Kao što je poznato, nekoliko hrvatskih branitelja, među kojima je bio i Zvonko Lovrenčić - Tigar (koji je i 2000. godine najupornije štrajkao glađu na Markovu trgu u Zagrebu, pred Račanovom vladom, zbog bespravnog otpuštanja iz službe oko 5.000 hrvatskih policajaca, dragovoljaca Domovinskog rata), ovog puta su započeli svoj prosvjed štrajkom glađu 18. travnja 2011. godine, nakon nepravedne i sramotne prvostupanjske presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču na 24 i 18 godina zatvora, izrečene 15. travnja 2011. godine.

Prosvjednici su imali svoj šator, uz spomenik banu Josipu Jelačiću, pred kojim su bili natpisi "Presude osuđujemo, nadu imamo, Bogu se molimo, svjetlo palimo!", te "Bože, spasi, čuvaj i vodi Hrvatsku!", uz upaljene lampaše, koje su donosili građani.

Pred šatorom su napisali kako i zašto prosvjeduju, a također su imali i knjigu solidarnosti u prosvjedu protiv nepravde, u koju su se građani upisivali. Svaki dan su molili svetu krunicu sa građanima u 9 i 21 sat. Krunicu je predmolio Zvonko Lovrenčić - Tigar, koji od 2000. godine nikuda ne ide bez krunice i hrvatske trobojnice.

Uzimali su samo tekućinu i bili uporni do potpune pojedinačne iznemoglosti. Tada bi ih odvozila hitna zdravstvena služba na infuzije, a oni bi se ponovno vraćali. Sudjelovalo je oko 10 štrajkača.

Mi, građani, smo im donosili sokove i vodu, ali ih nikako nismo mogli odgovoriti od te pogubne žrtve.

Oni su prosvjedovali i zbog ostalih nepravdi od strane vladajućih struktura u Republici Hrvatskoj prema Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima. Zahtijevali su: bezuvjetno zaustavljanje daljnjeg progona hrvatskih branitelja; zaštitu hrvatskog Domovinskog rata, te zaštitu časti pripadnika hrvatskih oružanih snaga i žrtava rata; ukidanje financijske potpore udrugama i publikacijama koje kriminaliziraju i izvrgavaju ruglu hrvatski Domovinski rat; ukinuće Zakona o općem oprostu, koji je pretvoren u revizionizam hrvatskog Domovinskog rata i sredstvo za povlašteni status srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj; oslobođenje hrvatskoga pravosuđa od političkih dogovora kojima se zaustavlja procesuiranje agresorske srbijanske vojske; obranu neovisnosti Republike Hrvatske lustracijom od komunizma; zabranu provedbe naloga protuhrvatskih moćnika i objavu skrivenih sporazuma sa Srbijom i Crnom Gorom.

No, kako su znali da je nemoguće ispuniti sve te zahtjeve dok oni mogu izdržati štrajk glađu, zahtijevali su da se hitno održi tematska sjednica Hrvatskoga sabora, na kojoj bi se raspravljano o haaškoj presudi i o njihovim zahtjevima. U tome smislu, kontaktirali su u više navrata predsjednika Hrvatskog sabora Luku Bebića. No, on nije htio pristati na taj zahtjev, nego ga je samo proslijedio na Saborski odbor za hrvatske branitelje. Članovi toga odbora nisu mogli ništa učiniti, osim što su pojedini dolazili odgovarati branitelje štrajkače od nastavka štrajka.

Od Ministarstva branitelja poslali su im samo psihologa da ih odgovara od štrajka.

Dakle, nitko od visokih političkih dužnosnika, niti vjerskih, iako su bili obaviješteni, nije ih posjetio.

Posjećivali su ih samo pojedini svećenici, samoinicijativno, i razgovarali s njima ili im nastojali pomoći.

Utjecajni mediji su ih totalno ignorirali, a stvarnost zbog koje oni prosvjeduju se nesmanjeno nastavljala i nastavlja.

Hrvatske branitelje i dalje montirano progoni i presuđuje, ne samo takozvano hrvatsko pravosuđe, nego, dogovorno i najviše ponižavajuće, i takozvano pravosuđe velikosrpskog agresora iz Beograda i Srbije, a također i iz zločinačke republike srpske, zbog navodnih zločina u Republici Hrvatskoj protiv agresorske vojske i navodnih civila na srpskoj pobunjeničkoj strani. Raspisuju bespravne i nelegitimne međunarodne tjeralice za hrvatskim braniteljima, te ih uhićuju u BiH i Srbiji, poput hrvatskoga branitelja Veljka Marića, profesionalnog vozača kamiona, oca obitelji sa troje djece, državljanina Republike Hrvatske. Maltretiraju ga već više od godinu dana i sude u Beogradu, dok hrvatsko pravosuđe nije učinilo ništa djelotvorno da zaštiti svoga državljanina, iako i prema tome sramotnom međusobnom sporazumu, ima na to pravo. Tek nakon nekoliko mjeseci, uputili su zahtjev za njegovo izručenje Hrvatskoj, ali sa proceduralnim pogreškama, tako da ga je srbijansko pravosuđe glatko odbilo. Dapače, čak su, radi dodvoravanja, i u Hrvatskoj pokrenuli kazneni postupak protiv njega, na temelju srbijanskih "dokaza". Također, hrvatske vlasti monstruozno dopuštaju, po istoj osnovi, i srbijanski progon u Hrvatskoj legendarne ravnateljice, do temelja razrušene vukovarske bolnice od strane takozvane JNA, dr. Vesne Bosanac. Zaista, da svakom normalnom čovjeku pamet stane!

No, našim braniteljima na Trgu bana Josipa Jelačića spas ipak stiže iz Haaga, od veličanstvenog zapovjednika Hrvatske vojske, generala Ante Gotovine. On im je poručio, preko svoje obitelji, da poštuje njihovu žrtvu i njihovu slobodnu volju, ali da im i on i general Mladen Markač predlažu da prekinu svoj pogubni čin, za svoje zdravlje i svoje živote, jer trebaju živjeti za svoje obitelji i za budućnost Hrvatske. Štrajkači glađu, kao pravi vojnici, poslušali su svoje zapovjednike i 19. svibnja prekinuli štrajk glađu, uz napomenu da će razmisliti kako dalje prosvjedovati!

Mi, građani, koji smo im zabrinuti dolazili svaki dan, odahnuli smo i zajedno s njima slavili svetu misu zahvalnicu u crkvi sv. Franje na Kaptolu.

Dr. Ružica Ćavar

predsjednica Hrvatskog pokreta

za život i obitelj