Prvo Hrvatsko nacionalno sudbeno vijeće, kao tijelo Nacionalnog etičkog sudišta, (najviše neovisne institucije moralnih i etičkkih kompetentnosti u Republici Hrvatskoj) izreklo je osuđujuču presudu građaninu Ivi Josipoviću, trentačnom predsjedniku Republike i zapovjedniku Oružanih snaga RH zbog veleizdaje.

Presuda je donesena jednoglasno na plenarnom zasjedanju održanom 20. studenoga 2014. godine u Vukovaru a objevljena je 10. prosinca, te je konačno predana širokoj nacionalnoj i međunarodnoj javnosti 21 dana kasnije, nakon što su političke, pravosudne i i zakonodavne instance Republike Hrvatske ignorirale postupak i presudu te tako preuzele na sebe praksu i pravno nasilje koje je uobičajeno u onim totalitarnim državama koje još postoje na svijetu.

Sudište kakvo hrvatska zaslužuje

Ovo sudište ima stručnu i moralnu razinu kakvu naša zemlja zaslužuje, ali odjek njegovog rada za sada je oskudan, jer je blokada ljudskih i narodnih vrijednosti snažna, totalitarno dizajnirana i nemoralnog sadržaja. Što se može očekivati od velikih fabulatora i malih gmazova kao što su ovi koje su Milanović i Josipović posložili po Markovom trgu i Pantovčaku?

Hrvatskim sudištem je predsjedao bivši rektor Zagrebačkog sveučilišta, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i bivši ministar Vanjskih poslova prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović a uz njega su se kao visoko kvalificirani stručnjaci i suradnici našli vrli hrvatski diplomati, parlamentarci, pravnici, sveučilišni profesori, filozofi, etičari, pisci, itd., čije znanje zazire u sve djelatnosti nacionalnog korpusa i suvremene znanosti. Bio je to pravi hrvatski posao, pod znakom hrvatske intelektualne slobode i odvažnosti.

Spomenuti Ivo Josipović našao se je optužen, a optužbe su mu dokazane, da je sustavno djelovao na krivotvorenju hrvatske povijesti, dokumentacije i činjenica koje se odnose na Hrvatski obrambeni domovinski rat (1991/1995), s pravnog gledišta krivotvorio narav i suštinu srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku prizivajući je aspektom nekakovog izmišljenog i nepostojećeg građanskoga rata, te da je od 2000. godine nadalje surađivao u Međunarodnom Haaškom tribunalu s odjelom za redakciju optužabi protiv Republike Hrvatske i protiv hrvatskih časnika i vojnika koji su uspjeli obraniti Hrvatsku od svestrane vojne agresije.

Krijumčar dokumenata, a možda i nečega drugoga

Isto tako, spomenutog Josipovića se dokazano tereti u presudi da se je kriomice u više navrata sastao s veleposlnaikom Republike Srbije u Zagrebu te mu predao, bez znanja nadležnih državnih vlasti, tajnu dokumentaciju koju je odnah poslije toga Republika Srbija koristila za doradu svojih lažnih optužbi u den Haagu.

Od svih dvadeset i koliko optužbi koje su Ivi Josipoviću dokazane i dovele do ove važne presude, svaka od njih pojedinačno opravdavala bi pokretanje kaznene optužnice protiv njega nakon instantane suspenzije njegovog predsjedničkog mandata, te otvaranje kaznenog sudskog postupka.

Međutim, svrha Sudišta očito nije stvaranje još veće političke krize u Hrvatskoj i Europi.

Ili narodna istina ili nova partzanska prijevara

Kao primjer sličnih zamisli treba potsjetiti na Russell Tribunal, koji je osnovan pred skoro 60 godina, sa svrhom rasčišćavanja onda tek započete tematike ljudskih prava u ratnim okolnostima, (Vijetnam) s glavnom svrhom informiranja javnosti, širenjem proturatnog ozračja, itd.

Tribunal i dalje postoji, kazne ne donosi niti ih predlaže, nego širi svijest o etičkim načelima sa svog ekskluzivnog gledišta. Russell je jednom rekao da samo za istinu vrijedi umrijeti, pa ....makar njegove istine uvijek bile samo subjektivne. Josipović ima drugi kriterij - vrijedi da za njegove koljačke komunističke laži, pomru svi koji nisu glave iznakazli crvenim zvjezdama, o kojima on i njegovi sljedbenici i dalje trabunjaju.

U Republici Hrvatskoj, gdje je Hrvatski Sabor pretvoren u polupraznu dvoranu dizanja i spuštanja ruku prema migu partijskih čelnika, a gdje novinari žive u strahu za svoj tanjur leće, povjesna i hrabra presuda Sudišta je donekle zaglibila u samoći i drugih odličnih humanističkih inicijativa. Profesionalni lopovi, komunističke dinastije i genetski izdajnici ne toleriraju, pa prema tome niti ne objavljuju u medijima niti spominju u Saboru taj dokaz hrvatske svijesti i tu žilavost hrvatskih nada.

Ipak, suđenje i presuda postali su i ostaju povijest Hrvatske temeljni dokument za analizu i razumjevanje cijeloga jednoga razdoblja. Ovog jadnog perioda u kojem je Ivo Josipović širio i širi kult ekonomskog uništenja i demogtrafske smrti cijele jedne države, isto kao i Bosne i Hercegovine, kao i cijeloga jednog naroda. I to uoči novih izbora kada otvoreno pokušava opet izrugivati, difamirati i konačno ugušiti narod kojem statistički pripada.

Pred drugi krug predsjedničkih izbora, na Novu godinu 2015., pokazuje da želi previše. Previše, pa makar mu neki mladi anarhisti u svojoj naivnosti pružali konop, konop koji se vuče po prljavim vodama.

 

Domagoj Ante Petrić