Povijest je oduvijek bila iskrivljeno ogledalo sadašnjosti. Upravo zbog te svoje karakteristike mora se često nanovo ispisivati, ne bi li se odraz ispravio! No to je besmilesno, jer je sadašnjost nepredvidljiva, svojeglava, kontradiktorna, dok bi povijest trebala biti jasna, usustavljena i pregledna. U stvarnosti sve je to tek igra sjena oko titrave vatre.

Postoje ljudi koji sve što rade u životu rade ne bi li dobili svoje mjesto u povijesti – neku uličicu, manji park ili stepenište. Problem je što se često mijenjau uvjeti ulaska u povijest, jer je, kao što sam već spomenuo, sadašnjost neporedvidljiva...

ORJUNA je osnovana 25. siječnja 1921. u Splitu pod imenom "Organizacija jugoslavenske napredne nacionalističke omladina"; ime je promijenjeno u svibnju 1922. kada dobiva novi statut i prestaje okupljati samo omladinu, pa je postala "Organizacija jugoslavenskih nacionalista". Osnivači su bili grupa mlađih sljedbenika Svetozara Pribičevića (militatntni velikosrbin i batinaški ministar policije, te dobar prijatelj Grge Angjelinovića, krvavog šefa policije u Zagrebu 1918.!), pripadnici borbenog krila srpske Demokratske stranke; a službeni vođa ORJUNE bio je njegov, što bi rekli Srbi: rođeni brat Milan Pribičević.

Istaknutiji predstavnici Orjune u Splitu bili su: Ivo Tartaglia, Berislav, Grga i Danko Angjelinović, Edo Bulat, Ljubo Leontić, Zvonko Jelaska, Ivo Petković, Vlado Matošić, Ivo Barbieri... ORJUNA je neminovno vodila ka četništvu, pa ne iznenađuje da je najugledniji četnički vojvoda Ilija Trifunović Birčanin 1941. godine iz Srbije došao u Split – grad u kojem je bilo najjače orjunaško uporište – da bi uspostavio koloboraciju s Talijanima, te uspostavio četničko zapovjedništvo u Splitu. Djelovanje Orjune i četnika u Splitu aktivno su podupirali književnici, poput Nike Bartulovića, Đure Vilovića, Mirka Korolije, Ćire Čičin-Šaina i Sibe Miličića. Redovito su pisali na srpskom. Niko Bartulović je 1944. bio hrvatski predstavnik na Svetosavskom kongresu u selu Ba.

>>

Taj Kongres predstavnika ravnogorskog pokreta, političkih stranaka, nacionalnih organizacija i ustanova i javnih radnika, dakle kongres pristaša Draže Mihailovića (zvanog Čiča!) održan od 25. do 28. siječnja 1944. godine u selu Ba kraj Gornjeg Milanovca i predstavljao je četnički odgovor na Drugo zajsedanje AVNOJ-a. Među ostalima prisutni su bili Dragiša Vasić, Stevan Moljević, Živko Topalović, Adam Pribićević i dr. Tri Hrvata prisutna na kongresu bili su Vladimir Predavec, Đuro Vilović i Niko Bartulović. Potonja dva bili su pisci iz Splita, četnički usmjereni od početka rata. Zgodno je napomenuti da je kongres otvorio Dragiša Vasić, među Srbima poznat kao "drugi Čiča".

Dragiša Vasić i Stevan Moljević dogovarali su etničko čišćenje Hrvata od 1941. pa u prepisci nalazimo i instrukcije: "... Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se jakim odredima zaposela glavna čvorišta i to: Osijek, Vinkovci, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin i Šibenik, te Mostar i Metković, a onda iznutra pristupiti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata. Krivci bi imali da budu na mestu kažnjavani, a ostalima bi valjalo otvoriti put — Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (ili Albaniju). U pogledu muslimana valjalo bi da naša vlada u Londonu odmah reši pitanje s Turskom, u čemu će nas i Englezi pomoći."

>>

Ono što je zgodno, taj ugledni četnik Dragiš Vasić bio je godinama blizak prijatelj Miroslava Krleže, pa Srbi navode da mu je bio i kum na vjenčanju s Belom Kangrga. To je neobično, jer "Krležijana", enciklopedija o Krleži, koju je uredio Velimir Visković, navodi, naravno krivo, da su kumovi na vjenčanju bili slikar Ljubo Babić i književnik Milan Begović, no zapravo su to bili Milan Babić i Vladimir Čerina, prvo vođa Napredne jugoslavenske omladine (hm?!), potom velikosrpski nacionalist, orjunaškog tipa, tako da nije baš jasno gdje se točno Vasić uklapa u priču...                                                                      

No, ono što je jasno je da je danas ORJUN-a prebacila sjedište iz Splita u Zagreb i da ih se može naći pod imenom Hrvatsko (zapravo Jugoslavensko!) društvo pisaca. To društvo utemeljio je Velimir Visković kao odgovor ORJUN-e na "hrvatske nacionaliste" u izvornom Društvu hrvatskih književnika. A sve s ciljem da bi stvorio ugodnu jugoslovensku klimu i izgurao "Hrvatsku (u stvari Jugoslavensku!) književnu enciklopediju", koja je malo proširena "Krležijana". To je čovjek koji je pred koju godinu pokušao preuzeti mjesto intendata Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a kojem je militantni ORJUNA-š Oliver Frljić trebao biti direktor drame! Sada je Visković predstavio svoju knjigu "Rat za enciklopediju", koja bi se trebala zvati "Rat za jugoslavensku kulturu"! Knjigu je predstavila Mani Gotovac, ista ona koja je postavila Olivera Frljića (preko Ministarstva HNS-ove kulture Vesne Pusić!) na mjesto intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci.

Najsvježiji iskorak ka tradicionalnim vrijednostima ORJUNA-e zbio se 21. listopada, na skupu prevoditelja na kojem je Viskovićev intimus Tonko Maroević imao izlaganje "Danko Angjelinović kao prevoditelj Bijesnog Orlanda". I tu se zatvara krug, naime Danko Angjelinović, veliko ime ORJUNA-e, djed je Vesne Pusić, čiji Ministarstvo kulture, preko akloholom dotučene bivše ministrice Andree Zlatar Violić i njenog neprimjetnog pobočnika Šipuša sprovodi orjunaške ideje u današnjoj Hrvatskoj! A gdje je ORJUN-a, tu su i četnici, barem tako nas uči povijest – to opako iskrivljeno ogledalo sadašnjosti....

 

F. Perić