Tajna masovne grobnice u Vrgorcu: Partizanski egzekutori ubili i dvije trudnice u visokom stadiju trudnoće
U nedavno otkrivenoj masovnoj grobnici na Novom groblju u Vrgorcu, nastaloj koncem siječnja 1945., nalaze se ostaci triju zenskih osoba, pokazala su naša istrazivanja. Riječ je o tijelima Jele i Mare Luburić iz sela Čalića u općini Čitluk te Stane Nizić iz sela Lisice u općini Ljubuški. Prema riječima članova obitelji, Jela Luburić i Stana Nizić bile su u visokom stadiju trudnoće.
Jela Luburić, rođena Kvesić, supruga Markova i njena susjeda Mara Luburić, dvije su zene iz sela Čalića, koje su sredinom siječnja 1945. partizani uhitili na brezuljku iznad sela i odveli prema Ljubuškom. Potvrdu činjenici kako su nekoliko dana kasnije viđene u zatvoru OZN-e u Ljubuškom dalo je nekoliko osoba a potvrdu iste informacije dao je i pokojni fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani.
-Moja mama Jela i strina Mara Luburić su prema kazivanju starijih članova obitelji toga dana otišle iznad sela kako bi priskrbili nešto drva za ogrjev i više se nisu vraćale. Kasnije smo doznali da su u pratnji jednog partizana odvedene prema Ljubuškom. Strina je naime uspjela utrčati u jednu kuću u Ograđeniku i zatraziti nešto hrane što je, uz informaciju kako su viđene u zatvoru u Ljubuškom i nedugo zatim ubijene na Novom groblju u Vrgorcu, jedino što znamo o njihovoj sudbini, kazala nam je danas 74-godišnja Ana Luburić, kći Marina, koja posljednjih godina zivi u Mostaru.
Među sumještanima se sve od tada priča kako su partizani zapravo, iz određenih razloga, zeljeli uhititi jedino Jelu Luburić. Međutim, pošto se Mara nije zeljela od nje razdvojiti poveli su i nju, priča je koja se i danas odrzala u Čalićima, mjestu u općini Čitluk iz kojeg je tih dana na isti način nestale tri osobe za koje se osnovano vjeruje da su ubijene na Novom groblju u Vrgorcu.
>>Dragan Zovko: Moj otac je odveden iz zatvora u Ljubuškom i ubijen na Novom groblju u Vrgorcu
Umjesto stvarnog razloga, partizanski su odbornici nakon njihovog nestanka plasirali priču kako su njih dvije uhićene pod optuzbom da su bile ustaški kuriri te da su ustašama nosile hranu. Međutim, Ana Luburić takve priče oštro demantira.
-Priče o kuririma i hrani su obične gluposti. Hrane nije bilo ni za potrebe brojne obitelji. Moja mama je bila „trećarica“. Nosila je „pasić“ oko pojasa, isti onakav kakav nose i fratri, pa stoga smatramo kako je to bio temeljni razlog zbog koga su odvedene, kaze Ana pokušavajući dokučiti stvarne razloge ubojstva njezine majke.
Iza ove dvije zene ostalo je šestero maloljetne djece.
-Mama je imala mene i sestru a nosila je i treće dijete, dok je strina Mara imala četvero djece, sina i tri kćeri. Mi, njihovi potomci zivimo za dan kad ćemo biti u mogućnosti dostojno ih pokopati a odmah zatim i mi im se mozemo mirna srca pridruziti, kazala nam je u telefonskom razgovoru Ana Luburić.
Sudeći prema povijesnim izvorima, na partizanskim polozajima u brdu Trtle tada je bila 4. dalmatinska brigada, čiji je brigadni stozer na čelu sa zapovjednikom Ivanom Gaćom imao sjedište u Čitluku. Međutim, na tom području djelovale su i postrojbe KNOJ-a, izravno podređene OZNI, kao i represivne partizanske skupine podređene tzv. Komandi mjesta Ljubuški na čijem je čelu bio Marijan Primorac, te Komandi područja za zapadnu Hercegovinu na čijem se čelu nalazio Azis Kudra, musliman iz Čapljine, bivši zamjenik komandira čete 11. dalmatinske brigade.
Tko je dao zapovijed za evakuaciju zatvorenika prema Vrgorcu?
Dostupni povijesni izvori kazuju kako su dijelovi njemačke snage iz sastava 369. divizije i ustaško-domobranske snage iz sastava 9. Hrvatskog gorske divizije 27.-29. siječnja 1945. izveli napadnu operaciju Bura u kojoj su partizanske postrojbe s prostora općina Široki Brijeg, Čitluk, Ljubuški i Čapljina uspjeli potisnuti prema Vrgorcu i Metkoviću.
>>Vrgorac i Biokovo prepuni masovnih grobnica koje svjedoče o zločinima komunizma
U tom metezu OZN-a i Okruzni komitet KPJ za zapadnu Hercegovinu naredili su i evakuaciju svih partizanskih institucija iz Ljubuškog pa tako i zatvora OZN-e u kome je bilo zatočeno četrdesetak civilnih osoba, što priznaje i tadašnji partijski sekretar Okruznog komiteta Jure Galić u svojim objavljenim memoarima. Međutim, amnestirajući sebe od mozebitnih sumnji ili kaznene odgovornosti, Galić navodi kako je on osobno u to vrijeme bio na Vučipolju kod Posušja, gdje je s Petrom Lekom, čiji je potomak aktualni dopredsjednik Hrvatskog sabora, prikupljao obavještajne podatke potrebne za konačni partizanski napad na Široki Brijeg, što se u određenim krugovima tumači i kao izrada popisa osoba nesklonih komunističkim vlastima.
