MAŠINA, Melkior: U ČAST JUBILEJA ŽUPE PREKO

Mašina Melkior, rođen je 3. siječnja 1941. u mjestu Preko na otoku Ugljanu. Osmo­godišnju školu je pohađao u rodnom mjestu i Zagrebu. Klasičnu gimnaziju je završio u Zagrebu i Zadru, a 1969. filozofsko-teološke studije na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Godine 1970. izbjegao je kao politički emigrant u SAD i nastanio se u državi Pennsylvania. Tamo je na Sveučilištu Villanova magistrirao iz filozofije 1975., a tu je završio i magistralne tečajeve iz svjetske komparativne religiozne literature. U hrvatsko-američkoj zajednici godinama djeluje kao višestrani javni radnik, posebice obnašajući dužnost glavnog tajnika i rizničara u drugoj po starini hrvatskoj benefitarnoj udruzi na američkom kontinentu, u Hrvatskoj katoličkoj zajednici (1984.-1994.). Godine 1994. izabran je za njenog nacionalnog predsjednika. Mašina se već u Zagrebu počeo javljati kraćim prijevodima iz francuskog, njemačkog i latinskog. Pjesme je pisao i u izbjeglištvu, s, kojima se, uz različite članke, povremeno javljao u ponekim emigrantskim publikacijama. Dulje vremena je djelovao i kao odgovorni urednik dvomjesečnika “Naša nada”, te u njoj objavio brojne priloge na hrvatskom i engleskom jeziku.

Zasebice je objavio zbirku pjesama “Škrinjo zakovana” (Zagreb 1992.).

Sam Melkior o sebi govori ovako: Melkior Masina, M.A. Rođen..3. I. 1941. - Preko. Osnovnu školu pohađao u Preku (6 razreda) i Zagrebu (2).. Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 3) i Zadru (zadnju godinu). Filozofiju(2) i teologiju (4) u Zagrebu 1963. - 1969. Franjevac - trećoredac (novicijat 1958/59)... Zaređen 1967, 7. XII. Župnik na župi sv. Franje Ksaverskog 1968. - 1970. Napustio siječanj 1970. Emigrirao u Austriju travanj 1970. Emigrirao u SAD kao politički emigrant 20. srpnja 1970. Vratio se studeni 1970 u Puttsburgh i bio na župi u Millvale Pennsylvania, hrvatska župa koju su vodili od 1921 naši hrvatski franjevci trećoreci. Napustio 1974 i laiciziran u studenom 1974. Od 1974 – 1976., Graduate studies (custa filozofija) sa M.A. 1975 oženjen. (siječanj). 1976., rodio se sin ( lipanj). 1981-1983 Graduate Studies in Comparative Relligious Literature. Villanova University. 1984 -2007 zaposlen kod CROATIAN CATHOLIC UNION OF USA AND CANADA, bratsko-potporna osiguravajuća ustanova kao glavni tajnik i rizničar i kao glavni predsjednik od 1994. Od 2007 u mirovini . Toliko za sada Nikola Šimić Tonin. Javit ću se sutra. Zadnjih deset godina brinem se o punici 97 godina staroj pa je evo sad rutinska poslijepodnevna briga. Vidim da ste iz Busovače. Tijekom rata mnogo i poslije do 2008 bio sam u BiH 7 puta. Prvi Hrvat koji je posjetio Presnace, Surkovac, Staru Rijeku etc izvan domovine 1998.

95. - te dobio sam popis zatvorenih Hrvata u Šipovu. Proslijedio na US State Department nakon čega su bili oslobođeni. Čujemo se.

Melkior Mašina,U ČAST JUBILEJA ŽUPE PREKO: Podno brda Brgacelja / put Vrsine i Križine / leži mjesto sa tri dijela / Juga, Zmorca i Sredine. / Sa Istoka Velebita / šalje cjelov gorska vila; / sa Zapada - kamen štita / tvrđa Svetog Mihovila. / Ošljak, Školjić dva bisera,

