Nisam virolog. Štoviše, o virusima gotovo ništa ne znam. Jasno se to moglo razabrati iz članka „Naše brojidbe“, u kojemu sam krivo napisao ime trenutno najpopularnijega virusa na svijetu: corona virus umjesto koronavirus. Toj pravopisnoj nespodobi kumovali su dvonaglasni izgovor u hrvatskomu javnom govoru i malo znanja latinskoga jezika: corona – kruna i virus – otrov.

Što brojimo? Što god vidimo, što god čujemo, što god pipnemo. Katkada brojimo i ono što je nedostupno osjetilima, pa i ponešto što je s onu stranu razuma. Od pamtivijeka brojimo ljude i životinje, četvorne metre i kilometre, dane i godine, novčiće i oblutke. Ovih dana brojimo i oboljele od corona virusa i ilegalne migrante. Brojimo sve i svašta. Kao da su brojevi svjetotvorna počela, a brojidba jedini pouzdani spoznajni put.

U člančiću „Tuđmanizam i tuđmanovci“ progovorio sam ne prvi put o prevlasti vanjske politike u hrvatskoj unutarnjoj politici i licemjernom tuđmanizmu današnjega HDZ-a. Pri tomu sam u „političku djecu“ Mate Granića – uz Kolindu Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića, Gordana Jandrokovića, Andreja Plenkovića i Davora Ivu Stiera – uvrstio Miru Kovača. Neka me je čitateljica odmah upozorila: Miro Kovač ne pripada u kategoriju „političke djece“ Mate Granića.

Na Pantovčaku se upravo zbiva skromna demokratska smjena straže: odlazi Kolinda Grabar-Kitarović, dolazi Zoran Milanović.

Zašto opću javnost tako živo zanimaju stranački izbori? –Da su posrijedi izbori u SDSS-u, u HNS-u, u BM-u ili u SDP-u, u IDS-u, u HSU-u, u HSS-u, to bi svakako bilo čudno. Ali izbori su raspisani u Hrvatskoj demokratskoj zajednici! – Što to znači? Zar ni med strankam ni pravice? – Ma, ne! Samo, nisu u Hrvatskoj sve političke stranke jednake. S toga gledišta bilo bi još čudnije da opća javnost ne mari za izbore u HDZ-u. – Ma nemojte reći! A zašto?

Snošljivost, učeno rečeno: tolerancija, neupitna je vrjednota slobodnoga društva. Ne bih o njoj govorio da me na to ne nukaju najslobodniji hrvatski državljani. To su oni koji se – paradoksalno – žestoko protive političkomu hrvatstvu. Ti ljudi bez prestanka optužuju Hrvatsku zbog – nesnošljivosti! Hrvate to duboko vrijeđa. 

Tko bi rekao da će seljak, oglasivši se priopćajem na engleskomu, tako uzbuditi hrvatsku javnost!? To se nije moglo očekivati ni u najluđemu snu. Zašto? Seljaci se ne razmeću poznavanjem latinštine. Ni europske ni globalne. Globalna je latinština idiom suvremenih gradskih eurohrvata. A seljaci? Tuđe ne će, svoje ne daju. Kada imaju što reći široj zajednici, glagoljaju zavičajnom hrvatštinom suobličujući ju standardnomu hrvatskom jeziku. I dobro se razumiju s ostalim Hrvatima. Osim toga već se činilo da je hrvatsko seljaštvo za ovih šest godina u Europskoj uniji posve skončalo, ali, gle, ono nije samo živo, nego i – pismeno.

Tvrdoglavci su obično magarci i ljudi. Ali, premda će vam se to učiniti čudnim, ima i tvrdoglavih pojmova. Takvi su na primjer: ljevica i desnica. Ne u izvornom, nego u prenesenom, političkom značenju.

Izbor Zorana Milanovića za novoga hrvatskog predsjednika uzbudio je hrvatsko biračko tijelo i fotografski razvio političku sliku nacije.

U nedjelju 5. siječnja 2020. hrvatski su birači za predsjednika Republike Hrvatske izabrali kriptokomunista – Zorana Milanovića.