Na putu prema Vrgorcu uhitili a zatim strijeljali još jednu trudnicu
U Lisicama, selu u općini Ljubuški, doznali smo identitet još jedne nevine zrtve. Stana Nizić, u to vrijeme zena od tridesetak godina, i ne znajući što se događa, vodila je mazgu i zurila kući bojeći se pucnjave koja se čula iz pravca Ljubuškog. Međutim, naišla je tako na oruzanu partizansku pratnju koja je zarobljenike iz Ljubuškog vodila prema Vrgorcu, doznali smo ovih dana u Lisicama, selu u općini Ljubuški.
-Partizanima je trebala mazga, a pošto se Stana opirala i nije dala mazgu, partizani su i nju uhitili i priključili koloni, kazali su nam stariji mještani Lisica, ističući kako je i Stana Nizić bila u visokom stadiju trudnoće.
U Lisicama se čak otvoreno spominje i ime jednog od partizanskih egzekutora koji su pucali u civile na Novom groblju u Vrgorcu.
-Stanina mama je puno godina kasnije iz tko zna kakvih izvora doznala da je u njezinu trudnu kći pucao ljubuški komunista Zaim Konjhodzić, koga je osobno poznavala. Jedne prigode, tako, ga je odlučila pitati zašto joj je ubio dijete. Ovaj joj je mrtav hladan odgovorio: Što je šutila, što nije kazala čija je!, kazali su nam u Lisicama.
Gdje su uzroci ovom zločinu?
Odgovornost za ovaj monstruozni zločin, međutim, ne moze lezati na egzekutoru, bez obzira kako se on zvao. Ne moze lezati niti na imenu bilo kojeg zapovjednika, bilo lokalne, bilo regionalne razine. Istina, dalja istrazivanja ovog zločina svakako će se vezati uz 4. Dalmatinsku brigadu i institucije koje je partizanski pokret i KPJ od studenoga 1944. do konca siječnja 1945. uspostavio u Ljubuškom. Kad bi Republika Hrvatska i BiH bile pravne drzave, Jure Galić bi već trebao, pa makar u svojstvu svjedoka, kazati što zna o ovim zločinima, kazu Ljubušaci.
Iz elaborata dr. Mihe Kreka o zločinima KPJ, koji je u svibnju 1945. dostavljen britanskom veleposlaniku u Vatikanu vidljivo je na koji je način KPJ pripremala i organizirala čistke tzv. narodnih neprijatelja. U spomenutom elaboratu izravno se naima spominju Pokrajinski odbor NOP-a i Okruzni komitet KPJ za Zapadnu Hercegovinu, čiji je Galić bio član, kao tijela partizanske vlasti koja su pripremali popise za likvidaciju. Zanimljivo je da se u tom elaboratu spominju i egzekucije 160 katolika-laika.
„Ovaj organ Komunističke partije sastavio je popis svih sumnjivih i opasnih elemenata s tog područja koji su trebali biti eliminirani i ubijeni. Među njima se nalazilo 160 katolika – laika iz Čapljine i Ljubuškog: trgovaca, seljaka i drugih civila. Na popisu su se našla i imena svećenika i 44 franjevca. Laici su ubrzo masakrirani: 60 u Čapljini, 58 u Ljubuškom. Pojedini su pobjegli ili su izbjegli uhićenje od strane komunističke policije. U pogledu svećenika narodnooslobodilački odbor odlučio je da odluka o njihovoj sudbini bude odgođena do zauzimanja Mostara. Takva odluka bila je posljedica činjenice da su partizani smatrani ubojicama svećenika: masakr svećenstva mogao je izazvati otpor protiv partizanske vlasti“, kaze se u elaboratu dr. Mihe Kreka.
Navedeno u elaboratu Mihe Kreka sasvim zorno pokazuje u čemu je bila krivnja Jele Luburić. Sva njezina krivnja bila je očito u činjenici da je bila „trećarica“, odnosno član jedne laičke vjerničke zajednice, što nam je potvrdila i njezina kćer Ana.
Pokrajinski komitet NOP-a i Okruzni komitet KPJ za zapadnu Hercegovinu svakako nisu bile institucije koje su mogle samostalno donijeti odluku o izradi popisa za likvidaciju, niti su OZN-a, KNOJ i dijelovi partizanskih postrojbi mogli samostalno provoditi masovne likvidacije poput ove na Novom groblju u Vrgorcu. Zapovijed za ovakva postupanje treba gledati kao na metodologiju organiziranog zločina koji je mogao biti planiran isključivo u najvišem vrhu KPJ, koja je vodila revoluciju.
Upravo u ovoj činjenici i danas lezi razlog da se ovi događaji na sve načine pokušavaju zataškati.
Damir Šimić
Vezani članci:
- U predvečerje partizanskog napada na Široki Brijeg (I.)
-Tito je osobno zapovijedao završnim partizanskim napadima na Široki Brijeg i Mostar(II.)
-Je li Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika? (III.)
-Je li Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika (IV.)