VSO SRJ" od 14. kolovoza 1995

>>Sažetak PRESUDE generalima Gotovini i Markaču

Politička scena

Prekomjerno granatiranje VUKOVAR 1991. - KNIN 1995. - usporedni video...