Logo

Kad već slini u isti pisak sa srbijanskim „državnim funkcionarima“, komunistički povjesničar Ivo Goldštajn s kućnom adresom u Zagrebu trebao bi se očitovati je li on kao pripadnik židovske manjine u Hrvatskoj ipak i samo povjesničar-plaćenik najgorih antisemita, onih koji su prvi u okupiranoj Europi državu očistili od Židova i ponosno Hitleru javili: „Srbija je Judenfrei“ ili se meni samo tako čini?

Taj lažni Židov i najodaniji jugoslavenski komunist još ne shvaća da antifašizam i komunizam nisu jedno te isto: nacifašizam i komunizam djeca su istih roditeljskih nakaza. Ivo Goldštajn sustavno prešućuje judenfrei politiku Nedićeve Srbije, makar je nemoguće spomenuti NDH, II. svjetski rat i stradanje Židova, a da se u istoj rečenici ne spomene nacistička Srbija, Ljotićevci, četnici i sve ono što ratnu Srbiju itekako svrstava u savezništvo s Hitlerovom Njemačkom.

Ta Goldštajnova šutnja o sustavnom srbijanskom antisemitizmu, kojeg je obilno poticala još Karađorđevića Jugoslavija, riječito govori o kakvom je profilu povjesničara riječ, makar je doista neobično da je kao osoba židovskog podrijetla postao plaćenik fašističke Srbije sa zadaćom da kao „visoko kvalificirani“ povjesničar prestižne akademske titule bezrezervno podupire srpsko-srbijansku mitomaniju o logoru u Jasenovcu. To je prava tatina škola, makar tata nije dogurao dalje od osnovne škole.

Žalosno koliko Goldštajnovo židovstvo nije nimalo osvješteno, nimalo svjesno činjenice kako su Židovi loše prošli i koliko propatili u nacističkoj Srbiji za vrijeme II. svjetskog rata. Zapravo židovstvo Ive Goldštajna je lažno i naknadno podgrijano (po direktivi Stjepana Mesića) što se vidi iz činjenice da su otac i sin (Slavko i Ivo) razbili židovku zajednicu u Zagrebu na dvije općine, dva rabina te posvadili i podijelili sve što se moglo samo da se židovska zajednica ne približi Izraelu. Da im čekić daš i njega bi pokvarili!

Razbijanje židovske zajednice u Zagrebu Goldštajni su proveli po naputku komunističke savjesti uz sufliranje prijatelja Pokreta nesvrstanih, Stjepana Mesića, Budimira Lončara i Vesne Pusić. Domovina Goldštajnovih, oca i sina, bila je i ostala Jugoslavija, a kao poklonik Nesvrstanih oni mrze državu Izrael. Za njega je svaka hrvatska država, pa bila ona srednjovjekovna Zvonimrova ili Tomislavova, jednostavno ustaška. I to je znanstvena objektivnost Ive Goldštajna: njegov komunističko-agitpropovski svjetonazor i militantna boljševička obiteljska linija jugoslavenskih partijskih podrepaša. Intelektualna potkupljivost i srebroljupstvo pretvorilo ga je u srbijanskog potrčka. To su razlozi zašto je Ivo Goldštajn protiv formiranja i djelovanja bilo kakve međunarodne komisije o Jasenovcu u kojoj, naravno, ni on ni rukom odabrani mlađahni agitpropovci potpomognuti srbijanskim mitomanima ne bi mogli širiti agitpropovske laži i obmane. Upravo bi njihove laži i obmane što traju preko sedamdeset godina bile razotkrivene.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović predlaže međunarodnu komisiju koja bi profesionalno obavila istraživanje ustaškog logora u Jasenovcu, jer shvaća da je dio hrvatskih historičara bez profesionalnog integriteta i već duže vrijeme na platnom popisu srbijanske propagande. Prijedlog o međunarodnoj komisiji/povjerenstvu odnosi se na skupinu kvalificiranih povjesničara s uglednih svjetskih instituta i sveučilišta neokaljanih aferama i nesklonih političkoj korupciji. Nema tu nikakve revizije povijesti već samo utvrđivanje činjenica. I kad Predsjednica predlaže međunarodnu komisiju, tu sigurno ne misli na zadojene agitpropovce iz bivših republika propale Jugoslavije, a pogotovo ne na srpsko-srbijanske mitomane i četničke propagandiste. Ipak, i u takvom jednom međunarodnom povjerenstvu, svima su vrata otvorena, ako imaju relevantne dokumente i profesionalan stav. Međutim, tom Povjerenstvu treba pripustiti i druge istraživače koji zbog komunističke premreženosti do sada nisu imali ravnopravan pristup pismohranama i medijima. Prije svih mislim na „Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“. To je društvo već skupilo i objavilo relevantne knjige i dokumente o Jasenovcu, svjedočenja koja govore nešto drugo o naravi ustaškog logora Jasenovac.

