Što je 1941. bila legitimna težnja hrvatskog naroda - Jugoslavija ili Hrvatska?

Ustavni je sud objavio na svojoj internetskoj stranici odluku prema kojoj je imenovanje „Ulice 10. travnja“ u slavonskom selu Slatinski Drenovac neustavno, ističući da je „dobro poznata povijesna istina“ da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina te da moderna Hrvatska nije njezina sljednica ni po kojoj osnovi.

Kad bi hrvatska bila funkcionalna zemlja, pravna država u kojoj su svi ravnopravni, neovisno o tomu tko su i što su, a iznad svih nas je jedino zakon, onda ne bi bilo potrebe za „seciranje“ sastava Ustavnog suda. S druge strane, kad bi se ovakva odluka donijela u, recimo, Engleskoj, nitko ne bi ni zucnuo, jer svi građani Engleske priznaju legitimnost i autoritet engleskih, državnih institucija. No, najveće komunističko naslijeđe jest upravo odsutstvo, nazovimo to –institucionalnost institucije – zbog čega samo najmalobrojniji vjeruju i poštuju odluke državnih tijela, radilo se o Ustavnom sudu ili poreznoj upravi.

Ipak, ne treba se osvrtati na sastav Ustavnog suda: Josip Leko, Davorin Mlakar, Mate Arlović, Mare Mast Trast As – ustavna TNT grupa – oni su sramota onih koji su za njih dignuli ruke u Hrvatskom (državnom) saboru.

No, Ustavni sud nije sud, odnosno ne predstavlja sudbenu vlast; to je političko tijelo izabrano političkim putem, u Saboru. Međutim, ono ipak ocjenjuje ustavnost, zato bi tamo trebali sjediti isključivo pravnici, suci, odvjetnici i javni bilježnici, ali, slijedeći tu logiku, u Hrvatskom saboru bi trebali sjediti, prije svega, pravnici i ekonomisti, pa zatim povjesničari i liječnici, a onda svi ostali (u promilima). Svi su u stanju kazati kako bi trebalo biti, no moramo se pomiriti s onim što jest te iz toga izvući koliko se dade.

S obzirom da je ocjenu ustavnosti zatražila Vlada RH (2013. godine), dakle neočetnička vlada Zorana Milanovića, bilo bi politički (i pravno) kulturno da su se Mare Antičević i Josip Leko izuzeli, jer su bili dio tadašnje vladajuće većine.

Pogedajmo, pak, neke pravne besmislice u ocjeni Ustavnog suda: “U očitovanju općinskog načelnika Općine Čačinci klasa: 035-01/17-01/22, ur. broj: 2189/14-01-04/17-1 od 11. svibnja 2017., između ostalog, navedeno je: 'Pisana inicijativa i obrazloženje prijedloga odluke ne postoji u arhivi te je nemoguće utvrditi uz što se predloženi i usvojeni naziv ulice povezuje.' Kraj takvog stanja stvari, a polazeći od toga da se u samoj općini ne zna uz što se datum, po kojemu je nazvana Ulica 10. travnja, povezuje (što je samo po sebi neprihvatljivo jer se svakom datumu po kojemu je nazvana bilo koja ulica u Republici Hrvatskoj mora znati značenje), Ustavni sud zaključuje da bi se sporni naziv jedino mogao povezati s datumom 10. travnja 1941., kao danom osnivanja Nezavisne Države Hrvatske (u daljnjem tekstu: NDH), što je u svom zahtjevu pravilno naznačila i Vlada, a što Općina Čačinci u svom očitovanju nije osporila.“

Dakle, iz spisa uopće ne proizlazi s čim se vezuje 10. travnja. Ustavni sud grubo prekoračuje svoju ovlast kad zaključuje „da bi se sporni naziv jedino mogao (?!) povezati s datumom 10. travnja 1941., kao danom osnivanja Nezavisne Države Hrvatske.“ Ma je li? A zašto se ne bi „mogao povezati“ s rođenjem Eduarda Penkale, Vesne Parun ili I. M. Ronjgova? Ili pak, zašto se ne bi povezao s izlaskom prvog prvog broja časopisa“ Starčevićanac“ ili s odlukom KPJ da se nastavi borba protiv Nijemaca unatoč raspadu jugoslavenske vojske? Sve bi se to moglo, no eto, svugdje se vidi samo "povampireni" ustašluk…

Nadalje, ustavna TNT grupa tvrdi „da je NDH bila nacistička (?) i fašistička (?) tvorevina (?) i kao takva predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji. Stoga, sukladno Izvorišnim osnovama Ustava, Republika Hrvatska nije sljednica NDH ni po kojoj osnovi.“ NDH je imala, kao i druge države u sličnom položaju, međunarodnopravni subjektivitet, dakle, nije bila „tvorevina“. Drugo, ako je bila fašistička i nacistička, odakle nam pojam ustaštva? Zašto imamo različite pojmove ako je sve to isto, jer, pravo i pravna znanost to ne trpe, kao što trpe povijesna, politička ili ekonomijska znanost. Treće, kako u 2017. godini nekolicina podgrijanih leševa (čast iznimkama!) može govoriti što je bila težnja hrvatskog naroda 1941. godine? Jesu li bili tamo i vidjeli ili su te zaključke donijeli na temelju „znanstvenih uradaka“ Zorana Pusića i Slavka Goldsteina?

S druge strane, nakon pola milijuna pobijenih Hrvata u poraću II. svjetskog rata, i još četverostruko toliko protjeranih, a peterostruko opljačkanih do 1990. godine – je li to bio „izraz legitimne težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom“? Hrvati su valjda jedini narod koji je „svoju“ državu svojevoljno „stvorio“ na vlastitom genocidu…

I tako naši ustavni mudrijaši proglasiše 10. travnja neustavnim imenom; možda bi trebalo napraviti izmjenu Ustava te u jednom članku navesti koja su sve imena dopuštena – onda nitko ne bi mogao prigovoriti.

Dakle, poništena je odluka o preimenovanju ulice, ali se nitko nije zapitao kako se ranije zvala? Naime, zvala se Ulica 21. novembra. Možda će neki to povezati s potpisivanjem Daytonskom sporazuma, no zapravo se radi o pravoslavnom (čitaj: srpskom) prazniku Aranđelovdanu. Prema popisu stanovništva iz 1991., Slatinski je Drenovac nastanjivalo 307 stanovnika, od čega su 257 bili Srbi (83.71%). Stoga, ova odluka Ustavnog suda nije pobjeda pravne države ili vladavine prava, nego Milorada Pupovca i petokolonaša predvođenih njime.

Josip Gajski