Svakome je jasno, pa i onima koji su najdalje odlutali, da Vesna Pusić ne može postati glavna tajnica UN-a, jer čak ni Moskva ni London ni Peking ne bi mogli zaigrati na kartu koja bi im donijela tešku blamažu s njenom kandidaturom.

Postavlja se prema tome pitanje što je oštroumna ministrica s uredom na trgu Nikole Šubića Zrinskog u Zagrebu zaista obavljala u nekim prijestolnicama koje su inače potpuno ignorirane u shemi hrvatske diplomacije (npr. u Limi i Bogoti).

Tamo čestite posjetitelje privlače prekrasni krajobrazi i spomenici autohtonih kultura, a one druge fascinira organiziran kriminal, ilegalna trgovina i financijske operacije ispod stola, a one nisu neobične pojave. To što ministrica radi u Beogradu i Novom Sadu tijekom svojih podaničkih izleta, svakako je poznatije i nije uopće zagonetno.

Vanjski poslovi u funkciji uništenja Republike Hrvatske

U svakom slučaju ministarska putovanja ove lokalne balkanske operativke bacila su dodatno svijetlo na neke projekte vezane uz četničko-komunistički region, u procesu njegovog restauriranja.

Taj proces je teško pogodila izborna pobjeda Kolinde Grabar Kitarović, koja prema svojim predsjedničkim ovlastima ima i pravo i dužnost davanja ili ne davanja privole pri imenovanju hrvatskih diplomata, a svi pokazatelji ukazuju na to da će se Predsjednica držati zaista visokih moralnih, intelektualnih i političkih standarda, u skladu s hrvatskim i europskim interesima. Vesna Pusić na čelno mjesto UN-a s hrvatskom podrškom? Zbilja nema izgleda takva kandidatura.

Povijesno putovanje predsjednice na pregovore u Sarajevo, pa put u Sjedinjene Američke Države te razgovori s kancelarkom Angelom Merkel, tri su događaja koja su snažno obilježila njenih prvih mjesec dana na čelu Republike Hrvatske, te pokazala da jedna moralno i intelektualno snažna političarka zaista može pokrenuti kotač hrvatskih realizacija. Politika samouništavanja države Hrvatske i naroda hrvatskoga i svih hrvatskih građana, u Domovini i inozemstvu, te posebice Hrvata u Bosni i Hercegovini, dolazi sada svom skorom okončanju.

Hrvatski poslovi su konačno zainteresirali većinu našega naroda, koji izlazi iz letargije i preuzima povijesnu ulogu u obrani nacionalnih, demokratskih i europskih ciljeva.

Nervni slom velikog stratega iz male Moskve

Dok se to zbiva u sferi vanjske politike, mnoge karte unutarnje politike i sigurnosnog sustava razotkriva na svoj bahati način, predsjednik Vlade, Zoran Milanović.

Nakon poraza Ive Josipovića njegov kvazi subverzivan stava ne priznavanja gospođe Grabar Kitarović kao predsjednice Republike Hrvatske, doveo ga je do mobilizacije njegovih taktičkih rezervista. Prvo su krenuli huškači iz YU-lista, i snažne balkanske komunističke strukture u Zagrebu i Rijeci, još i prije izbora.

Odmah nakon toga, preko državne televizije, a sada i preko uličara kojima samo nedostaje krvavi nož u zubima tijekom njihovih pohoda na hrvatske branitelje u Savskoj ulici 66, događa se eskalacija. A vidljiv im je zadatak, stvaranje ozračja koje bi trebalo isprovocirati epizode s predznakom građanskoga rata. O njemu sanjaju i drugi pitomci partijske političke škole kumrovačke, koji opet naoružavaju bivše članove diverzantskih i paravojnih jedinica koje su Slobodan Milošević, Aleksandar Vučić, Nikolić, Šešelj, Manolić, i drugi ''abolirani'' i pomilovani teroristi uspjeli ukopati u hrvatsko tlo kroz dugi niz godina trgovanja sa zagrebačkim vlastodršcima. Odnosno s ''elitom'' koja je ocrnila RH u svijetu i potkopala sve stupove na kojima jedva jedvice, još uvijek odolijeva hrvatsko gospodarstvo i naš obrambeni sustav.

Branitelji na pravim vratima

U subotu 14. ožujka, predstavnici gotovo svih udruga hrvatskih branitelja, njih oko stotinjak iz cijele države, odlučili su nakon gotovo pet mjeseci čekanja rješenja za svoje zahtjeve – a ti zahtjevi su uglavnom moralne kategorije a ne financijski kako bi režim to htio prikazati, odlučili su se na jedan novi poziv građanima kako bi pritisak na kohabitirane stranke HNS i SDP doveo do ozbiljnih pregovora

Još jednom, Milanović je pozvao svoje razbijače, koji su se odazvali neukom čovjeku iz Male Moskve. Postigao je samo to, da je nekoliko stotina branitelja izišlo iz kruga Savska ulice i u brzom mimohodu došlo do zgrade gdje živi predsjednik Vlade i njegova obitelj. Milanović se je pritajio, naglo je zatvoren prozor njegovoga stana, a zahtjevi hrvatskih veterana su gromkim glasom izvikivani pred kućnim vratima. Iz susjednih zgrada čuli su se mnogi povici podrške bivšim hrvatskim braniteljima.

Time je cijeloj Hrvatskoj obznanjeno da najsnažniji segment hrvatskoga naroda bilježi i pamti od koga dolazi agresivna politika protiv hrvatskoga naroda, a da će u slučaju nekog značajnog represivnog napada na narod i na suverenitet, branitelji znati tko snosi najveću odgovornost za takvo djelovanje.

Policija je u Zagrebu na dan organizirane provokacije djelovala umjereno i razdvojila širokim praznim uličnim prostorom agresore od branitelja, što je prouzročilo nervni slom neslavnog premijera, posebice u trenutku kad su hrvatski branitelji uspjeli doći pred njegovu zgradu.

Želja i plan da dođe do krvoprolića je prošle subote spriječena, ali čvrsta jezgra jugoslavenskoga bloka, od Milanovića do Vesne Pusić, zatražio je iste te noći glave policajaca koji su se pridržavali zakona.

Ministar unutarnjih poslova najavio je odmah nakon premijerovoga šoka, represivne mjere koje bi očito trebale udariti hrvatsku stranu. U logici zla, pa tako i ovoga zla koji nam Domovinu želi ugasiti, i dalje je živa želja da opravda državni udar prije parlamentarnih izbora. Crvena drskost i nazočnost stranih agitatora ukazuju na to da su nove provokacije neizbježne.

 

Domagoj Ante Petrić