Zadnjih nekoliko tjedana intenzivno se održavaju sastanci čelnika domoljubnih stranaka, udruga i inicijativa koje zastupaju i propagiraju hrvatske nacionalne interese. Posljednji hrvatski politički karizmatik Zvonko Bušić, te trojica predsjedničkih kandidata prof. dr. sc. Josip Jurčević, prof. dr. sc. Miroslav Tuđman i Ante Ledić, u nizu koordinacijskih sastanaka POKRENULI SU NOVU POLITIČKU INICIJATIVU.

Napokon su se zajedno pod domoljubni kišobran okupili nacionalno svjesni Hrvati, vjernici, hrvatski branitelji, iseljenici i ini čija prava su u ovoj državi do sad najviše ugrožavana i gažena! Od okupljenih čelnika političkih stranaka i udruga među najpoznatijima su: Ruža Tomašić, Hrvoje Hitrec, Prof. Zvonimir Šeparović, Ivica Relković, Željka Markić, Pero Ćorić, Željko Sačić, Krešimir Miletić, Ladislav Iličić, Željko Tomašević, Alojzije Prosoli, Mario Maks Slaviček i brojni drugi.

Hrvatska država, iako postoji već 20 godina, do sada, zapravo nije imala ujedinjenu desnicu, izuzev HSP-a u ratnim godinama, na koji se vršio neviđeni pritisak, dok se nije osuo na, tako reći 100-tinu strančica, od kojih ni jedna nije uspjevala prijeći izborni prag.

Silovit udar svih domaćih poslušnika, te ogromna propaganda ultra ljevice i ljevice, ugušile su do sada svaki pokušaj objedinjavanja nacionalno svjesne, domoljubne desne opcije.

Mediji, koji nisu ni „h“ od hrvatski, učinili su sve da obezvrijede sve što je u svakoj državi normalno i svim ljudima sveto. Najprije su popljuvali branitelje, pa obitelj koja je temelj društva, a iznikle su tisuće udrugica i nevladinih organizacija, koje su ogadile cjelokupnu dosadašnju civilizaciju, kulturu i tradiciju hrvatske nacije, a za sve to dobivaju još i naknade iz državne riznice!

U Hrvatskoj je postalo opasno biti normalan i običan čovjek! Ako još imaš i obitelj koja ti je sve na svijetu – ognjištar si, a ako si kojim slučajem i vjernik, život ti postaje nepodnošljiv i u ovoj državi nema mjesta za tebe, odnosno tvoj svijet potkopavaju sa svih strana i pokušavaju urušiti!

Nepostojanje političke opcije kojoj bi ovakvi ljudi mogli ukazati svoje povjerenje, dovelo je do opće inferiornosti i letargije, što je za posljedicu imalo potpuno zaposjedanje vlasti od strane antikatoličke i antidemokratske manjine, s komunističko-udbaškim pedigreom.

Mediji su toliko moćni da osobu mogu za dan uzdići u svjetske visine uglednika, a drugi dan istog mogu zgaziti i potpuno uništiti. Naravno, tu je pojedinac manje bitan, glavni cilj je ostaviti dojam na mase, na bezličnu većinu, kako bi bolje kimala glavom.

Iznenadna ostavka premijera, prije dvije godine, bio je prvi hladan tuš za jedan dio uspavanih Hrvata, a drugi šok doživjeli su Purdinim uhićenjem. No, ono što je doista sve prodrmalo i potpuno osvijestilo je haška presuda hrvatskim generalima.

Iako su svi dosadašnji pokušaji ujedinjavanja desnice neslavno propali, sada je situacija bitno drugačija. Već odavno nema čvrste ruke predsjednika dr Franje Tuđmana, koji je na centar skupio ekipu i uspješno dobio prvu utakmicu, a svi oni koji su iz nostalgičnih uspomena na njega, i kasnije glasovali za HDZ, sad su se osvijestili i shvatili da se ta stranka odavno povukla s centra na lijevo krilo.

Glavni problem desnice bio je taj što do sada, unatoč velikom broju sposobnih ljudi, nije uspjela pronaći vođu koji bi sve to zakotrljao. Dolaskom Zvonka Bušića, na političku scenu, nakon 32 godine robijanja u američkom zatvoru, dobili su ogromno pojačanje, svog Messija!

Mi, uspavani domoljubi, do sada smo mogli gunđati sebi u bradu ili žaliti se jedni drugima kako se nikad ništa neće promjeniti i tješiti se, kako smo, eto, u usporedbi s ulizicama, sluganima i izdajicama, ipak ostali domoljubi, makar u srcu, iako u stvarnosti ne činimo ništa!

No, Zvonko neumorno obilazi Hrvatsku uzduž i poprijeko i pita nas: „ZAR ĆE TE SAD ODUSTATI?“ Prvi put se možemo posramiti i pognuti glavu pred čovjekom koji je nakon 32 godine došao i zatekao ovakvo katastrofalno stanje u svojoj DOMOVINI, i još nakon svega, ima toliko duhovne snage da on ohrabruje nas! Zvonko doista ima DUHA, koji je uspio sačuvati unatoč svemu, a koji nama u Hrvatskoj toliko nedostaje!

Još jedna činjenica, ne manje bitna, ide u prilog Bušiću i nacionalno-domoljubnoj opciji. Naime, velika hrvatska emigracija, koju je dosadašnja vlast godinama zapostavljala i nije joj pridavala ama baš nikakav značaj, zahvaljujući lošem izboru diplomata i veleposlanika komunističko-udbaške reputacije, koji su uvjereni da se i danas prema hrvatskim emigrantima trebaju odnositi gotovo jednako kao i za vrijeme bivše države, nema gotovo nikakvu povezanost s hrvatskom državom ili su odnosi maćehinski-hladni!

Hrvatski iseljenici su jako razočarani takvom nezahvalnošću, koja se slobodno može nazvati bezobrazluk države Hrvatske prema njima koji su financirali kompletnu našu obranu u Domovinskom ratu.

Naprotiv, cjelokupna emigracija ne zaboravlja i zna i te kako cijeniti žrtvu koju je podnio Zvonko Bušić za Hrvatsku! Oni su to pokazali već jednom, kad su za samo 4 dana skupili 7,5 milijuna dolara za njegovu obranu i to samo u New Yorku, a ne zaboravimo da od New Yorka do Vancouvera, te od Pertha do Melbournea živi još jedna Hrvatska!

Ako se povijest ponavlja, red je da se nakon 1971. i 1991, ponovi 2011. – na parlamentarnim izborima, te da se tako ispune proročke riječi Bušićevog američkog odvjetnika iz 1976. kako će: „sunce obasjati i obale Hrvatske“.

Politička scena