Damir Pešorda: Glas vremena
Pandemija koronavirusa onemogućila je 65. izdanje Eurosonga koje se trebalo održati u Rotterdamu. Kako bi nadomjestili neodržani spektakl, Europska radiotelevizijska unija i nizozemske televizije NPO, NOS i AVROTROS odlučile su organizirati specijalnu emisiju "Eurovision: Europe Shine a Light", koja se mogla gledati jučer (16. svibnja 2020.) na prvom programu HTV-a u devet sati navečer.
Budući da me ne zanimaju spektakli te vrste, nisam pratio emisiju, ali sam slušao ranije danu izjavu Uršule Tolj,šeficu hrvatske eurovizijske delegacije. Rekla je, citiram po sjećanju, da će se kroz tu emisiju ''Europa ponovo ujediniti i pokazati da se pjesmom i pozitivnom energijom može pobijediti virus.'' Izjava je to koja zaslužuje podrobniju analizu jer sjajno zrcali stanje suvremenog duha u Hrvata i šire.
Prvo, što bi se to Europa ponovo ujedinjavala ako je već ujedinjena? Štoviše, ima parlament, svojevrsnu vladu te svu silu prerogativa koje je čine osebujnom naddržavom. Ne otkriva li se nehotično takvom izjavom da se u nevolji Europa razjedinila, to jest da proklamirano jedinstvo nije izdržalo kušnju krize? I otkuda to uvjerenja da je ujedinjenje a priori dobra stvar? Što se tiče tlapnje kako će ponovno ujedinjena Europa pokazati kako se pjesmom i pozitivnom energijom pobjeđuje virus, moram primijetiti da se u njoj otkriva sva površnost, infantilnost i programirana zatupljenost našeg vremena. Nikada nisam baš razumio što je ta ''pozitivna energija'', valjda tek metafora preuzeta iz sve popularnijeg vokabulara znanosti. U svakom slučaju, ništa učinkovito protiv virusa. Osim toga, od slušanja eurovizijskih pjesama i zdrav bi se razbolio, a ne da bi se koga moglo liječiti njima. I, da, ne tiče se ovo Uršule Tolj osobno, ona samo govori onako kako se danas govori. Ona je nešto kao glas vremena.
Glas vremena je i Krešimir Sučević Međeral, ''kvizaš i intelektualac'' kako su ga predstavili u prvom političkom nastupu za Radničku frontu. Sučević Međeral, u skladu s duhom novog vremena, opravdava neke stare zločine. Tvrdi da ne bi trebalo moliti za ubijene na Križnom putu jer nisu bili tek ''nevine žrtve'', nego ''podržavatelji NDH'' te bi se misa za žrtve Križnog puta mogla pretvoriti u ''ustaški dernek''. Kako je ''kvizaš i intelektualac'' došao do ovako čudovišnih stavova, dragi Bog zna, ali zabrinjavajuće je to da u našoj javnosti sve neobuzdanije orgijaju ti novokomponirani antifašisti, spremni i mise za pokojne zabranjivati. Čak ni ostarjeli Puhovski nije u stanju slijediti to revolucioniranje revolucione misli pa o Bleiburgu zabrinuto veli: ''Desetci tisuća ljudi zločinački su pobijeni, sramotno je da hrvatska ljevica to ne komemorira''. A ''kvizaš intelektualac'' bi misu za pobijene zabranio! Izgleda da je Puhovskog pregazilo vrijeme, a da su budućnost hrvatske ljevice kapovići, peovići, sučevići i drugi crveni tići.
Misu za Bleiburg osudilo je i Vijeće Europe, točnije europska povjerenica za ljudska prava Dunja Mijatović. Ona jeocijenila je da bi se ''misa u Sarajevu za stradale na Bleiburgu krajem Drugog svjetskog rata mogla pretvoriti u veličanje ustaškog režima odgovornog za smrt stotina tisuća ljudi.'' Znači, i ona se pribojava ''ustaškog derneka'' u gradu u kojem jedva da ima preostalih Hrvata, i to Hrvata koji se baš i ne razmeću svojim hrvatstvom. Jer bi odmah bili proglašeni ustašama. Na koncu je na misi bilo dvadesetak ljudi, a oko katedrale višestruko više policajaca. Ne'š ti derneka. Dobro je da, zahvaljujući mudroj politici našeg premijera, na čelu VE imamo svog čovjeka, bivšu ministricu Pejćinović Burić, inače bismo prošli još gore. Samo ne znam kako, možda bi Mijatović u tom slučaju kardinala Puljića proglasila reinkarnacijom samog Poglavnika ili nešto slično!?
Toliko o glasu vremena. Onaj obični, birački glas čuje se jednom u četiri godine, a za njega se borba vodi upravo sada. Otkako su najavljeni izbori, zahuktalo se utjerivanje stada u stranačke torove. Most opet igra neku svoju igru. U zadnji su trenutak otkazali koaliciju sa skupinom okupljenom oko Miroslava Škore umanjujući tako ionako ne pretjerano velike izglede da se dokine duopol HDZ-a i SDP-a u hrvatskoj politici. U akciji je i medicinski tehničar Ivica Relković, okuplja neki novi Most. Ovaj se put to zove Stranka s imenom i prezimenom i okuplja šaroliko društvo od vrgoračkog gradonačelnika i navijača Crvene zvezde Ante Pranića do doktora Nogala. Da upravljači iz sjene računaju na to da će im Stranka s imenom i prezimenom odraditi dobar posao, dokaz je i činjenica da je ove nedjelje Reljković već gostovao kod Ace Stankovića. Do izbora će još barem jedan ili dvojica od tih ''s imenom i prezimenom'' gostovati kod Ace.
Damir Pešorda