Nakon završetka Papinog pastoralnog posjeta Hrvatskoj vratili smo se u tmurnu svakodnevicu. Poruke mira, nade i vjere poharale su ovu državu tolikom lakoćom u jako kratkom vremenu da je svaki lakovjerniji pojedinac bio doista u stanju povjerovati da za nas zbilja ima nade. Deseci tisuća mladih u vjeri, pjesmi, veselju, nasmijani i razdragani, međusobno isprepleteni zajedništvom i ljubavlju, a uz njih i više stotina tisuća običnih "malih Hrvata" u radosti i molitvi.

Lijepi prizori, slike za vječnost, Edenski vrt, nedosanjani san. Ali nama Hrvatima nije suđeno kolektivno se radovati bilo čemu. Uz one tople i pristupačne uvijek mora biti gomila namrgođenih i ljutih, od podne na sebe, a od podne na cijeli svijet. Solidarnost sa stotinama tisuća sunarodnjaka kojima određeni događaj puno znači i koji ih veseli u ovim teškim vremenima takvima je jednostavno nepoznanica.

Nije nam dugo trebalo da se vratimo u svoju zatrovanu javu koju duboko potresa patološko nezadovoljstvo svime i svakim, svakodnevicu kojom vlada jal i konstantna potreba za negativnošću. Naše se nacionalno biće hrani onim negativnim, njegova je krv ta vječna namrgođenost, a mi kao nacija bez toga očito ne možemo. Ni u čemu ne vidimo ono pozitivno, a neprijatelja, što vanjskih što unutrašnjih, oko nas k'o Rusa i svak nam je nešto skrivio. Mnogima je tako i Sveti Otac neprijatelj u državi s 88% katolika. Papin posjet idealna je meta nezadovoljnicima kojima je ponestalo svježih povoda za čangrizavost jer su visoka nezaposlenost, loša gospodarska situacija i politički autizam domaćih "elita" u nas tolika konstanta da su već otupili i najoštrije zube. Došao Papa kao naručen. I tako je krenuo festival na kojem bi čak i nastup jednog Mucala bio nedovoljno klaunski s obzirom na jaku konkureciju građansko-uličnih i internet bojovnika, a pjesme i recitacije vrtile su se po očekivanoj playlisti - zašto se na dolazak Pape troši novac, koliko se gladnih tom cifrom može nahraniti, krije li Papa pedofiliju ili ne, treba li nositi Prada cipele, izgleda li kao senator Palpatine iz Ratova Zvijezda, jel nacist ili nije, bogati li se preko ugovora s Hrvatskom i tako dalje, i tako bliže, i tako predvidljivo. Iako se točan iznos koji je država potrošila na organizaciju Papinog posjeta ne zna, medijski prostor infiltrirale su brojne "šokantne cifre" koje su, osim što su prenapuhane, duplo manje od one famozne cifre koju je Jadranka Kosor iznijela kao polugodišnju uštedu na tonerima, crvenim spajalicama i vodi s aromom u državnim institucijama. Premijerka je, naravno, u medijima ismijana sa svojim planom štednje uz argumente kako je to smiješan iznos za jednu državu, no kad dolazi Papa čak i prenapuhani, ali i duplo manji iznos nego u slučaju Jacine "kasice prasice", odjednom postaje ogroman, neviđen i pretežak uteg oko vrata radnog hrvatskog naroda. Na ovakve bi se argumente ovaj put Jacika nasmijala umjesto Zorana Šprajca i veselo mu poručila "Velkam tu Kroejša". Dobrodošao u državu gdje je novinarstvo na dnu, a Papin dolazak je plaćen u tonerima i spajalicama. I još je ostalo barem pola iznosa, a vjerojatno i više, za osladiti se jer se mjesecima pije voda bez arome pa je i šećer malko pao.

Ohrabreni činjenicom da je Jadranka Kosor bolji ekonomist od njih, nisu se mnogi "naši" mediji dali smesti pa su krenuli novim oružjem u boj protiv Katoličke Crkve. Radi se dakako o prosvjednicima, svih njih dvadeset, koji su dobili isuviše prostora u medijima s obzirom na realnu snagu njihove poruke iza koje stoji onoliko ljudi koliko svaki pojedinac ima prstiju na tijelu. Ovi prosvjedi su zapravo samo još jedan od pokazatelja zatrovanosti hrvatskog društva. Na stranu to da ovi ljudi ne vole Papu i ne smatraju se vjernicima, što je bez ikakve rasprave njihovo demokratsko pravo, no vole se pozivati na "prave moralne vrijednosti", "zrelo društvo", "prava građana" i slične sintagme pa mislim da bi bilo korisno po njihove aktivnosti da u ove isprazne floskule kojima vole puniti novinske stupce i radiotelevizijske etere pokušaju nekako implementirati i solidarnost kao ključan segment održanja jednog zrelog i kohezivnog društva. Iako se proturaju pod "odgovorne građane" koji su odgovorni prema novcu poreznih obveznika kad je riječ o financiranju Katoličke Crkve ili Papina pastoralnog posjeta Hrvatskoj zanimljivo bi bilo čuti kako bi reagirali kad bi se nad financiranje njihovih udruga stavio znak upitnika u ime iste te odgovornosti. Ne znate? Znam ja. Vrištali bi o cenzuri, o ugroženim građanskim pravima, zatucanosti hrvatskog društva, dokinutim slobodama i svim ostalim varijacijama na temu, baš kao što to rade stotine jurišnika diljem međumrežja koji se čak nisu udostojili pridružiti svojim ideološkim suborcima u "protukrižarskim ratovima" na Cvjetnom trgu. Očito nije bilo vrijeme za to. Pritom ne mislim na pravi trenutak u povijesti nego na meteorološke prilike.

