Dok se svjetska javnost zabavlja prvorazrednim međunarodnim skandalom, pokušajem direktora MMF-a Dominiquea Straussa Kahna da siluje sobaricu u newyorškom hotelu, istodobno su, iza kulisa, glavni tužitelji BiH i Srbije pripremili sporazum o kažnjavanju ratnih zločina kojim se praktički aboliraju sva silovanja i mučenja u srbijanskim logorima.

Naime, sporazum se bavi samo zločinima počinjenima na teritoriju BiH, a zločini nad bosanskohercegovačkim Hrvatima i Bošnjacima u 30-ak srbijanskih logora nisu predmet interesa tog sporazuma. No, budući da srbijanske vlasti negiraju postojanje tih logora u kojima su Bosanci i građani Hrvatske, zlostavljani i silovani, njihovim mučiteljima i silovateljima ne prijeti kazneni progon.

Žele uvući i Haag u priču

Za Srbiju logori nisu postojali, a za glavnog tužitelja BiH Milorada Barašina nisu dovoljno zanimljivi da se nađu u sadržaju sporazuma između dvaju tužiteljstava. Dakle, Kahn je pogriješio mjesto i vrijeme za silovanje!? Na ratnom Balkanu takav zločin prolazi nekažnjeno, a u SAD-u se za pokušaj silovanja izriče kazna i do 25 godina zatvora. Da apsurd bude veći, u srbijanskim su logorima zlostavljani i silovani i neki bosanskohercegovački lideri, ali o ovom se sporazumu između dvaju tužiteljstava ne oglašavaju.

Inače, u Tužiteljstvu smo zatražili obrazloženje dijelova sporazuma, ali i pitali zbog čega se ne bave zločinima počinjenima na teritoriju Srbije. Glasnogovornik Tužiteljstva Boris Grubešić za “Slobodnu” odgovara da će “javnost upoznati sa sadržajem sporazuma tek kad se on potpiše”. Tek tada će objasniti zbog čega zločini počinjeni u Srbiji nad bosanskohercegovačkim građanima nisu predmet interesa tog sporazuma, a Tužiteljstvo ne zabrinjava ni činjenica da su žrtve rata time dovedene pred svršen čin. Inače, glavni bosanskohercegovački i srbijanski tužitelj zamolili su haaškog tužitelja Brammertza da u njegovu uredu potpišu ovaj skandalozan sporazum, da dobije na težini. U haaškom Tužiteljstvu ističu “da u izradi sporazuma nisu sudjelovali niti su upoznati s njegovim sadržajem”, samo su zamoljeni da za 1. srpnja ove godine organiziraju njegovo potpisivanje između ovih dvaju tužiteljstava.

Balkanska praksa

Unatoč najvišem stupnju konspiracije u izradi ovog sporazuma i pripremi njegova potpisivanja, ipak je procurio u javnost. Njegov je sadržaj alarmantan za žrtve u više segmenata. U prvoj točki govori se o razmjeni kompletne informacije i dokumentacije “o svim predmetima koje tužiteljstva imaju u radu“ u roku od 30 dana od potpisivanja sporazuma.

Budući da je u Tužiteljstvu BiH otvoreno oko 10.000 predmeta osumnjičenih za ratni zločin, a većina su pripadnici vojske i policije Republike Srpske, nakon što Tužiteljstvo Srbije dobije kompletnu informaciju tko je sve osumnjičen, mogu se očekivati promjene prebivališta, na srbijanske adrese, počinitelja ratnih zločina u BiH. A prema ovom sporazumu optuženima za ratni zločin sudi se prema mjestu prebivališta.

Istina, u sporazumu stoji da se dobivene informacije ne mogu koristiti u druge svrhe osim za procesuiranje, no balkanska praksa potvrđuje nam da se ratni zločinci i dalje štite i od državnih i pravosudnih institucija. Samo najnaivniji mogu povjerovati da osumnjičeni neće biti obaviješteni da su predmet istrage.

Informacije na kapaljku

Na našu tvrdnju da bi javnost u BiH - i žrtve, i pravni eksperti, i politički establišment - morala biti upoznata sa sadržajem sporazuma, a ne da o tome odlučuju samo dva čovjeka, glasnogovornik Tužiteljstva Grubešić veli da će s tim sporazumom biti upoznata državna tijela koja “to moraju znati”. No, na naše pitanje tko s tim mora biti upoznat nije nam dao odgovor.

Zdravka Soldić - Arar / Slobodna Dalmacija