dva otoka usidrena / brane njega od svih bura / i od južnih nevrimena. / Njegovo he slavno ime / PREKO, dika domovine; / ponos roda hrvatskoga, / dragulj mora Jadranskoga. / To malo selo ratara, / mornara, vrsnih zidara, / maranguna, postolara, / glagoljaša i fratara. / Dušu ima, vjeru diše - / Majka gorku suzu briše; / Ona koju zovu Marija / Draga Gospa od Ružarija. / Već ljeta dvjesto pedeseta / stoji ova crkva sveta / kao majka roditeljka / rađa Boga za vjernika. / Za biskupa Karamana, / dičnog roda Splićanina, / raste Preko Hrvatima / od Turaka prebjeglima. / Ne krase ga više vile / talijanske gnjile sile, / već uzorni zidni dvori; / tu hrvatska riječ se zbori. / Tu je Varoš i Dvorina, / Marcelići od starina; / Stipanovi, Podvršina / i Sorići s Gregovima. / Među njima rod Karina, / Sikirići iz planina - / sinci slavnim uskocima, / Posedarskim gusarima. / Sve hrvatska prezimena; / Nižić, Lovrić, Lončar, Dorkin, / Mazić, Brižić, Kacan, Lučin, / još Mašina pozlaćenim. / Gdjegod je bio kamen tvrd, / vrtovi tu sad niću svud; / kamenica uljem puna, / gumna prase, mrve žrvna. / Zemlju suhu vedra liju; / iz cisterna lica miju; / vodarice suze kriju / dok vrtove ne zaliju. / Po starim su keltskim putim / naši oci radom krutim / lozu, smokvu zasadili, / maslinu oplemenili. / Nisu majke rodile junake / zemlji roba tlačenoga / već borce prot' tuđe sile, / domovini sinke mile. / U ovoj slavnoj godini, / jubilarnoj svetkovini, / štujmo naše drage pređe, / vjeru daše u nasljeđe. / Sjetimo se lavandijera; / njihova nas sveta vjera, / ljubav, trpnja, bijes mora / Božjim putem učit mora. / Onih koji život daše / križ tri zadnja tužna rata; / ni grobove ne imaše, / krv proliše, brat uz brata. / Tri blistava velikana / nad poviješću strše smjelo; / njihovo je vječni djelo, / imena im uklesana. / Tri su slavna to imena; / biskup naš Josip Marcelić, / fratar Otac Stjepan Sorić / i heroj Ivo Mašina. / Josip biskup Dubrovnika, / Marceluća slavnog roda, / ponos Preka, čast i dika, / ures Crkve i naroda. / Plod hrvatskog preporoda, / jedan jezik i sloboda, / prijatelja ima velna / Rimskog Oca Papu Lava. / Za hrvatsku riječ se bori / da na misi vjek se zbori, / u Preku se proslavio, / novu crkvu zamislio. / Zamislio i započe, / al' ga rana smrt zateče; / župljani su dovršili, / kapelu mu posvetili. / Tu mu kosti položene. / Volio je sve mještane. / O njim knjigu napisao, / bratovštine pomagao. / U Rimu je preporodio / naš Dom Svetog Jeronima; / u Preku je duh obnovio / sa Milosrdnim Sestrama. / Kada djeca oko oltara / kao snopovi grožđa vise, / svak donosi svoga dara / Kristu - žrtvuj svete mise. / Božina je sina dao, / Stjepana je žrtvovao. / Nitko tada nije znao / da je Križ na njega pao. / Na Školjiću kod fratara, / uči, raste mali Stjepan. / Srce njega muči, para - / biti s Kristom posve jedan. / Bio je vjeroučitelj, / smetlar, urar i papučar, / vinar, vrtlar i maslinar, / tješitelj, dobar prijatelj. / U samostanu Zaglavu / za vrijeme drugog rata / Njemcu i Talijanu / nije dao tlo Hrvata. / Potrebnima otvori vrata; / branio je gladne sužnje / od partizanske mržnje - / konop teški oko vrata. / Kad je umro glas prokola / po Splitu o čudnom svecu / u ovom gradu ridikula / o Stjepanu trećoredcu. / U gradu Dioklecijana / još krvavi kupelj gori, / nakon rata za župnika / bi poslan da RIJEČ zbori. / Je li svetac jer ustaje / rano da tijelo bičuje, / da tajne neba razmatra, / da oči svijetu zatvara. / Vjernom puku bude otac. / Boga vrača zalutalim. / Skida vjeđe zaslijepljenim, / i umirućima pratilac. / Zašto Preko njega ne zna? / Moja mati ga je znala. / Dao joj dok bje još mala / lik Gospe od Skapurala. / Oče Stjepane, naš sine, / iz Sorića drevnog dvora; / sa nebeskog nek se kora / tvoj glas sad Bogu dovine. / Učio je njega Rabin / da ljubavi veće nema / nego život dati bratim / bila patnja pregolema. / U samici kad je bio / krvnik mu je ponudio / neka baci zrn tamjana / u čast Tita tiranina. / Kazna bit će oproštena. / "Slomit me možeš", krvniče, / "ali saviti me nećeš, / opraštam ti", / Ivo kliče. / Ovo riječi iz usta čuh / Oca Jeraka Rudija / njegva uznička ćelija, / udarci danju i noću. / Čulo se je zapomaganje, / udar, udar vrećom pjeska / i odjednom muk, dahtanje / umro svetac ' cvjetak Preka. / Još jedan je pao udar / po kostima Iva svudar / i čuo se zadnji jecaj / za Hrvatsku - Bogu vapaj. / +++++++++++ / Nju sam davno upoznao / s krunicom Majke u ruci; / ta zrnca sam prebirao / već rano u kolijevci. / Njoj sam molitve upravljao, / Našoj Gospi Ružarici, / Župe Preko Zaštitnici, / da bi Njoj vjeran ostao. / A danas negdje daleko / dok mislim na moje Preko / prebirem života zrnca, / Njoj dajem kucaje srca.

Nikola Šimić Tonin