Logo

Kraj 80-ih godina prošloga stoljeća SFRJ raspadala se po republičkim šavovima. Republičke partijske elite, djelomično potpomognute od nacionalno orijentiranih disidenata komunističkog režima, sve otvorenije favorizirale su vlastite interese nasuprot saveznih, jugoslavenskih. Događaji su se razvijali upravo kako je agent CIA-e i visoko rangirani mason slovenskog podrijetla Borut Dekleva još 1985. godine najavio obnovitelju Velike lože Jugoslavije Zoranu D. Neneziću, što je ovaj detaljno opisao u knjizi 'Masoni u Yugoslaviji 1764. – 1999.' (Beograd, 1999.).


No činjenica da su se počela ostvarivati vraćanja iz tog miljea, jednom čovjeku koji mu je gravitirao nije predstavljala nikakvu utjehu. Štoviše, može se pretpostaviti da je to kod njega izazivao noćne more. Slavka Goldsteina užasavala je i sama pomisao na raspad Jugoslavije koji bi, pod bilo kakvim uvjetima i u bilo kojim granicama, omogućio stvaranje samostalne i neovisne hrvatske države.

HRVATSKI SOCIJALNO-LIBERALNI SAVEZ

Već početkom 1989. godine počeli su se sramežljivo pojavljivati prijedlozi o potrebi osnivanja političkih stranaka u Hrvatskoj. No nitko se nije usudio učiniti stvarni korak u tom pravcu. Prvi se odvažio Slavko Goldstein. On se očigledno nije trebao plašiti mogućih represija te je sa skupinom suradnika 20. svibnja 1989. osnovao Hrvatski socijalno-liberalni savez (preteču Hrvatske socijalno-liberalne stranke - HSLS), i to unutar zagrebačkog ogranka Saveza socijalističke omladine Hrvatske (SSOH), kojemu je na čelu bio Darinko Kosor (aktualni predsjednik HSLS-a). Za prvog predsjednika HSLS-a izabran je upravo Slavko Goldstein.
'Državna samostalnost Hrvatske nije bila odrednica programa HSLS-a', tvrdi Božo Kovačević, jedan od osnivača HSLS-a, u intervjuu tjedniku Matice hrvatske 'Vijenac' od 24. siječnja 2013. Također priznaje da je jedan čovjek u to vrijeme ipak razmišljao u neovisnoj hrvatskoj državi: 'Franjo Tuđman bio je tada, 1989., jedini političar koji je imao jasnu predodžbu i način ostvarivanja samostalnosti Hrvatske'. Tuđman je 17. lipnja 1989. osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). koja će ubrzo preuzeti ulogu od povijesnog značaja za hrvatski narod, da kao općenacionalni politički pokret započne proces obnove hrvatske državne neovisnosti. Čim je HDZ pokazao tu ambiciju, kako smo opisali u prošlom nastavku feljtona, Slavko Goldstein na sebe je preuzeo ulogu glavnog širitelja glasina o Tuđmanu kao antisemitu kako bi ga ozloglasio već na samom početku njegova političkog djelovanja.
Vrhunac političkog raslojavanja u SFRJ zbio se u siječnju 1990. na 14. kongresu SKJ u Beogradu, kad su delegati SK Slovenije napustili kongres, a slijedila ih je i većina izaslanika iz SKH. U isto vrijeme Slavko Goldstein, u društvu Vlade Gotovca, odlazi na političku turneju u SAD, gdje mu je neka vrsta vodiča bio Mate Meštrović, predsjednik najveće emigrantske organizacije Hrvatsko narodno vijeće (HNV). Opisujući bit Goldsteinovih nastupa u SAD-u, posebice prilikom susreta s američkim političarima i novinarima, Mate Meštrović u memoarskoj knjizi 'U vrtlogu hrvatske politike' (Zagreb, 2003.) piše: 'Goldstein se nije zalagao za odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije nego za preuređenje postojeće države u konfederaciju'.

