Ivan Ugrin: Nije Joža Manolić moralna vertikala
Iako je predsjednik HDZ-a i po svemu sudeći budući hrvatski premijer Tomislav Karamarko najavio kako će tužiti Josipa Manolića, koji ga je javno prokazao kao nekadašnjeg doušnika UDBE, moj bi mu savjet bio da ne podiže kaznenu prijavu protiv svoga nekadašnjeg šefa u Vladi.
Očigledno je kako se 95-godišnji Manolić upregnuo u SDP-ovu predizbornu taktiku trenutnog premijera Zorana Milanovića, koji u nedostatku opipljivih rezultata rada svoga kabineta svu energiju usmjerava na podizanje optužnica protiv vodećih HDZ-ovaca. Posljednja žrtva takve strategije je zadarski poteštat Božidar Kalmeta, rasplet istrage čeka se i za kninsku gradonačelnicu Josipu Rimac, koja je u međuvremenu postala šefica izborne kampanje.
Glavni tajnik stranke i ujedno njen najvažniji operativac Milijan Brkić, u srpnju na Upravnom sudu ima prvu raspravu po svojoj žalbi na poništenje diplome i oduzimanja stručnog naziva diplomiranog kriminalista. Sud bi trebao utvrditi je li njegov diplomski rad plagijat. I konačno, ali ne i manje važno, pravomoćna presuda za Fimi mediju, u kojoj je HDZ kao stranka optužen za korupciju, očekuje se u prosincu.
Kad bi se svemu ovome pridodao i mogući sudski postupak u kojem bi se Karamarko obračunavao sa starcem Manolićem, to bi značilo da bi HDZ i njegov vrh u vrhuncu predizborne kampanje više bio u sudnici nego s biračima. A dosad se pokazalo da su Karamarko i Brkić na terenu, među ljudima najjači, dobili su četiri izborna ciklusa, i samo je pitanje mudrosti i strpljivosti do ostvarenja konačne pete pobjede u nizu na parlamentarnim izborima i skidanja bivših komunista s vlasti.
Iako se ne nazire nikakva optužnica protiv predsjednika HDZ-a, ipak je očigledno kako je on središnja meta na koju se obrušavaju svi oni koji bi htjeli zadržati status quo, odnosno tipovi koji imaju koristi od Milanovićeve vladavine. Među njih zacijelo spadaju i likovi poput Josipa Manolića i Stipe Mesića. Karamarko je u devedesetima bio njima blizak, dok su oni bili visoko rangirani u državi i stranci koja ju je stvarala. A onda su, dok je rat još trajao, Manolić i Mesić pokušali izvršiti državni udar, koji je dr. Franjo Tuđman na sreću spriječio. Istini za volju, Karamarko je ostao uz Mesića kojem je pomogao da se domogne Pantovčaka, ali se od drugog hrvatskog predsjednika razišao ubrzo nakon njegovog osvajanja prvog mandata.
Najzanimljivije je od svega u ovom trenutku to što Manolić optužuje Karamarka za nešto što je ponajprije gotovo neutvrdivo, a još više upitno je od koga dolaze te optužbe. Od čovjeka koji umjesto da se priprema za susret s Gospodarom života i smrti - kojemu je, sudeći po njegovim poodmaklim godinama blizu - bavi se denuncijacijama i pokušajima da i u 95 godini života nekome uskraćuje dobar glas.
Zar Joža Manolić misli da je moralna vertikala i da će se ikada moći oprati od onoga što je on kao dio jugo-komunističkog sustava učinio protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kojeg je privodio u zatvor u Lepoglavu, gdje je blaženik kasnije bio sustavno trovan, očigledno po nalogu Manolića kao visokorangiranog dužnosnika UDBE.
>>Što je Vatikan znao i još uvijek zna o Manoliću, a mi ne (II.dio)
Žalosno je da je takav čovjek uopće došao u poziciju da u suverenoj i samostalnoj Hrvatskoj obnaša visoke funkcije i da odlučuje o sudbinama mnogih ljudi, poput, primjerice Ante Paradžika, koji je ubijen u vrijeme kad je Manolić bio šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka. Stoga bi bilo najbolje okaniti se od bilo kakvog sporenja s prekaljenim Udbašem; Bog je pravedan, neka mu on sudi.
Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija