Ante Gregov, Jurin: Čekanje u hodu, Knjiga pjesama, Hrvatsko književno društvo, Hrvatsko književno društvo – Ogranak Zadar, Biblioteka Donat, Urednik Valerio Orlić, Za nakladnika Erni Gigante Dešković i Nikola Šimić Tonin, Rijeka, Zadar 2021.

Ante Gregov, Jurin je uman, a onda i vrlo načitan čovjek. Te dvije vrline u spoju sa bogatim životnim iskustvom i, po svoj prilici, osobnom prirodom, unutrašnjem refleksu, uslovile su poetsko mnogoglasje: na jednoj poetskoj foliji otiskuje matricu jednog posredovanog života (školj, domovina, čovjek, kasna noćna pitanja), dok se na drugoj poetskoj foliji ovih poetskih zapisa granaju sasvim osobni tokovi samog autora (zavičaj, djetinjstvo, mladost, ljubav, draga bića, snovi, more, nevere, putovanja). Tako se ovdje, u novoj knjizi pjesama Čekanje u hodu spaja više raznorodnih i samo prividno razdvojenih tokova. Trenuci, isječci, komadi, impresije, refleksije, snoviđenja, dodirnuto, probano, pročitano, proosjećano, potisnuto i uzaludno potiskivano…, čine višeslojnu, višesmjernu i kolažnu kompoziciju ove knjige poezije.

(…) Ako me jednoga dana misli ubiju… (Ljepota življenja).; Duboke misli vrebaju bježanje / već iza prve krivine razuma / kao avans uzetog na revers. (Gravitacija beskonačnosti).; Obesputili se puti, / obrasli pa priječe / koraku prići, (Obespućeni puti)…

Prostor u kome se kreće propitujuća Antina misao sastavljajući kolaž, poetski mozaik, od rasutih i razvijanih ulomaka prošlosti, krhotina života, udijevajući ih u pukotine i skrovita mjesta sadašnjosti, prostor je intimnog i osobnog, iako se u njemu ogledaju i široki planovi općeg, socijalnog i povijesnog.

U sudarima velikog i malog, trenutka i vječnosti, ograničenog i beskrajnog… Ante je uvijek zapažajući budan, uvijek otvorenih očiju, ma šta one gledale i vidjele – svjetlost ili mrak, ljetni dan ili zimsku noć, crnu zemlju ili plavo nebo, beskraj mora, tugu školja, plavu zemlju ili crno nebo. Plodove zemlje, plodove mora.

Otvorenih očiju pjesnik Gregov hoda od djetinjstva do zrelosti, hraneći zrelo doba uspomenama iz mladosti; ponekad se nasloni na  svojesvrsno traganje za smislom u duhu najbolje poetičke tradicije, ponekad zaplovi mutnim vodama unutrašnjih kontrasta, meditacija o svijetu, graničnom polju privida i suštine. Pjesnik nije samo narator – on je i lik ovog životnog tkanja koji ne samo što iznosi na vidjelo tuđe živote, nego i samog sebe obasja kao protagonistu na životnoj sceni. Upjesmi se. Kaže se. - Kazivanje je to dosljedno – sudbinski život – put, čovjeka koji nije htio preskakivati život.

Pjesnik Ante Gregov, Jurin, do krajnje krajnosti konkretizira detalje i potankosti deskripcije i kontemplacije, što njegovoj poeziji daje karakter neizmišljenoga i doživljenog, kao i neprolaznu vrijednost pjesničkog svjedočanstva o vremenu i svijetu u kojem je živio i u kojem živi. Propituje misiju svoje osobne egzistencije, svoj pjesnički dar, pozvanje, u duhu filozofije, u duhu bitka. Tek kad spozna sebe čovjek je u stanju spoznati i svijet koji ga okružuje. Tada otkriva i dimenziju slobode. Pjesnički slobodan zapaža detalje i nijanse postojanja koje mu u svakodnevnim situacijama izmiču i ostaju skrivene, skrivene običnom čovjeku, a pjesnik to nije, običan čovjek, skrivene kao pokrivene prozirnim velom, a ipak nevidljive, prekrivene koprenom koja skriva suštinu. Tu suštinu dotiče svojim pjesmama pjesnik Gregov.

Ovi stihovi imaju više slojeva značenja koji su međusobno povezani. I briljantno, znalački poentirani završnicama pjesama.

Impresije pretočene u pjesme su pejzaži pjesnikove duše, njena intimna sadržina. Pjesnici su istraživači. Osobnih i univerzalnih tema. Izravno se referirajući na uočeno.

U Antinim pjesmama, ovim njegovim poetskim varijacijama ima toliko neprebola, toliko britke dosjetke, životnog iskustva, toliko sugestivnog sjećanja na zavičaj, more, školj, težaka… življeno i doživljeno… izraženo rafiniranim jezikom i s toliko  dostojanstva. Tematski raznovrsno. Jezik je čist i svjež, precizan poput mudračkih iskaza.

Kada se sklope korice Antine knjige pjesama: Čekanje u hodu, u ušima čitaočevim još dugo odzvanja, pročitano, djelujući na  njegov intelektualni i emocionalni sklop, na njegov unutarnji vid.

More života: Ničeg zauvijek nema / a uvijek ostati mora, / sve za druge / jer su i oni kojih više nema, / nama ostavili sve. // Stoga kad znaš / da ništa zauvijek nije, / budi kap tog mora / što potapa sve. - Ante Gregov, Jurin.

Nikola Šimić Tonin