Nakon smrti odvjetnika Marijana Hanžekovića, Slobodan Kuvalja, liječnik rođen u Srbcu, glavni je kandidat za Velikog Majstora Velike Lože starih, slobodnih i prihvaćenih zidara Hrvatske, piše Maxportal.

Na ušću Vrbasa u Savu, u sjevernoj Bosni i Hercegovini, današnjoj Republici Srpskoj, nalazi se naselje i središte istoimene općine Srbac. Srbac je dobio ime rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije od 2. studenog 1933. godine.

Od otprilike 17 500 žitelja, njih  16 000 su Srbi. Hrvata je 131. Srbac je naprosto to što mu ime govori: mjesto u kojemu u Republici Srpskoj žive – Srbi.

Slobodan Kuvalja rođen je u Srbcu 30. rujna 1952. godine.

Kuvalja je prije 18 godina u Zagrebu oformio Cybex centar za biomehaničku izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju lokomotornog sustava. Do danas je na Šalati obavljeno oko 70.000 izokinetičkih testiranja i više od 200.000 terapeutskih tretmana, a Cybex je postao i edukacijsko središte za kadrove iz susjednih zemalja.

Uz stručnu pomoć tog centra započeli su radom kabineti za izokinetičku dijagnostiku i rehabilitaciju u Koprivnici, Lipiku, Varaždinskim Toplicama, Ljubljani, kao i u Republici Srpskoj, u CYK centru Banja Luka. Dr. Kuvalja liječio je naše najbolje sportaše kao što je Ivano Balić.

Doktor Kuvalja često upozorava na opasnost bavljenja današnjim sportom po zdravlje djece: “Krajnje je vrijeme da se ozbiljno progovori o zdravstvenom tretmanu djece u hrvatskom sportu. Veliki novac, naime, društvo izdvaja za navodno zdravlje nacije sufinanciranjem brojnih sportova i klubova, a zapravo se ništa na tom planu ne događa. Dapače, djeca su nam sve bolesnija i deformiranija, pri čemu nestručni treninzi takvo stanje samo pospješuju“, govori dr. Kuvalja.

U javnosti ga se spominje kao ozbiljnog čovjeka, a kako i ne kad je doktor Slobodan Kuvalja – mason.

Što je to masonstvo? Slobodno zidarstvo je jedna od najstarijih svjetskih bratovština. Učenja o kojima slobodno zidarstvo poučava u svojim ritualima vezana su uz moralne vrijednosti: masoni kažu da je to osebujan moralni sustav zaogrnut alegorijom i ilustriran simbolima.

Dr. Kuvelja jedan je od obnovitelja slobodnoga zidarstva u Republici Hrvatskoj, unatoč tome što je rodom iz Republike Srpske, dapače, iz Srbca, gdje Hrvata, nikada nije bilo previše.

Inicijativu za formiranje masonstva u Hrvatskoj pokrenuo je 1991. austrijski mason Čedo Kirchner u ime Velike lože Austrije, a u dogovoru s nekolicinom hrvatskih i slovenskih masona.

U Beču je 21. ožujka 1992. formirana Deputacijska loža Illyria, u kojoj je primljeno 13 masona iz Hrvatske i 5 iz Slovenije. Rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske odobren je dne 21. rujna 1994. upis Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruženja građana.

U Zapisniku »sa sjednice Osnivačke skupštine Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, održane dana 14. lipnja 1995. godine u Zagrebu, u Vidoševićevoj ulici broj 9. « u 19 sati navedeno je i ovo:

“Na tom skupu bilo je nazočno deset utemeljitelja Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. To su: Branimir Horvat (rođen 30. svibnja 1929. u Zagrebu); Zvonimir Tomić (rođen 18. svibnja 1942. u Zagrebu); Nenad Porges (rođen 22. prosinca 1946. u Zagrebu); Slobodan Kuvalja (rođen 30. rujna 1952. u Srpcu, BiH); Radovan Horvat (rođen 5. listopada 1930. u Zagrebu); Nikola Wirth (rođen 25. studenog 1945. u Zagrebu); Dragutin Dumančić (rođen 9. studenog 1945. na Kupresu, BiH); Hrvoje Raguž (rođen 25. lipnja 1958. u Dubrovniku); Zlatko Bourek (rođen 4. rujna 1929. u Požegi); Zvonimir Žepić (rođen 9. lipnja 1935. u Zagrebu).

