Logo

Pitanje zla i njegova podrijetla, vječno je u svijetu, u svim društvima i kulturama, te na taj vječni upit svaki čovjek i sve generacije traže zadovoljavajući odgovor. Jedan od njih je i taj da zlo ustvari i ne postoji, nego je ono nedostatak dobra. Onaj tko je pratio komemoraciju u Bleiburgu 11. svibnja 2013. i u Jasenovcu dan poslije 12. svibnja, nije mogao a da se ne upita: Mogu li se jedne ideologije sa svojim zlom, zločinima i žrtvama osuđivati, dok se istodobno druge ideologije sa svojim zlom, zločinima i žrtvama opravdavaju, slave i podržavaju?


Sa sigurnošću možemo reći da je tragedija Bleiburga iz 1945. godine s Križnim putom, najveća tragedija hrvatskoga naroda što potvrđuju povijesna istraživanja i statistike. Računa se da je u toj tragediji nakon kukavičkog izručenja hrvatske vojske od strane Engleza u osvetničkom pohodu Titovih partizana i na Križnom putu, stradalo oko 200.000 razoružanih hrvatskih vojnika domobrana i drugih branitelja, kao i oko 300.000 civila.

Na obilježavanju žrtava u logoru Jasenovac, spominju se oko 83.000 stradalih žrtava. U Bleiburgu nije bilo državnih predstavnika, dok je u Jasenovcu prisutan hrvatski predsjednik Ivo Josipović s predsjednikom Hrvatskoga Sabora Josipom Lekom. U svojim govorima su naglašavali temelje hrvatske države na antifašizmu. Pitamo se: Zar antifašizam znači opravdavanje i zagovaranje komunizma? Zar sve nevine žrtve počinjene bez obrane i suda, nisu jednake? Velika pitanja, bez potrebnih primjerenih odgovora!

„Crna knjiga komunizma“

Hrvatska vlast kao da je zaslijepljena kad ne uviđa, jednaku opasnost svih neljudskih i nečovječnih ideologija zla i smrti 20. stoljeća. Blaženi papa Ivan Pavao II. na jednak način osudio je sve ideologije 20. stoljeća: boljševizam, fašizam, nacizam i komunizam. A vidimo kako se u javnosti jedni osuđuju, dok se istodobno drugi opravdavaju. Tako je najljepši zagrebački trg  prozvan imenom Josipa Broza Tita, koji je prema istraživanju povjesničara uvršten među deset najvećih zločinaca u svijetu.

Zar smo slijepi pa ne priznajemo rezultate istraživanja skupine neovisnih europskih povjesničara, koji su sakupljeni u knjizi pod naslovom „Crna knjiga komunizma“?! Knjiga je prevedena na hrvatski jezik i objavljena 1999. godine, te nam je svima dostupna. Prema ovim istraživanjima, nevine žrtve ideologija fašizma i nacizma u svijetu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata su oko 24 milijuna. Istodobno žrtve boljševizma i komunizma tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata kreću se u svijetu preko 100 milijuna. Prema svim računima i logici četiri i pol puta su veće! Ali puno je lakše zatvoriti oči, te se pretvarati kao da ništa od toga ne vidimo.

Isto tako ideologije fašizma i nacizma sa dostupnim zločincima ovih pokreta, osuđeni su još 1945. i 1946. na Nünberškom procesu. S druge strane ideologije boljševizma i komunizma sa svojim zločinima i zločincima nikada nisu procesuirani niti osuđeni. Naprotiv, čekalo se punih šezdeset godina, kada je Vijeće europskoga parlamenta donijelo 2006. a potom i 2009. rezolucije osude njihovih zločina. To se može objasniti i željom saveznika u Zapadnoj Europi da se na taj način drži ravnoteža između tada Istočnoga bloka s Rusijom na čelu i NATO paktom.

Cilj opravdava sredstvo?

Ni u ludilu mi nije namjera opravdavati bilo koje ideologije, nego je pitanje prava i pravednosti da se sve žrtve na isti način promatraju i vrednuju, a akteri zločina osude. Nažalost, komemoracije u Bleiburgu i Jasenovcu pokazuju da se to u javnosti tako i ne čini. Opravdava se boljševizam koji je nastao u Rusiji sa svojom revolucijom 1917. godine koji je poslije prerastao u komunizam, dok se istodobno osuđuju fašizam i nacizam, koji su nastali početkom 1930-tih godina u Italiji i Njemačkoj.

Time se opravdavaju Karl Marx, Vladimir Ilič Lenjin, Josif Visarionovič Staljin i Josip Broz Tito sa Niccolom Machiavelliem da se revolucijom i nasiljem sve postojeće ruši, bez obzira na žrtve te da cilj opravdava sredstvo. Istodobno se osuđuje Adolf Hitler s njegovim programom borbe „Mein kampf“ u kojem zagovara čistu arijevsku rasu i istrjebljenje drugih naroda koji nisu „plave krvi“.

Posjetio sam kako Bleiburg, a tako i Jasenovac i svim žrtvama treba odati na jednak način počast s poštovanjem. Zanimljivo je zapaziti kako se posvuda naglašava i osuđuje ustaški logor u Jasenovcu, dok komunisti nigdje ne spominju kako je nakon pada NDH sve do sredine 1950-tih godina Jasenovac bio partizanski sabirni i radni logor. A isto tako Stara Gradiška po zlu poznata kaznionica u kojoj su mnogi hrvatski domoljubi, bili osuđeni na velike zatvorske kazne i torture. Za žrtve Bleiburga i Križnoga puta moli se i slavi Sveta misa, dok se istodobno u Jasenovcu samo redaju govornici. Poručuju: Nakon fašizma i nacizma došla je pravednost komunizma. A znamo kakva je bila ta pravednost! Pravednost podobnih vlasti i sustavu u kojoj su podobni režimu i ideologiji, imali privilegije i mogućnost napredovanja, a nepodobni preodgajani pendrekom u kazamatima.

Europa na dva temelja

Žalosno je ovakvo stanje i raspoloženje u hrvatskom društvu s nepravednim odnosom prema nevinim žrtvama koje se i dandanas dijele i ne priznaju. Dok Titovi partizani u ekraniziranim filmovima neke ranjenike nose spašavajući, istodobno u svojoj velikoj „humanosti“ druge tamaneći. Premijer Zoran Milanović je izjavio kako ne želi ići ni na jednu komemoraciju niti biti sudionik neprestanih svađa i predbacivanja jednih drugima, ali istodobno u Jasenovac šalje izaslanika ministra Miranda Mrsića. Predsjednik Ivo Josipović govori kao sin oca partizana o pravednosti jedne osuđujući, druge istodobno opravdavajući.

Ove dvije komemoracije zrcale stvarno stanje u hrvatskom društvu, te pokazuju tko ustvari danas obnaša vlast u hrvatskom društvu, a da o bosanskohercegovačkom i ne govorimo. I slijepac vidi da su to dojučerašnji komunisti ili njihovi potomci! Hrvatska u srpnju 2013. ulazi u Europsku uniju, prema čemu ide i Bosna i Hercegovina. Ali bez provedbe lustracije, potrebne osude zločina i aktera ideologije komunizma uz one fašizma i nacizma. Čak štoviše Hrvatski Sabor je dvaput donio odredbu, prvi put za vrijeme HDZ-ove Vlade, a drugi put za vrijeme SDP-ove Vlade, da se neće donijeti niti provoditi zakon o lustraciji. Time je dat vjetar u leđa obnašateljima vlasti prošloga sustava da to isto bez ikakvih posljedica mogu i dalje nastaviti.

Tako je 9. svibnja obilježen Dan Europe u sjećanje na pobjedu nad fašizmom i nacizmom, a pitamo se kad će konačno biti ustanovljen Dan Europe u sjećanje na pobjedu nad boljševizmom i komunizmom. Jer znamo kako je Europa utemeljena na oba ova temelja, te ne smije se negirati ili osporavati niti jedan od njih.

 

 

Mate Tadić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.