Kako sam odavno ustvrdio da bi naša najveća zarada uz turističku sezonu trebalo biti podizanje šatora nad ovom državom uz prigodno naplaćivanje ulaznica na graničnim prijelazima kako bi stranci imali priliku gledati cirkus iznutra, a mi ponešto zaraditi, ne bi Papin posjet mogao biti dio hrvatske stvarnosti da cirkuski elementi nisu bili prisutni u ipak malo značajnijoj mjeri od "otkrića šokantne istine" nekolicine novinara i "odgovornog upravljanja novcem i moralom" duplo manje prosvjednika. Pravi show je počeo kad je na scenu stupila politika. Nekadašnji režimski psi i komunistički apartčici, progonitelji i hrvatstva i Kristove vjere, korumpirani činovnici i privatizacijski mešetari ogrnuše se plaštom demokršćanstva, iako nemaju dodirnih točaka ni sa jednim dijelom te tvorenice te učiniše dio protokola u Hrvatskom narodnom kazalištu teško probavljivim svakom "malom Hrvatu". "Mali Hrvat", da vas podsjetim, je onaj kojeg krste kad je mali. "Veliki Hrvati" se krste kad su veliki pa je moguće da baš zato vole biti u prvim redovima, čisto da pokažu da mogu uhvatiti tempo iako su malo kasnili pri startu. Nažalost po njih "velike", a pogotovo po nas "male" koje oni kao vode, iako su bili prilično blizu Svetom Ocu do njih nije doprla baš nijedna njegova riječ. Jedino što ih je zanimalo bila je pokoja rečenična konstrukcija izašla iz Papinih usta koja bi se mogla iskoristiti kao afirmacija podrške Svetog Oca ulasku u Europsku uniju. Od svega rečenog samo se to tražilo, nijedna druga poruka nije bila bitna jer se trenutno ne može iskoristiti u dnevnopolitičke svrhe. Toliko o demokršćanstvu. Na drugoj strani imamo socijaldemokraciju koja također nema dodirnih točaka sa svojim nazivom, političku opciju čiji se čelnik u maniri potpunog političkog autista odlučio poigrati sa svojim prisustvom ovom značajnom događaju. Malo bi, malo ne bi, baš poput malog djeteta koje se igra "dan-noć", dok je nama "malim Hrvatima" uslijed ovakvog ponašanja odavno pao mrak na oči jer je jasno koliko čitava oporba respektira vlastiti, dominantno katolički, narod.

I dok su neki, kao wannabe budući politički vođe ovog naroda, eskivirali događaj kojem su barem iz poštovanja trebali prisustvovati, cirkus je nadopunio onaj koji se u njega uvijek najbolje uklapao - bivši žalibože predsjednik Stjepan Mesić. Pitanje svih pitanja - zašto u HNK nije pozvan politički umirovljenik koji više nema nikakvu istaknutu funkciju u hrvatskom društvu i to kao žustri protivnik kluba čiju pozivnicu žarko želi - otvorilo je novu priliku da se u medijskom prostoru raspravlja o svemu osim o Papinim porukama, zajedništvu vjernika, duhovnoj obnovi našeg društva ili spektakularnom bdijenju Svetog Oca s mladima koje je svakako bilo vrhunac ovog pastoralnog posjeta Hrvatskoj. I taman kad se učinilo da će medijska bujica koja svojim žutilom posramljuje i slavnu rijeku Yangtze ipak izbaciti suštinu Papina posjeta na površinu dogodio se govor krčkog biskupa i propala je i ta prilika. Sad ćemo nakon višemjesečnih rasprava oko troškova Papina posjeta imati svakodnevno serviranu "šokantnu" tendenciju Crkve da pokori hrvatski sekularizam, a bez da se itko zapita zašto Crkva kao zajednica vjernika koju čini 88% Hrvata ne bi imala pravo reći svoje mišljenje i otvoreno zastupati svoja stajališta. Tko bi joj to trebao zabraniti - demokršćani ili socijaldemokrati? I jedni i drugi su vješto zakamuflirali demokraciju u svoje nazivlje, a bilo bi poželjno da kao sukreatori ovog našeg društva rade na tome da ona ne bude zakamuflirana u javnom životu nego da doista postane integralni dio nas, ne samo oružje kojim se služe otrovni pojedinci i skupinice u svojim ideološkim borbama. Borbama koje bi najrađe vodili s protivnikom svezanih ruku, a sve pod krinkom demokracije. Ono što budi nadu u bolje sutra ovog zatrovanog društva kojim je puno lakše ovladati prizemnom manipulacijom nego istinskom porukom ljubavi, tolerancije i zajedništva je ponašanje naše mladeži koja je pokazala kako Hrvati imaju sposobnost biti sretni i pritom dostojanstveni. Mladi su nam poslali poruku zajedništva i solidarnosti koju bi morali čuti ako su nam već promakle poruke Svetog Oca. Doista je došlo vrijeme da budemo sretni zajedno u Kristu, a ne jalni, otrovni i sami u vječnom nezadovoljstvu. To od nas traže oni čije vrijeme tek dolazi. Pripravimo im staze.

Gustav Antunović