Još mu jednom hvala. Toliko je puta spasio smjer hrvatske vanjske politike i zaustavio podilaženje hrvatskih političara Srbiji i Srbijancima, da je do kraja opravdao svoje hrvatske korijene.

Kad su se hrvatske guske predvođene Gordanom Jandrokovićem zaputile u gustu maglu europskih želja i naputaka, hrvatski je čovjek, Vojislav Šešelj, reagirao kao pravi ustaša i po hitnome postupku vratio hrvatsko jato kući, gdje mu je i mjesto. Svi su zakazali, državni protokol i SOA, ali ne i najtvrđi borac za hrvatsku stvar, ustaša Vojislav šešelj.

Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, hrvatska se vanjska politika prema susjedima, posebno prema srbijanskom "komšiluku", ne prestaje klanjati Beogradu kao saveznom organu, kao da se baš ništa nije dogodilo, kao da smo ostali zatočeni u karađorđevskoj i titinoj Jugoslaviji.

Naime, hrvatski političari to i jesu, njihov jugoslavenski um i komunističko podrijetlo nisu se nikad osamostalili i zaboravili Beograd. Da nema Hrvatine Vojislava Šešelja i nekolicine četničkih ustaša, koji redovito pale hrvatske zastave i prijete Hrvatskoj, hrvatski bi predsjednici Vlade i njihovi ministri već odavno pokrpali bratsvo i jedinstvo i refren „tko nas bre zavadi“ bio bi ispisan zlatnim slovima na novoj zastavi Treće Jugoslavije.

Nikad četništvo nije pomoglo Republici Hrvatskoj kao u ovakvim situacijama kad lažni Hrvati traže pohvalu od Srbije. Da nema Vojislava Šešelja i sličnih i Plenković, i Milanović, i Josipović, i Mesić, i Pusićka i čitava bulumenta hrvatskih izdajnika uspjela bi u svom sramotnom poklonstvu srbijanskim agresorima.

Šešelj je definitivno prekaljeni hrvatski prvoborac: gaženjem hrvatske zastave slikovito je, i jednom za svagda, upozorio što Srbijanci misle o Hrvatskoj i Hrvatima i povratkom Jandrokovića u Zagreb spriječio je vjerojatni pokolj u Skupštini Srbije. Tradicija ubijanja hrvatskih političara u srbijanskom parlamentu je duga i vrlo učinkovita. Šampiona skupštinskog ubijanja Punišu Račića još i danas Srbijanci slave kao nacionalnog junaka. Da nije bilo Šešelja vratili bi se s nogama naprijed pokriveni hrvatskom zastavom.

 

Mila Marušić

Share
0