Ni masovni zločin u Katinskoj šumi se pedeset godina nije istraživao; pokolj poljskih časnika i cvijeta poljskog naroda službena komunistička historiografija desetljećima je pripisivala nacistima, međutim ipak su pokolj izvršili sovjetski komunisti! Zato sada stiže orkestrirani napad iz crvene Rijeke preko orjunaškog „Novog lista“ na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. „Zašto istraživati kad je sve poznato“, pita se Vojko Obersnel. I kad Vojko tako kaže vjerojatno ne bi trebalo ništa dirati; o Vojkovoj intelektualnoj istini ne treba previše trošiti riječi, ona je dio fundusa riječke kulture, gotovo turistički spomenik. No, napad na Predsjednicu ipak je učinjen zbog prilično prizemnog razloga, naime Ivi Goldštajnu se jako svidjela diplomacija pa je poželio još jedno veleposlaničko imenovanje. I sada Ivek Predsjednicu „stiska“? On i njegov portret Tita Predsjednica bi trebala poslati za veleposlanika, inače će Ivo dokazati da je u Jasenovcu ubijeno nekoliko milijardi Srba i Srbijanaca, ha!

Zadaća je hrvatske države prije svega ustanoviti narav logora: je li to bio i u kojoj mjeri radni, sabirni ili koncetracijski logor. Potom razlučiti zatočeništvo i rad u logoru od sabiranja i deportacija, a onda krenuti s brojkama ubijenih. Od onih nekoliko milijardi Srba do ipak četiri stotine pronađenih, iskopanih i obrađenih grobova. Nije milijarda puno, Srba je puna "vasiona". Treba li uopće skakati na brojku od 700 000 ubijenih (Srba, naravno) u Jasenovcu kad je 1964. godine SFRJ SR Njemačkoj predala popis ukupnih ratnih žrtava na teritoriju SFRJ, dakle brojku 597 323. I ta je cifra bila napumpana, zapravo podmetnuta Willy Brandtu da bi Jugoslavija od Njemačke dobila što veću ratnu reparaciju. Tito je bolje od Gogolja znao trgovati "mrtvim dušama". Što je od ratne reparacije SFRJ dobila od DDR-a nije nikom poznato!

Treba li objašnjavati apsurdnost apsurdnih cifri od stotina tisuća kad je na službenom popisu evidentirano 83 000(?); kad i „proizvodnja“ smrti ima svoju tehnologiju i ta je brojka u Jasenovcu jednostavno neostvariva ako se uzme u obzir godišnja proizvodnja cigli, lanaca, kotača i kože i sve to u šest baraka i isto toliko proizvodnih pogona.

Ili možda krenuti od novijih događaja i datuma, na primjer, samih Srba i Srbijanaca u Domovinskom ratu i njihovo ratno i genocidno djelovanje u Bosni i Hercegovini; početi od Srebrenice pa započeti s licitacijom od osamsto tisuća ubijenih muslimana?!