I sada, sve bi to bilo nevažno i gotovo lanjski snijeg, da ozbiljan čovjek dr.Slobodan Kuvalja nije, netom po smrti Velikoga Meštra Velike Lože Hrvatske, Marijana Hanžekovića, naumio istaknuti svoju kandidaturu za to upražnjeno mjesto. Slobodan Kuvalja odlučio je postati Velikim Majstorom Velike Lože starih, slobodnih i prihvaćenih zidara Hrvatske.

Njegova je argumentacija zašto bi on to trebao biti razumljiva koliko i njegova ambicija: dr.Kuvalja smatra da kao jedan od doajena slobodnoga zidarstva u Hrvatskoj, njegovih obnovitelja, sada ima pravo na takvu čast. I zaista, bio bi to dobar argument da na putu prema tom položaju Kuvelji ne stoji sama njegova ambicija.

Dr.Kuvelja je naime do jučer bio zamjenik Velikoga Majstora Velike Lože Hrvatske. Kako je Marijan Hanžeković preminuo, tako je Slobodan Kuvelja obznanio da sada on preuzima te ovlasti, pa iako nije obznanio svoju kandidaturu službeno, najavio je da će obilaziti teren i razgovarati sa svakim pojedinim bratom što on misli o toj njegovoj kandidaturi.

Fascinantan je taj svijet tajnih društava: iako se zaklinju da s religijom i politikom veze nemaju, slobodni zidari u Hrvatskoj, očito je, po svemu oponašaju političke navade za njih profanog svijeta. Tako je i dr.Kuvelja, kao Srbin iz Srbca, odlučio postati Veliki Majstor Velike Lože Hrvatske agitirajući u door-to-door kampanji od lože do lože, baš kao što naši političari, recimo predsjednici, obilaze gradove Hrvatske glavninu vremena svoga mandata, manje zainteresirani za dobrobit građana, više okupirani vlastitom promičbom.

Doduše, dr.Kuvelja tu riječ ne bi uporabio, baš kao ni njegov podupiratelj, Slovenac Branko Šömen, poznati publicist i autor iznimno zahtjevne trilogije i životnog rada Mudrost, Snaga i Ljepota, no to je u Hrvatskoj valjda uvijek tako: baš kao da smo u SHS, a ne u RH, čak nam ni vodeći masoni moraju biti Slovenci i Srbi, ali ne nikako Hrvat.

Dr. Slobodan Kuvelja ni ne taji svoje jugonostalgijske osjećaje. Ali to je već dio tradicije ovdašnjeg slobodnog zidarstva. Hrvatska je masonerija vazda imala i tu značajnu projugoslavensku komponentu, pa je obnovom slobodnoga zidarstva u nas i ona obnovljena.

Prvi masoni u novoj hrvatskoj državi bili su uglavnom obrazovani, obiteljski i prijateljski povezani, osobe s izgrađenim profesionalnim karijerama u zemlji i svijetu, ljudi u zrelim godinama. Većini njih i očevi i djedovi bili su masoni u bivšoj Kraljevini Jugoslaviji. Obnovom Hrvatske obnovljene su i stare strukture, samim izborom obnovitelj a masonerije u nas – unuci i sinovi masona koji su radili pod vrhovništvom Velike lože Jugoslavije.

Naime, poslije Prvoga svjetskog rata nastala je matica, velika loža, Ljubav bližnjega. Šest mjeseci poslije u Zagrebu je održana izvanredna skupština svih loža u Srbiji i Hrvatskoj, koja je proglasila veliku ložu Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija sa sjedištem u Beogradu. Hrvatska velika loža je nestala.

Sedam godina poslije u Zagrebu je utemeljena loža Prometej (1926.), koja nije radila pod zaštitom Velike lože Jugoslavija. Članovi te lože donijeli su deklaraciju kako ne postoji nacionalno pa tako ni jugoslavensko slobodno zidarstvo, već samo slobodno zidarstvo u pojedinim državama. Sukob se produbio kada su hrvatski slobodni zidari shvatili da su beogradska braća počela usmjeravati svoj rad kroz politiku, dok su hrvatska braća vidjela smisao i vrijednost svoga rada u humanističkom odnosu prema čovječanstvu. Velika loža Jugoslavija suspendirala je ložu Prometej.

