Višnja Starešina: Cijepljenjem se dokazuje status
Javljam se iz novog normalnog. Onoga novoga normalnog koje je početkom pandemije postalo jedna od poštapalica za uvjeravanje i discipliniranje ljudi da se ponašaju u skladu s mjerama stožera za koronu pa smo se svi pomalo i sprdali s time. A onda je odjednom novo normalno nestalo iz uporabe.
Više nije novo, već je postalo samo normalno, svakidašnje. Tako se normalno spremam na benzinsku pumpu na jedan sastanak koji se baš ne može odraditi preko whats'upa, skypea, zooma i sličnih pomagala. Bit će to dakako uz coffee to go, ako im aparat za kavu nije zbog opterećenosti otkazao poslušnost i ako na pumpi već nema više od 25 ljudi na poslovnim sastancima. Nadam se da me neće preduhitriti velika ledena zvijer koja, kako čitam, ubrzano stiže iz sjevernije Europe, s temperaturama od minus 1 do čak minus 10 Celzijusa i sjevernim vjetrom. Kod nas u sjevernijoj Hrvatskoj ta velika ledena zvijer se nekad zvala vrlo obično – zima. I obično je trajala barem u siječnju i veljači.
U tom starom normalnom sasvim sam obično išla u školu, kasnije na posao na minus deset ili minus petnaest, uz pola metra snijega. Čudno su nam izgledali samo kolege iz Dalmacije na prvoj godini fakulteta, kada bi već od početka studenoga navukli nove krznene bunde u strahu od smrzavanja i gojzerice u strahu od proklizavanja. Ali već na drugoj godini i njima je to postajalo obično normalno. Prva asocijacija na veliku ledenu zvijer tada bi mi bila recimo - medvjed grizzly, a ne zima s minus pet i tri pahulje.
Gledam van, kroz prozor. Sunčan dan. Nema još velike ledene zvijeri. Možda se zadržala kod Kurza u Austriji. Na frizuri, ako ima negativni PCR test. Ali čitam da je takozvani britanski i kentski virus tu negdje, a navodno ni južnoafrički nije daleko, dok se tek nagađa o prisutnosti njihova supermutanta koji je navodno jači i od cjepiva. Ne vidim ih nigdje oko sebe, što je velika sreća. Barem trenutačno. Kažu da se šire 70 posto brže od običnih koronavirusa i da su smrtonosniji 30 posto više od običnih, a zatim kažu da to i nije točno, a još uvijek ne kažu kojom se to brzinom i kojom smrtnošću šire i ovi obični udomaćeni, da tako kažem normalni koronavirusi.
Uz sve te opasnosti ja moram na benzinsku pumpu, na razgovor i coffee to go, jer ne mogu dočekati nove mjere relaksacije kad ćemo i ispred svakog kafića moći dobiti coffee to go. I ne samo kavu, nego i čaj to go i sok to go, i svašta to go, kako nam je obećao naš premijer. Za nagradu što smo bili dobri i poslušni, dobro izolirani. Bilo bi sve to jednostavnije s cjepivom, barem kratkoročno, ma što tko o njemu mislio. Ali eto, gospođa Ursula je sama priznala da je malo promašila u nabavci, pa je cijela Europska unija, a s njom i Hrvatska ostala necijepljena u prvoj fazi. No ipak je nabavljen minimum za najpotrebitije - za najstarije, za najugroženije i za najmoćnije. Zato mi koji još nismo u domovima za starije osobe nećemo tako skoro do cjepiva. Bila bi nam to prevelika nagrada. Mogli bismo postati obijesni, umisliti si da smo važni.
Zasad nam je samo gledati kako se cijepe naši samoproglašeni uzori iz Vlade i Sabora, a da bi nama odagnali strah od cjepiva kojeg nema. Koliko sam odmah povjerljivija i otvorenija prema cijepljenju kad vidim kako su ruku hrabro pod iglu pružili moji idoli i autoriteti: banožići, ćorići, aladrovići, grbini, bauci, tomaševići…. A odmah za njima požurili su na crnoj burzi i preko reda cjepivo pribaviti rektori, tajkuni, dužnosnici svih profila, da ne zaostanu za najužom vladajućom elitom. Nestale su sve sumnje u cjepivo, ne pitaju više za djelovanje i moguće nuspojave. Cijepljenjem se u našem normalnom danas dokazuje status. Malo me podsjeća na jedan stari sjevernohrvatski vic. Kaže Jože svojoj ženi Štefi: “Jesi l ti čula Štefa da atomska bomba veliko bogatstvo vredi?“ A na to uzdahne Štefa: “A moj Jožek, da onda barem u naše dvorišće opade.“
Da malo osjetim sljedeću fazu novog normalnog zovem Izrael. Oni su ipak svjetski prvaci u cijepljenju. U prošla dva mjeseca Levanoni, sa svim kćerima, sinovima, zetovima i snahama, već su se cijepili dvaput. Dror, koji je kao najstariji u obitelji bio cijepljen u prvoj rundi, upravo je dobio zelenu putovnicu. S tom će putovnicom moći u kino, u koje niti prije korona epidemije nije išao, ali možda sad poželi.
Tko zna što se dogodi s ljudima u novom normalnom?! Moći će ići u restaurante, ali samo s vlasnicima zelene putovnice. Ljudi će se u pravima dijeliti na one sa zelenom putovnicom i one bez zelene putovnice. Sve će to moći tek nakon što se kina i restauranti otvore. Otvorit će se uskoro, što zbog procijepljenosti, što zbog izbora. Ali se ne zna dokle će biti otvoreni. Putovnica mu vrijedi šest mjeseci. Dakle uglavnom ljeti, kada je i bez cijepljenja korona (barem lani) gotovo nestala. I vrijedi ako se u međuvremenu ne pojavi neki super-mutant korone koji je otporan na cjepivo. A upućeni Bill Gates već najavljuje još novije i još jače, umjetno proizvedene superviruse, pred kojima više niti jedna putovnica neće vrijediti.
Zapravo kad bolje promislim iz sadašnjeg normalnog, možda je coffee to go na benzinskoj pumpi veliki luksuz i sloboda u odnosu na buduće novo normalno. Hvala Plenkoviću na dodatnom čaju i soku. Zaslužili smo. A polako počinjem primjećivati i ovu veliku ledenu zvijer koja me dočekala na putu. Pozdrav iz novog normalnog.
Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija