Zafranovićev Zlatni rez i najnovije krivotvorenje povijesti
Novi film Lordan Zafranovića 'Zlatni rez 42 – Djeca Kozare' bavi se njemačkom ofenzivom na Kozari 1942. i sudbinama djece 'odvođene u sustav logora NDH, uključujući Jasenovac'. Scenarij potječe još iz 1980-ih, Arsen Diklić i Zafranović.
Svojedobno sam se bavio problematikom djece s Kozare, napisao nekoliko članaka, tako da mi je ovdje odmah bilo jasno da je u pitanju jedna teška krivotvorina. Izvrsni Igor Vukić u tome otišao znatno dalje od mene. Uglavnom, do sada su mnoge priče ispričane i članci napisani da bi se shvatilo što se događalo nakon te velike njemačke ofanzive, koliko je djece spašeno i udomljeno u Zagrebu, Samoboru i drugoj okolici Zagreba, ali istina naravno ne odgovara velikosrpskom narativu, sada potpomognom bivšim jugoslavenskim režimskim kvaziumjetnikom.
Sumnja u krivotvorenje povijesti uvijek je prisutna kad su u pitanju režiseri poput Zafranovića. U Hrvatskoj se već desetljećima zna da je u 'Okupaciji u 26 slika', dokumentarcima o Jasenovcu i filmu o suđenju Artukoviću koristio pojednostavljene, dramatizirane, dijelom krivotvorene ili posve netočne prikaze.
Krivotvorenje je praktički konstanta njegovih uradaka, bizarno najnovija se tiče čak i krivotvorenja promotivnog plakata, riječ je o fotografiji obitelji Ivičević iz El Shata, koja ima svrhu glumiti majku i djecu s Kozare.
Igrani film nije povijesni udžbenik. Režiser i ekipa biraju perspektive, zgušnjava događaje, izmišljaju događaje, dijaloge i scene radi umjetničkog učinka. To vrijedi i za Zafranovića i za većinu ratnih filmova.
U redu, ali povjerenje se gradi i na režiserovoj reputaciji, koja je u Srbiji i Republici Srpskoj istina visoka, ali je u Hrvatskoj neosporno nula. A obzirom da mu je reputacija takva kakva jest, a film su mu financirali Aleksandar Vučić, Draško Stanivuković i Milorad Dodik, već sada je jasno da u filmu neće biti nikakvih usporedbi s primarnim izvorima, popisima djece s Kozare, izvješćima NDH vlasti, svjedočanstvima preživjelih i arhivskom građom. A ako film u tome odstupa, a već sad se zna da je to tako, legitimno je uočiti da je u pitanju povijesna krivotvorina, bez obzira na to tko ga je snimio, tko u filmu glumio, tko sudjelovao u snimanju itd.
Najpraktičniji pristup bi bio pogledati film i usporediti konkretne tvrdnje s dokumentima, ali za to treba imati želudac. Ja svakako vrijeme na tu krivotvorinu gubiti neću. Ipak imam previše godina i previše iskustva da bih nasjedao na mračnu propagandu Vučića, Stanivukovića, Dodika i Zafranovića. Svojedobno sam pogledao krivotvorinu 'Okupaciju u 26 slika', samo da je to bilo bi dovoljno i za tri života.
Ivica Granić / Facebook