Logo

Ništa me u životu nije zagolicalo koliko kvantna fizika. Ona mi je otkrila tajne života i tajne energije te njeno moguće korištenje. Kvantnu fiziku se nedvojbeno može povezati sa genetikom i najstarijom znanošću astrologijom. Za mnoge znanstvenike, posebice ateističke komuniste i marksiste, te sve današnje ljevičare, to izgleda besmisleno. Bog ne postoji jer je njegovu preuzeo znanstvenik.

Kvantna fizika nam također otkriva besmislenost tolikog broja čestica (?) jer one još više zbunjuju učenike i studente i od njih stvaraju dogmatičare. Njih bi trebalo definirati samo kao pozitivne ili negativne naboje koji isijavaju ili usisavaju energijsku silu jer kroz njih izbija i ulazi energija u svaku materiju.  

Sve živo je dvojno jer bez dvojnosti ne bi bilo ni stvaranja ni života. Svaki atom je dvojan. Svako stvorenje je dvojno. Dvojnost atoma definiraju pozitivni i negativni naboji. Energija u atom ulazi i vrti njegovo magnetsko polje oko njegove osi te izlazi kao magnetske i električne sile koje  stvaraju magnetsko i električno polje. To su gravitacijske i antigravitacijske sile. Ove sile imaju električne i magnetske komponente. Atom u magnetskom smislu ima kuglast oblik dok je u materijalnom smislu sličan različitim kristalima, što mijenja i oblik magnetskog polja.

Perfektni kristal se može ucrtati u kružnicu, a kružnica je u ravnini simbol kugle. Gdje kod presiječemo kuglu kroz os vrtnje dobivamo kružnicu na kojoj je vidljivo kako se mijenjaju položaji konstantne energijske sile, a sa njima veličine električne i magnetske sile. Ulazne i izlazne energijske sile na kugli imaju uvijek istu veličinu, ali na različitim pozicijama od prethodne, što znači da je svaki neutron na površini kugle izvor energije čija snaga ovisi o frekvenciji.

Kružnica nam pokazuje da su energijske sile konstantne, a jedino se mijenjaju električne i magnetske sile. To nam najbolje otkriva Pitagorin poučak: c2 = a2  + b2. Zar famozna formula: E = mc2 nije utemeljena na ovom poučku? Kako drukčije možemo razumjeti konstantnu brzinu svjetlosti? Slično možemo otkriti i gravitaciju. Ona uvijek iznosi na Zemlji četvrtinu kružnice. Gravitacija ulazi u materijalno tijelo, a antigravitacija iz njega izlazi kao radijacija, a to su odlike elektrona i fotona u eteru. Obe reagiraju na vrtnju oko vlastite osi i rotaciju eterskog tijela. One su kvantne sile i uvijek su dvojne.

Atomi se međusobno razlikuju po kvaliteti. Atom u vakuumu nije isto što i atom u materiji ili u eteru, dakle, neutron, proton, elektron i foton su atomi. Oni imaju svoju masu koja je različita. Preko atoma i njegove frekvencije se širi energija. Njihova radijacija hrani i mijenja energiju. Bez magnetske sile nikada ne bi došlo do vrtnje planeta ili sunca, a ta vrtnja čini atome da vibriraju i mijenjaju naboje. Svaki atom se vrti oko svoje osi vrtnje, isto kao Mjesec.

Jedina je razlika što mjeseleva os ima svoju ograničenu putanju. Naime, Mjesec se vrti oko osi najveće horizontalne magnetske osi koju nazivamo ekvator.  Zbog magnetske energije Mjesec se udaljuje i približava Zemlji, a isto vrijedi u odnosu Zemlje i Sunca. Zbog toga možemo reći da je Mjesec hranitelj Zemlje energijom jer razmjenjuje energiju između Zemlje i Suncam a to je u fizici elektron

Postoje samo valovi energijskih sila koje čine atomi u eteru i koji prenose energiju kružno i vektorski, a svi atomi se vrte oko neutrona, čiji naboji su  pozitivni i negativni. Na valovima vidimo također da je val dvojan jer atomi putuju kružno. Na širenju valova vidimo potencijalnu energiju, a kinetička energija nije prikazana jer kod valova samo je prikazana potencijalna energija koja je ispod i iznad propagacije magnetske sile. Razlog tomu je ne poznavanje ili ne prihvaćanje dvojnosti.

Kako je eter ispunjen atomima, energija koja nosi silu i informacije se širi prostorom preko njih. Njihova reakcija je lančana i brzina širenja energije samo ovisi o spinu prvog atoma na toj sili. Dakle, Zemlja i Sunce, stalno razmjenjuju energiju isto kao Mjesec i Zemlja.    

Os vrtnje elektrona stvara magnetsko polje i stvara  potencijalnu energiju, što nam pokazuje baterijska lampa, recimo, na površini zida gdje se jasno vide linije magnetskog polja, što znači da kinetička energija izbija iz neutrona ili središta magnetskog polja. Mi smo samo svjesni energije elektrona, a to su zrake koje isijavaju iz obične električne lampe dok zrake unutar lampe ne vidimo jer je svjetlost u vakuumu mnogo jača nego u eteru.

