Vice Vukojević na sudu u Munchenu: Tijekom moje otmice Mustač je sjedio na meni
Prvoga dana svjedočenja na muenchenskom suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, nekadašnji član Komisije za istraživanje komunističkih zločina Vice Vukojević opisao je kakav je progon Udbe i njezinih ostataka u suverenoj Hrvatskoj osobno doživljavao.
"Drugi svjetski rat je iza sebe ostavio velike žrtve u Hrvatskoj. Hrvatsku su pogodile dvije velike i teške ideologije - nacizam i komunizam. Za vrijeme rata, a i posebno poslije rata stradali su mnogi nevini ljudi", rekao je uvodno Vukojević.
Vukojević je dalje pojasnio kako je u rezoluciji AVNOJ-a iz 1942. godine navedeno da se bliži čas odmazde i da nema kaznenog djela za nista čime se brane interesi NOB-a.
"Britanski general Scott sam je izjavio da su u Bleiburgu po svršetku Drugog svjetskog rata u ruke jugoslovenske vojske predali 500 tisuća Hrvata, iako su znali da ih šalju u sigurnu smrt", rekao je Vukojević.
Podsjetio je da je na prvom Općem saboru HDZ-a 1990. govorio o žrtvama Bleiburga i tražio da se javno govori o pokolju i stradanju Hrvata te stradanju hrvatskih emigranata, a za simbol tog stradanja predložio je ubijenog hrvatskog emigranta Brunu Bušića.
Sabor je o tome donio zaključak i nakon što je HDZ preuzeo vlast 30.05.1990. dobio je, kako je ustvrdio pred sudom, nalog od Predsjednika RH Franje Tudjmana da sačini Zakon o žrtvama rata i poraća.
Nakon uvodnog izlaganja, Vukojević je govorio o svojem iznimno teškom životnom putu za vrijeme komunističke diktature.
Govorio je o zatvaranjima, zabranama daljnjeg obrazovanja, o tome kako su ga otele tri osobe, mučenjima i premlaćivanjima tijekom boravka u zatvorima. Između ostalog, pričao je i o boravku u logoru na Sv. Grguru.
Vice Vukojević uhićen je 17. siječnja 1972. u Zagrebu i osuđen na 10 mjeseci zatvora. Prilikom uhićenja oduzeta mu je putovnica koju je ponovno dobio tek u prosincu 1989. godine. U međuvremenu je protiv njega 1976. podignuta optužnica da je tijekom 1972., dok je robijao u istražnome zatvoru u Đorđićevoj u Zagrebu, s još nekoliko osoba, koje su se nalazile na slobodi, osnovao ilegalnu protudržavnu organizaciju. Od 1959. do 1980. Vukojević je zatvaran 14 puta, u zatvoru je proveo četiri godine u 13 raznih zatvora.
Istaknuo je kako se za vrijeme dugogodišnjeg praćenja Udbe njime bavilo 175 udbaša,110 sudaca i 50 tajnih agenata, a podaci su iz njegovog dosjea. Potom je naveo i sve poslove i dužnosti koje je obnašao u RH po njenom osamostaljenju.
"Godine 1999., kad sam bio kandidat za Ustavnog suca vrijeme je kada opet počinju napadi na mene. U to vrijeme mediji pišu o silovanju Bošnjakinje na području Mostara", naveo je Vukojević.
Ocijenio je kako "poseban medijski terorizam doživljava nakon svjedočenja protiv Krunoslava Pratesa. Navodi kako je i novinar Željko Peratović na svom blogu napisao da će nakon svjedočenja biti otvorena vatra na Vukojevića - od strane tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića.
U isto vrijeme je, navodi Vukojević, u sklopu njegovog progona, na HRT u emisiju Latinica dovedena ženska osoba koja je glumila tu navodno silovanu Bošnjakinju.
"Kratko nakon toga Vesna Pusić traži od Sabora ukidanje imuniteta, kako bi mi se moglo suditi za silovanje", pojasnio je Vukojević, te dodao da je Dobroslav Paraga na osnovu novinskih natpisa podnio prijavu za silovanje protiv njega.
Vukojević je dalje naveo da je DORH zatražio od BiH informacije i izvješće o tom silovanju, međutim, došlo je izvješće kako ta ženska osoba ne postoji i da on u to vrijeme uopće nije bio na mjestu navodnog silovanja.
Osobito zla žena u svemu tome, prema današnjem Vukojevićevom skazu, bila je Silvana Perica - novinarka Večernjeg lista, koja je, kaže Vukojević, umjesto da izvještava iz Ustavnog suda, javnost izvjestavala o "silovanju".
Vukojević je također podsjetio da "ta ista novinarka, piše i o ovom suđenju, te navodi kako se sud u Münchenu poziva na Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a koja se nije proslavila u istraživanju žrtava u Jasenovcu".
"Želi reći da je moj rad i rad Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava beznačajan," istaknuo je Vukojević i naveo kako hrvatski mediji "vode kampanju i šire dezinformacije o njemu - radi Perkovića i Mustača.
"Predat ću svoje zapise sudu, da sud proslijedi određenim EU institucijama ili medijima koji prate demokratsku slobodu medija", rekao je Vukojević.
Odvjetnik Gizele Đureković Siniša Pavlović pitao je svjedoka je li mu poznato tko su tri osobe koje su ga otele.
"Jedan od trojice je bio Zdravko Mustač! Njega sam vidio dok sam ležao na zadnjem sjedištu a on je sjedio na meni", rekao je Vukojević.
Odvjetnik Pavlović je zamolio svjedoka da objasni kakav je logor bio Sv.Grgur, kako bi sudu bilo jasnije o čemu se tu govori, na što je Perkovićev odvjetnik Beyer prosvjedovao no sudac Dauster je želio čuti odgovor.
"Naprotiv, mene interesira", konstatirao je sudac.
"Otok Sv.Grgur je bio logor za žene i muškarce, koji je malo poznat, dok svi znaju za Goli otok. Na Sv.Grguru na istočnoj strani otoka se nalazi logor za žene a na zapadnoj logor za muškarce. Uvjeti su bili stravični", istaknuo je svjedok.
Nobilo je u pokušaju diskreditiranja Vukojevića pitao je li u ratu bio pripadnik HVO-a.
>>Muenchen: Nobilove konstrukcije ruše se kao kule od karata
"Kada je Mate Boban pozvao sve Hrvate rođene u BiH da se odazovu, po savjesti, jer sam rođen u BiH, sam se i odazvao! Bio sam pri ruci Bobetku kad se išlo u deblokadu Dubrovnika, s UN-om sam kao brigadir radio u Bosni", rekao je Vukojević.
"Jeste li u uniformi ulazili u Parlament?", pitao je Nobilo.
"Nikada! To je izmišljotina Mike Tripala i nekih zločestih novinara" rekao je Vukojević koji je na kraju današnjeg svjedočenja primjerak svoje knjige Dosje 240271 dao sucu Dausteru ali i sudskim vještacima.
M.M.