Slizanost komunizma i velikosrpstva u Hrvatskoj notorna je činjenica od 1941. pa ne čudi da se SDP i SDSS od samog početka osamostaljivanja Republike Hrvatske 1990. svim silama i na svaki način trse da u punom profilu restauriraju Titovu Jugoslaviju „ravnopravnih naroda i narodnosti“ ili makar ostvare (Socijalističku) Republiku Hrvatsku u kojoj bi Srbi bili Ustavom proglašeni konstituitivni narod sa širokom autonomijom „srpskih opština“.

Međutim Miloradu Pupovcu kao najvišem rangiranom operativcu takvog velikosrpskog projekta na pamet ne pada kandidirati se za predsjednika (S)RH. Takve prekomjerne ambicije prepustio je drugima.

Jer ima ih koji idu korak dalje u rušenju hrvatske države i zatiranju svake ideje hrvatske državnosti. Uz Srpsku pravoslavnu crkvu najokorjeliji protivnik bilo kakve vrste hrvatske državnosti svakao je srbijanska masonerija. Ona ide najdalje u restauraciju najmračnijih srbočetničkih vemena. Njen cilj je obnova Kraljevine Jugoslavije, tj. stvaranje državne „južnoslavenske bratske zajednice“ pod izravnom hegemonijom Beogradske oligarhije u kojoj će Srbi i Srbijanci biti ponovno raspoređeni „svi i svuda“ te preuzeti glavnu riječ i zauvijek odlučiti o sudbini „ustaške“ Hrvatske. Srbijanska se masonerija nije nikad odrekla hrvatskih teritorija kao srpskih zemalja. Uz pomoć srpskog masonskog korpusa i perfidno uspostavljene prevratničke mreže unutar Velike Lože Hrvatske, srbijanski masoni iz Beograda pripremaju „anšlus“ hrvatske Velike Lože kao što su po istom scenariju već preuzeli Veliku Ložu Makedonije i Veliku Ložu Bosne i Hercegovine. Sada je na redu prevrat u Velikoj Loži Hrvatske i potpuno podvrgavanje iste Velikoj Loži Srbije.

Nakon smrti Marijana Hanžekovića, Velikog majstora Velike Lože Hrvatske, njegov zamjenik Kuvalja Slobodan „spreman je preuzeti odgovornost“ (kako to voli reći Davor Bernardić) i postati Veliki Meštar svih hrvatskih masona, a potom gurnuti hrvatsku masoneriju pod tutorstvo Velike Lože Srbije. Nekad je to bila Velika loža Jugoslavija, sutra će to biti, na primjer, Velika loža Regiona? Već je velika pogreška učinjena kad je Kuvalja postao zamjenikom Velikog Majstora, ali je i naizgled nedodirljivo moćan Marijan Hanžeković itekako morao učiniti uobičajni sluganski kompromis sa Srbima i Srbijancima da bi uopće postao Veliki Meštar.

Kuvalja Slobodan ima zadaću postati Veliki Meštar hrvatske Velike Lože te pripojiti i podreditii hrvatski bratski lanac Regularnoj Velikoj Loži Srbije. Građanin BiH, danas bi to bila Republika Srpska, Srbin Kuvalja Slobodan (rođen u BiH, u Srpcu 1952.) završio je Medicinsku školu u Banja Luci (1970.), Medicinski fakultetu Zagrebu (1975.) i specijalizaciju za anesteziju i reanimaciju u Beogradu (1982.) Vojsku i podoficirsku skolu na jednoj od prepoznatljivih vojnih pošta bivše JNA, a kao srbijanski rezident u Zagrebu bavi se izokinetikom s dosta problematičnim rezultatima i na granici šarlatanstva tako da pacijenti izbjegavaju njegovu liječničku adresu.

Kuvalja Slobodan je čovjek zadatka i ovaj put svojim nalogodavcima ne može doći praznih ruku. Ubačen je u hrvatsku masoneriju na samom početku da bi kasnije svojim masonskim senioritetom i stalnom akvizicijom velikosrpskih istomišljenika mogao prvom prigodom postati Veliki majstor VLH i ostvariti crnorukaški prevrat. Nakon smrti Marijana Hanžekovića predstavlja se Velikim Meštrom i potpisuje ćirilicom(!) te zastrašivanjem i prozivkama obilazi lože, prijeti i provodi „predizbornu kampanju“ za izbornu skupštinu koja će se održati u svibnju ove godine i na kojoj se treba izabrati novi Veliki Meštar Velike Hrvatske Lože.

To je stanje stvari u hrvatskoj Velikoj Loži, slična situacija kao i u Kraljevini Jugoslaviji 20-ih i 30-ih godina kad su ugledni hrvatski masoni podlegli „bizantinskom šarmu“ i/ili srbijanskim prijetnjama i tako pomogli da gedžovanluk i četništvo prerušeno u masoneriju prodre i metastazira među hrvatske „muževe na dobrome glasu“.

Teren je dugo godina pripreman na način da se radi broja ruku u Veliku masonsku ložu dovede što veći broj lokalnih Srba, a kad ni to nije bilo dosta „uvezao se“ potreban broj braće iz Banja Luke i rasporedio po hrvatskim ložama u Varaždinu i Zagrebu. Isto tako Škotski red Hrvatske od samog je početka potpuno u rukama Srba i sa Škotskim redom Srbije održava „posebne odnose“ na način da je nejasno postoji li uopće Škotski red Hrvatske ili je isti samo ekspozitura Škotskog reda Srbije?

Tu se odvijaju zajednički rituali, inicijacije i napreduje po masonskim stupnjevima – stvaraju horizontalne veze i prijateljstva, sklapaju poslovi i govori „istim jezikom“ i kuje bratstvo i jedinstvo. Ti „posebni odnosi“ se odvijaju kao da srpske agresije na Republiku Hrvatsku i Domovinskog rata nije nikad bilo. Zar treba napomenuti da je Kuvalja Slobodan zamjenik i Velikog zapovjednika Škotskog reda? Do sada „Srbi svi i svuda“ kao zamjenici, sa Slobodanom Kuveljom „Srbi svi i svuda“ kao prvi i jedini, kao Veliki meštri i zapovjednici.

 

Ivica Štiglić