MATE I SLAVKO

Predsjedništvo SKH 5. veljače 1990. donijelo je odluku o uvođenju višestranačja u Hrvatskoj, a Sabor SRH deset dana kasnije, 15. veljače, ozakonio je tu odluku. Prvi višestranački izbori bili su raspisani za kraj travnja (prvi krug) i početak svibnja (drugi krug) iste godine. Kako je, od svih novih stranaka, HDZ nailazio na najveću podršku u hrvatskom narodu, rasla je zabrinutost Slavka Goldsteina i nagonila ga na akciju kojom bi se spriječila pobjeda HDZ-a na izborima. Tako se rodila ideja o osnivanju Koalicije narodnog sporazuma (KNS), zajedničke liste nekoliko novoosnovanih političkih stranaka predvođenih HSLS-om, koju su podržali poznati pojedinci poput Mike Tripala i Savke Dabčević Kučar.
Glavna podrška KNS-u iz hrvatskoga iseljeništva trebala je stići preko Mate Meštrovića koji je 5. travnja 1990. doputovao u Hrvatsku. Meštrović u svojoj memoarskoj knjizi opisuje doček na zagrebačkom uzletištu Pleso: 'U ime HSLS-a, na čiji sam formalni poziv došao, dočekali su me Slavko Goldstein, Dražen Budiša i filmski redatelj Krsto Papić te još, kako ga je 'Vjesnik' opisao u svome sutrašnjem izvještaju, osobni prijatelj, američki biznismen našega podrijetla, Josip Purić'.
Zagrebačka Udba pratila je dolazak, boravak i aktivnosti Mate Meštrovića u Zagrebu, o čemu je sastavila više izvješća što ih je potpisao njezin tadašnji načelnik Kolja Družić. U prvom izvješću od 6. travnja 1990. piše:  'Po dolasku u Zagreb, 5. 4.1990. g. Mate Meštrović odsjeo je u hotelu 'Intercontinental' - Zagreb. Cijelo popodne proveo je uglavnom u društvu Josipa Purića, američkog biznismena jugoslavenskog podrijetla, koji ga je uz Budišu, Goldsteina i Papića dočekao na aerodromu...  Purić je u Meštrovićevo ime obavijestio novinare Krešimira Fijačka i Olgu Ramljak ('Slobodna Dalmacija') o Meštrovićevu dolasku u Zagreb i najavio Konferenciju za štampu za 6. 4.1990.g. u 10 sati. S Olgom Ramljak dogovoren je sastanak 7. 4. 1990. g.  Purić je o Meštrovićevu dolasku upoznao i prof. Ivu Cesara, potpredsjednika HKDS. Meštrović i Cesar sastali su se istu večer u hotelu oko 20,00 sati te su nakon razgovora zajedno otišli na OR '101' gdje je Meštrović u 22,00 dao intervju. Primjenom mjera tajnog praćenja registrirano je kretanje Mate Meštrovića tijekom dopodneva 6.4.1990. g. U vremenu od 10 do 11 sati Meštrović je održao Konferenciju za štampu u prostorijama hotela 'Intercontinental'; u 11.15 u društvu Purić Josipa posjetio je prostorije Koalicije narodnog sporazuma u 'Zagrebčanki', gdje su se zadržali oko pola sata, nakon čega su otišli u predstavništvo 'Swisaira' gdje je Meštrović čekirao kartu za avion. Tu su se sastali s Gotovac Vladom i zajedno otišli na ručak u restoran 'Šestinski lagvić'.

MATINI PRIJATELJI U OPERATIVNOM ODNOSU

Mate Meštrović u svojoj memoarskoj knjizi također spominje Josipa Purića kao svog prijatelja i povjerljivog suradnika:  'Od 1989. počeo sam povremeno kontaktirati s meni onda neznanim partijskim prvacima u Zagrebu putem Josipa Purića, Krčanina koji je živio u New Yorku, a s vremena na vrijeme odlazio u domovinu odakle mi je prenosio neke poruke. Najčešće mi se preko Purića javljao akademik Dušan Bilandžić, istaknuti član CK SKH'.
Usput rečeno, priređivač je Meštrovićeve knjige zagrebačko-beogradski novinar Pero Zlatar o kojem je Radenko Radojčić inspektorima SZUP-a rekao: 'Meni je pukovnik Rakočević 1993. g., kad je Pero Zlatar posredstvom novinara iz Beograda, tražio intervju sa mnom, o Zlataru ispričao sljedeće: Zlatar je završio ŠRO RV-a, i to prije 1959.  Prvim pozivanjem u rezervu, vrbovan je za suradnju po službi sigurnosti RV i PVO. Kasnije ga je na vezu preuzeo puk. Rakočević i držao ga na vezi za vrijeme službovanja u Zagrebu. Predao ga je na vezu svom nasljedniku, kazavši ime tog oficira, no ja sam zaboravio'.
A tko je zapravo Josip Purić? U Informaciji br. 439 riječke Udbe od 7. prosinca 1978., o njemu među ostalim piše: 'Purić je 1965. ilegalno pobjegao u Italiju. Iz logora za izbjeglice San Sabo pobjegao je u Francusku i pristupio Legiji stranaca, gdje je ostao do 1974. Po njegovoj izjavi, boravio je u Austriji i Italiji po zadatku SDS'.
Vezano uz Purićeve posjete u Hrvatskoj krajem 80-ih prošloga stoljeća, šef II. uprave SID-a, Službe za istraživanje i dokumentaciju, obavještajne službe pri Saveznom sekretarijatu za inozemne poslove (SSIP), Miloš Nikolić, uputio je 2. travnja 1990. dopis šefu II. uprave savezne Udbe Zoranu Savićeviću, sljedećeg sadržaja: 'SID je u organizovanom operativnom odnosu sa Josipom Purićem koji je na stalnom boravku u Njujorku. Imenovani je u posljednje vreme (krajem novembra 1989. i krajem marta o.g.) boravio u zemlji u poseti rodbini... Imajući u vidu ove dve posete zemlji, u kratkom vremenskom intervalu, i činjenicu da ovi dolasci nisu koordinirani i utanačeni sa našim punktom u Njujorku koji ga drži na vezi, molimo za decidan odgovor: da li je Josip Purić u operativnom odnosu sa organima SDB u SR Hrvatskoj...'
Prema određenim saznanjima, Purić je u međuvremenu bio prevrbovan od jedne strane tajne službe te je također i njoj služio kao informator i provokator među hrvatskim emigrantima u New Yorku. Purić je navodno upravo po zadatcima te službe bio na raspolaganju Mati Meštroviću.