Danas su te veze obnovljene.

Bivši Veliki Meštar Dragan Kukavica u intervju za Večernji list kaže: „Već prije spomenuto razilaženje hrvatskih i masona iz Srbije s početka 1990-ih više nije aktualno. U međuvremenu jako su razvili svoje odnose, a pogotovo je uspješnija suradnja jednog od najjačih masonskih redova, Škotskog reda.

U Hrvatskoj je taj red obnovljen prije deset godina, a u Srbiji nekoliko godina poslije, uz pomoć hrvatskih kolega. Odnosi su toliko dobri da se međusobni sastanci održavaju dvaput godišnje, naizmjence.

Prošle godine u svibnju braća iz Škotskog reda Srbije obilježili su 100. godišnjicu reda. Stigli su im gosti iz svijeta, a i jaka delegacija iz RH. Za tu prigodu u Beogradu su izdali i poseban broj časopisa “Zenit”. Dosta gostiju stiglo je u pratnji svojih “sestara”, supruga, jer premda legalno ne mogu biti slobodne zidarke, važne su i bez njihova pristanka, primjerice, njihov suprug ne može postati mason.“

Očito je da se ovi tako dobri odnosi kane još poboljšati nakon agitacije dr. Slobodana Kuvelje koji u svojoj nakani da postane Velikim Majstorom VLH zasigurno neće imati prepreka ni poteškoća.

Stari image masona kao kreatora Jugoslavije i čuvara jugoslavenstva tako se, unatoč svim nastojanjima hrvatskih slobodnih zidara, restaurira.

Svaku sumnju oko toga mora odagnati i izjava srpskog akademika Vinka Perića, zamjenika Velikoga Majstora Regularne Velike Lože Srbije, koji na samo par desetaka kilometara od Srbca, u Gradiški na Savi, objašnjavajući projekt Srpski pijemont-Zapadni Balkan, govori o održanoj Konferenciji masona s područja bivše Jugoslavije:

“Prije svega da kažem da je delegacija Regularne Velike Lože Srbije i Velikog Orijenta Srbije nazočila obredu unošenja Svjetlosti u Hrvatsku, odnosno osnivanju Velikog Orijenta Hrvatske, za čijeg je prvog Velikog Majstora, afilovan (postavljen) Zoran Vojnić Tunić, Suvereni Veliki Generalni Inspektor (33 stupanja) drevnog Škotskog reda.

Na taj skup u Tuheljskim Toplicama, u ambijentu srednjovjekovnog dvorca 25. ožujka 2017. srpske Masone je predvodio Veliki Majstor i Suvereni Veliki Generalni Inspektor 33o, priznatog Škotskog reda, akademik dr. Čedomir Vukić. Bilo je tu još dosta visokih Masonskih funkcionera, među njima i moja malenkost, u svojstvu zamjenika Velikog Majstora RVLStakođer 33o.

Što se same konkretne masonske i individualne suradnje tiče, usuglašeni su stavovi sudionika, u skladu s osnovnim principima masonskog učenja, tako da vrlo brzo možemo očekivati usklađeniju poslovnu suradnju masona na jačanju regionalnih veza na svim nivoima. Tu prije svega mislim na trokut Beograd-Zagreb-Banja Luka, a u relativno kratkom roku, treba očekivati da Svjetlost tih aktivnosti obasja i crnogorske i slovenske pa i makedonske braće. Inicijativa „Balkanski Pijemont“ ostaje otvorena i za ostalu braću iz regiona.”

Uz pomoć ozbiljnog čovjeka iz Srbca, Perićevog landsmana Slobodana Kuvalje, kao Velikog Majstora Velike lože Hrvatske, nema sumnje da treba očekivati nastojanja i rad na projektu obnove bivše države kako bi “svjetlost obasjala sve narode i narodnosti jedine nam otadžbine Jugoslavije”.

 

M.M.

Foto: Slobodna Dalmacija