Badnji dan ili Badnjak, a posebice badnja večer bogati su božićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije dobio od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije. Vrhunac toga bdijenja jest proslava polnoćke.

Upravo s bdijenjem povezan je niz običaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i poslije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito povezane trobojnicom. Bdijenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, s posnim jelima i unošenjem badnjaka i slame. Tada u nekim hrvatskim krajevima domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić: Faljen Isus! Dobro vam došla badnja večer! Na taj pozdrav slijedi odgovor: I s tobom zajedno!

Negdje je pozdrav Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica! Odgovor glasi: Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada! Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.

Badnjak u gradu sačuvao je samo djelić tradicionalnih običaja, ali slavi se uz bor, kućne jaslice, pjevanje ili slušanje božićnih pjesama.

HRT / HRsvijet