MATE PROTIV 'POTRESA, NASILJA I ŠTETNE EUFORIJE'

Pet dana prije dolaska Mate Meštrovića u Hrvatsku, 1. travnja 1990., 'Nedjeljni Vjesnik' objavio je intervju s njim pod naslovom: 'Bez potresa, nasilja i štetne euforije'. U spomenutoj knjizi Meštrović je objasnio pozadinu svog stajališta: 'Postupio sam kako su mi sugerirali skriveni sugovornici iz Zagreba'. U intervjuu je posebno podvukao da je u razgovorima s američkim političarima naišao na kritiku Franje Tuđmana zbog navoda u knjizi 'Bespuća povijesne zbiljnosti'. U prošlim nastavcima ovoga feljtona objašnjeno je da se zapravo radilo o dezinformacijama koje je Slavko Goldstein širio u inozemstvu, posebice u židovskim krugovima.
Mate Meštrović taj je intervju dao dopisniku 'Vjesnika' u SAD-u Vladimiru Drobnjaku koji je o kontaktima s Meštrovićem redovno izvješćivao 'punkt' u Generalnom konzulatu SFRJ u New Yorku. No i sam Meštrović u više je navrata kontaktirao s GK SFRJ u New Yorku, a o njegovu pozivu 30. ožujka 1990. napravljena je zabilješka u kojoj među ostalim piše: 'Danas na direktnom telefonu nazvao Mate Meštrović i tražio da razgovara sa konzulom. Odmah na početku razgovora izjavio da je u kontaktu sa Slavkom Goldsteinom, predsjednikom HSLS, koji ga je jutros nazvao i rekao mu da poslije ponedjeljka može doputovati u Jugoslaviju kad želi te da bi on ukoliko mu obaveze na fakultetu dozvole otišao odmah, ali da prije toga želi dobiti jugoslavensku vizu u predstavništvu. Zatečeni takvim zahtjevom izbjegli smo dati direktan odgovor u vezi vize, i pitali ga otkud takav obrat u pristupu. Odgovorio je da želi u mnogim stvarima pomoći, da ocjenjuje da nekim postupcima posebno u SRH ima mnogo euforije, što nije dobro i što može negativno utjecati na cjelokupan demokratski razvoj prilika u Jugoslaviji (pretpostavljamo da misli na HDZ i Tuđmana), te da bi želio doprinijeti smirivanju te situacije svojom posjetom... Napomena Konzulata: uzimajući u obzir jučerašnju izjavu u 'povjerenju' M. Meštrovića dopisniku 'Vjesnika' koju smo javili, stječemo dojam da su postupci Meštrovića u vezi s politikom SAD koji na ovaj način možda pokušavaju utjecati na političke partije, posebno HDZ i Tuđmana protiv kojeg se je Meštrović jasno izjasnio'.

MATE  SE PREŠALTAO

Nakon povratka u Hrvatsku Meštrović se učlanio u HSLS te je 1993. godine izabran za zastupnika u Županijski dom Hrvatskog sabora, gdje je do 1995. godine bio predsjednik kluba zastupnika HSLS-a. Uslijed promjene američke politike prema Hrvatskoj, koja se posebno pozitivno odrazila na pripreme hrvatske oslobodilačke operacije 'Oluja', Mate Meštrović napustio je HSLS i pristupio HDZ-u. Predstavljao je Hrvatsku u Europskom parlamentu i Vijeću Europe, a od 1997. do 2000. godine bio je veleposlanik RH u Sofiji. Za razliku od njega, Slavko Goldstein ostao je isti, pokazavši još jednom da na njega ne može utjecati nikakva sila kad je u pitanju mržnja prema hrvatskoj državotvornoj ideji.


Bože Vukušić / Hrvatski tjednik

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.