Atom materije je najteži. Vakumski atom je neutron kojim nije materijalan već ga definiraju magnetske i električne silnice između dva različita naboja. To su magnetske i električne silnice unutar šuplje jezgre atoma. Materijalni atom je proton. Eterski atom je elektron koji isijava foton, ali ima drugu kvalitetu i masu. Foton je puno lakši od elektrona, ali ima svoju masu. Neutron isijava foton koji je mnogo jači od eterskog fotona. Neutron nije negativan naboj u protonu. Okolo neutrona su gusta magnetska polja i guste energetske sile. Ta energija prenosi i vraća informacije i energiju iz i u jezgru neutrona.

U prirodi neutron postaje proton, proton postaje elektron, a elektron postaje foton. Neutron magnetizira proton i iz neutrona izbija vakuumski i eterski elektron. Iz oba elektrona izbija foton. Radijalne sile iz tih atoma možemo nazvati čestice jer prenose energiju. One mogu biti pozitivne i negativne.

Kvantnu fiziku najbolje opisuju Zemlja i Mjesec. Zemlji uzme 24 sata da se okrene oko svoje osi, a da dostigne svoju početnu točku u odnosu na Sunce uzme joj cca 365 dana. Da se Sunce makne od zimskog do ljetnog solsticija uzme mu pola tog vremena. Pola vremena mu  treba za drugu polovicu, dakle, od ljetnog do zimskog solsticija. Zemlja se diže i spušta u odnosu na energijsku silu sunca. Isto je važno napomenuti da se Zemlja vrti oko osi geografskog pola, što znači da je ekvator okomit na tu os.

Mjesečeva os vrtnje okolo njegove osi je jednim svojim mjesečevim polom okrenuta prema središtu Zemlje, a Mjesecu uzme cca 28 dana da okruži Zemlju, što znači da Mjesec i Zemlja izmjenjuju energiju. Mjesec se diže i spušta oko ekvatorske osi. Naime, cca 14 dana mjesečeva energija ulazi u Zemlju, a 14 dana se ta ista energija vraća prema Mjesecu. Zbog toga rotacija Mjeseca okolo Zemlje i Zemlje okolo Sunca nije perfektna kružnica.

Slično se ponaša elektron u odnosu na proton, samo što je njihova frekvencija puno veća, a energija protona ulazi u središte neutrona i fotona.Tako se Mjesečeva energija širi prema Zemlji i Suncu. Mjesec je simbol elektrona.

Kvark nije čestica jer kvark je kružan i može imati mnogo pozitivnih i negativnih naboja, što ovisi o frekvenciji, dakle, o snazi naboja, jer kroz te krugove izbijaju i vraćaju se magnetske i električne sile. Radijus kvarka iznosi h – sin11,250, dakle, r = h – sin11,250, gdje ''h'' predstavlja energetsku silu. To je istovremeno i radijus kuglaste šupljine u atomu. Magnetski kvarkovi su okomiti na os spina, a električni kvarkovi se paralelni sa osi spina atoma.

Na kugli, dakle, ima 6 kvarkova pa zamislimo na tren kružnu šuplju ''cijev'' kroz koju prolaze potencijalna i kinetička energija od pozitivnog naboja protona  prema negativnim naboju neutrona. Pozitivni naboj neutrona šalje energiju prema negativnom naboju protona. Stjenke te cijevi predstavljaju protone. Središnja os spina atoma je centar neutrona. Kvarkovi također imaju različite kvalitete i dvojni su.

Kvarkovi se sastoje pozitivnog i negativnog naboja na kružnicama sjevernog i južnog pola, te pozitivnog i negativnog naboja na kružnici ekvatoru. Sjevernom ili južnom magnetskom polu na kvarkovima Zemlje uzme 25800 godina da os tih polova dođe na početnu točku vrtnje. To je precesija osi polova. Sjeverni polovi  se vrte oko zemaljske osi 365 dana. Kvarkovi se vrte zajedno sa neutronom i svim pozitivnim i negativnim nabojima po površini kugle. Broj kvarkovih atoma ovisi o njegovoj veličini, a snaga atoma ovisi o frekvenciji. Njih možemo zamisliti kao kružiće na površini atoma, što ovisi o energiji atoma koja ovisi o magnetizaciji. Unutar svakog atoma u središtu se nalazi kuglasti vakuum koji je dio njegove jezgre.

Da bi povezali kvantnu fiziku sa genetikom uzmimo vakuumiziranu šuplju bakrenu cijev, što znači da je zatvorena sa bakrenom pločicom na oba kraja. Ako jedan kraj spojimo na električnu struju, struja putuje prema drugom kraju i vraća se prema početnom kraju. Ovako se ponašaju krvne žile. Ovdje nam za električnu struju ne trebaju dvije žice jer njih predstavljaju stjenke bakrene cijevi. Tada na toj cijevi imamo dvostruki zavojnicu koju stvara električna struja kao zavojnica u genetici.

Srećko Radović 

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.