Benjamin Tolić: Visok izlazak na izbore

Eto, dogodilo se! Što to? Nacionalni stožer civilne zaštite, predvođen ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem, napokon je suzbio smrtonosnu epidemiju krunskoga virusa. Ne posve, no dostatno da se raspusti Hrvatski [državni] sabor i raspišu izbori. Rečeno – učinjeno. Sabor je raspušten 18. svibnja, a izbori raspisani za 5. srpnja.

Što tko očekuje od izbora?

Pantovčački karakternik Zoran Milanović ne očekuje ništa. On bi – reče – ovaj put mogao ne izaći na izbore! Na tu je izjavu planuo cijenjeni sudski krivokletnik Žarko Puhovski. Planuo i zagrmio: Predsjednik je Republike Hrvatske – politički idiot! Grozno, ali ne treba mu zamjeriti. Krivokletnik naime govori grčki, a na Platonovu i Aristotelovu jeziku „πολιτικὸς ἰδιώτης“ (politikos idiōtēs) nije kao na hrvatskomu uvrjeda veličanstva (crimen laese majestatis), nego nevin oksimoron: „državni posebnik“ ili – ako vam je tako draže – „republički privatnik“.

Političke stranke, po običaju, očekuju svaka svoju pobjedu! Što bi kojoj stranci bila pobjeda i koliko se koja može nadati toj pobjedi, znaju dakako „druš'no-poli'čki radnici“ – demoskopski anketari i politički analitičari. A oni u ovom času glatko propuštaju u budući Hrvatski [državni] sabor samo HDZ, SDP i Domovinski pokret. To znanje umilno se praćaka na Međumrežju, a prostački ga razdražuje i obrazlaže stranačka sirotinja – tako zvani HDZ-ovi i SDP-ovi „sendvičari“.

Nitko ni od „druš'no poli'čkih radnika“ ni od izbornih takmaca, osim SDP-ova Davora Bernardića, još ne izlaže nikakav izborni program, a jamačno bi i Bernardiću bilo bolje da šuti, jer ovako samo magarči hrvatske gladuše obećavajući im pravednu raspodjelu nečega čega niti ima niti će tako skoro biti. Spomenuh to onako, uzgredice, i odmah me štrecnu Taikova misao: Pusti programe; ljudi su – program.

Hm, da… Katkada je doista tako. Od izbornih programa ovaj su put mnogo važnije prilike u kojima se izbori održavaju i pravila po kojima se bira. Prilike su skučene. Skučili ih krunski virus i zagrebački potres. A pravila su, kao da su ih pisala sebična djeca, iskonski ostentativno nepravedna i nerazumna. Narodni se zastupnici u republikanski uređenoj nacionalnoj državi hrvatskoga naroda biraju višenarodno – po dvama izbornim sustavima, razmjernomu i većinskomu. Po razmjernomu sustavu skrojen je izborni zakon za većinske Hrvate, a po većinskomu za manjinske nehrvate. U nejednakim izbornim jedinicama bira se jednak broj zastupnika, a D'Hondtova metoda preračunavanja broja glasova u broj zastupničkih mandata nagrađuje Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i Socijal[no]demokratsku partiju Hrvatske (SDP) – „propalim glasovima“ njihovih protivnika! To je duboko uvrjedljivo. To dublje što se zna da dotični birači ne bi ni u bunilu glasovali za stranke koje ljubomorno čuvaju svetost velezločina počinjenih nad Hrvatima u dvama ratovima i u dvjema Jugoslavijama.

I najpovršniji dakle promatrač jasno vidi koliko su prilike i pravila nenaklonjeni hrvatskoj slobodi. No, pogrješno bi bilo zbog toga klonuti. Da se izbjegne veća opća nevolja, treba, upravo suprotno, živnuti i izaći na izbore u što većem broju te glasovati po svojoj savjesti.

Veću opću nevolju navijestili su srpski knez Milorad i hrvatski diplomatski olujnik Mate Remetinečki u austrijskom Večernjem listu pod pokroviteljstvom krunskoga virusa… Eh, da! Što ću sad? Koga prije predstaviti, kneza Milorada ili olujnika Matu? Oba su dična muža ideolozi Andreja Plenkovića… Uostalom, ako je Plenković, izustivši pred svekolikim tuzemstvom i inozemstvom ove krilate riječi: „Da, jučer s manjinama, da, danas s manjinama i da, sutra s manjinama“, prisegnuo na vjernost knezu Miloradu, a svoga političkog tatu olujnika Matu nakon 20 godina opet prigrlio i prikrpio HDZ-ovu jatu – mogu i ja pustiti priču neka teče kako teče.

Da je Plenković zgodno oruđe, davno su uočili njegovi današnji ideolozi. Stoga je knez Milorad god. 2016. oduševljeno pozdravio Plenkovićev povratak iz Bruselja usklikom: „Takav se čovjek suhim zlatom plaća!“ Stoga i hrvatski olujnik Mate danas predstavlja Plenkovića kao eunijskog Herakla. On je, veli, odveo europske vođe na grčko-tursku granicu i rekao im: „To je granica Europske unije!“ Takvo veledjelo prije Plenkovića nije izveo nitko! A to je, misli hrvatski globalistički Jean Bodin – „moderni suverenizam“! Taj „suverenizam“ konkretizira olujnikova epohalna misao da su EU i NATO „naš dom“. To je očito prihvatljivo i knezu Miloradu. On se stoga u nacionalnoj državi hrvatskoga naroda zauzima ponajprije za ravnopravnost državljana pred zakonom, a zatim za odbacivanje hrvatskoga domoljublja i uvođenje – ustavnoga patriotizma,

Taj politički idiotizam može djelotvorno suzbiti samo neviđeno visok izlazak hrvatskih domoljuba na izbore.

Benjamin Tolić