Zoran Milanović - ili plan 21 svastika za druga Walthera
Premijer Zoran Milanović - koji kao i sve ljenčine čini sve kako ne bi morao ništa raditi! - doživio je ukazanje, ravno onom rimskog cara Konstantina uoči bitke kod Milvijskog mosta. Kako je Milanović moderan političar, koji često bezvezno koristi religijsku simboliku i strane jezike, ugledao je u snu neonski natpis: "In hoc signo vinces" i znao je da su svi njegovi (veći!) problemi riješeni!
Kako je od najranije dobi sanjao na latinskom, znao je da mu je poručeno: "U ovom znaku ćeš pobijediti!", pa je spustio pogled i ugledao u polumraku - svastiku!
Kao odličan poznavatelj povijesti odmah se prisjetio Pakta Hitler-Staljin, potpisanog 23. kolovoza 1939. u Moskvi, kojim su zli njemački nacisti sve dogovorili s dobrim ruskim komunistima. Sretan brak dvaju totalitarizama bio je dogovoren s ciljem tisućugodišnjeg mira i zajedničkog podizanja koncentracijskih logora diljem Njemačke i Rusije, te prisajedinjenih (okupiranih) zemalja. Iako je Staljin imao već dobrih dvadeset milijuna ubijenih Rusa, Ukrajinaca, Židova i drugih prednosti, Hitler je obećao, da će zbog mira u Europi, pobiti sve Židove i da će ga pokušati stići u apsolutnim brojkama. Staljin, kao odani vojnik Partije i sljedbenik genijalnog Lenjina koji je 1917. započeo najveću i najkrvaviju pljačku u novijoj povijesti ovog i inače napaćenog svijeta - nazvanu Oktobarska revolucija! - odmahnuo je rukom i primjetio da je to apsolutno nemoguće. "Za svakog čovjeka kojeg ubiju nacisti i fašisti, komunisti će ubiti dvojicu!" Nazvao je taj svoj plan 2:1, no u stenogramu je ostalo pomalo nejasno: 21.
Na svečanoj paradi na Crvenom trgu u Moskvi, povodom 1. svibnja 1941. godine, visoki njemački časnici stajali su uz Staljina i Molotova, dokazujući bliskost nacizma i komunizma, te svastike i crvene zvijezde. U tom trenutku srpska vojska, poslije herojske obrane od desetak dana u tzv. Travanjskom ratu, izgubila je jedan u beskrajnom nizu ratova i Kraljevina Jugoslavija već je bila podijeljena između nacista i fašista, dok su malobrojni lokalni komunisti, na čelu s drugom Titom, gledali prema Moskvi, što će im poručiti dobri Staljin, upravitelj najvećeg koncentracijskog logora na svijetu, koji se prostirao od Varšave do Kamčatke. Drug Staljin im je poručivao da je sve u redu i da nema razloga za brigu, jer su nacisti i komunisti sve dogovorili.
Staljinov plan 2:1, zapisan u obliku 21, imao je svojih manjkavosti, no kroz cijelo dvadeseto stoljeće, zahvaljujući velikim doprinosima druga Mao Tse-tunga, te drugova iz bratskih Kampučije, Koreje, Jugoslavije (da, da i drug Tito je dao svoj skromni doprinos!) i drugih naprednih zemalja, omjer žrtava komunizma i nacizma ostao je 2:1, odnosno 100 milijuna ljudi ubili su dobri komunisti, a pedeset zli nacisti. Pakt Hitler-Staljin do danas je ostao svjetlo na kraju tunela, pa je čak i Europska unija odlučila 2009. slaviti 23. kolovoza kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Vidjevši svastiku na Poljudu, premijer Milanović znao je odmah što mu je činiti. Odlučio je pogurati osnivanje Antifašističke lige u Zagrebu preko Brace i Seke, odnosno Zorana i Vesne Pusić, no tek predstavljanje u Rijeci, u gradu kojem je sve počelo, u nenarodnom kazalištu Frljića i Mussolinija, Antifašistički liga je zaista zaživjela! Odabrati Rijeku za predstavljanje Antifašističke lige Urbi et Orbi mogu samo vizionari, jer u tom gradu su Gabriele D'Annunzio i Mussolini pokrenuli cijelo tromo dvadeseto stoljeće, porodivši fašizam u riječkom Teatro Verdi, Teatro Fenice, te Palazzo del Governo. Svoj tradicionalni, nasmijani antifašizam grad na Kvarneru pokazao je prilikom nenasilne okupacije od strane Gabriele D'Annunzija 12. rujna 1919. godine.
„U rujnu 1919., Gabriele D'Annunzio - pjesnik, letač, nacionalistički demagog, ratni heroj – poduzeo je vodstvo 186 pobunjenika iz talijanske vojske. Vozeći se u svijetlo crvenom Fiatu, tako punom cvijeća da ga je jedan promatrač zamijenio za mrtvačka kola (D'Annunzio je obožavao cvijeće), poveo ih je u marš na lučki grad Rijeku u Hrvatskoj, dio propale Austro-Ugarske oko čijeg su komadanja pobjednički saveznički vođe pregovarali u Parizu...
U trenutku kad je ušao u Rijeku slijedilo ga je dvije tisuće ljudi. Bio je dočekan od oduševljene mase koja je, iščekujući ga, bila budna cijelu noć. Jedan časnik, koji je prolazio glavnim trgom u ranim jutarnjim satima, vidio je masu žena u večernjim haljinama s pištoljima, što je slika koja dobro sažima duh mjesta – istovremeno nadrealna zabava i bojište – tijekom petnaest mjeseci koliko je D'Annunzio držao Rijeku kao Duce i diktator, usprkos svim savezničkim snagama.“ (Hughes-Hallett, L.: The Pike – Gabriele D'Annunzio – Poet, Seducer & Preacher of War, London, 2013., str. 3-4)
>>Rijeka - grad crvenog fašizma...
Nitko ne može biti veći fašist od anti-fašista – to je sama suština Marxove dijalektike! "Sva vlast sovjetima!" - i neka 21 svastika zablista nad riječkim jugoslavenskim narodnim pozorištem Frljića & Nušića!
A.G.