Zadaća jednog takvog međunardnog povjerenstva bila bi svakako temeljito proći kroz popise svih logoraša upravo da bi se izbjeglo dupliranje imena, tj. osoba, jer ne može se preko toga preći Goldštajnovom primjedbom da je za dupliranje kriv kompjutorski program?! I to za početak ni više ni manje nego 14 000 duplih imena?! Veći dio imena na službenom jasenovačkom popisu upotpunjen je s imenima, žrtava poratnog komunističkog terora po čitavoj Jugoslaviji, ili civilnim stradalnicima...

Kakve god brojke bile, one ne uvećavaju niti umanjuju zločin nad nevinima; Hrvatska i Hrvati osjećaju duboki stid za svakog nevino ubijenog čovjeka u Jasenovcu i bilo kojem drugom ustaškom logoru, ali je istina važna jer istina oslobađa i tako oslobođena imuna je na bilo kakvu povijesnu ili političku manipulaciju. Činjenice o naravi logora, kao i živa svjedočenja iz logora, spomenuto društvo „trostrukog logora Jasenovac“ sabralo je u nekoliko knjiga i potkrijepilo arhivskim izvorima tako da sve to treba ravnopravno provjeriti i uvažiti činjenično, ali isto tako ni na koji način rezultate zloupotrijebiti u političke svrhe. Logor Jasenovac je za sve osim agitpropovske ideologe poput oca i sina Goldštajn bio zabranjena tema i tko se neovlašteno dotaknuo Jasenovca progutao bi ga mrak jasenovačke tajne, isto se tako tretirala i tajna Katinske šume o kojoj se za vrijeme komunizma nije smjelo naglas govoriti, a kamo li istraživati.

Tito je dobro znao zašto nije nikad službeno posjetio Jasenovac, nije ga čak ni spominjao u svojim mucavim govorancijama, a njegove dvije tajne posjete dogodile su se kad se osobno želio uvjeriti da su svi tragovi poratne „proizvodnje“ smrti dobro pospremljeni.

Jasenovac traži istinu o sebi, Hrvatska želi istinom sprati ljagu sa sebe i tu nema odustajanja. Srpsko-srbijanski mit o Jasenovcu od samo početka zamišljen je kao stalna omča oko hrvatskog vrata; to je srpsko-srbijanski projekt sramoćenja Hrvatske i Hrvata i on je posljednje uporište srpsko-srbijanskog fašizma i neprestana agresija na Hrvatsku koja traje od 1945. Vojna srpsko-srbijanska agresija na Hrvatsku 1991. doživjela je težak poraz, ali Jasenovac je ona prva agresija na Hrvatsku i trajni pokušaj da se Hrvatska stigmatizira kao nacifašistička saveznica, a Hrvati opečate kao genocidan narod. Četnicima nisu nimalo smetale ustaše i slovo „U“, veleposlanstvo NDH u Beogradu radilo je cijelo vrijeme rata, međutim četnicima i svetosavcima smeta sve što započinje s „H“. Smetaju Hrvati kako bi se nesmetano mogli širiti na „Zapadne srpske zemlje“. Dok ima Hrvatske, Srbija je mala i beznačajna državica nastala pod okriljem turske imperije. Jedan od turskih vazala, zato se Erdogan u Srbiji osjeća kao kod kuće.

Nastave li Srbi i Srbijanci "špičiti" s Jasenovcem, „Bljesak“ i „Oluja“ ostat će jedine povijesne veze dvaju nikada „bratskih“ naroda i ne vidim kako bi im i zašto Hrvatska mogla pomoći na putu prema EU? Koliko je besmislena svaka polemika sa Srbima i Srbijancima vidi se iz činjenice što etikete „ustaške države“ dolaze iz Srbije koja je u II. svjetskom ratu bila najtvrđa nacistička „Judenfrei“ tvorevina i od današnjih četnika koji su izvršili agresiju na Hrvatsku 1991. Zato prestanimo se lagati, to više nije ni uljudno: niti jedan domoljubni Hrvat ne želi vidjeti Srbiju u Europskoj Uniji. Svi to znaju: i predsjednik Vlade i Predsjednica. Znaju to i dužnosnici EU, jer se Unija uopće neće širiti. Odlaskom Velike Britanije EU se počela smanjivati, a Crna Gora samo će popuniti upražnjeno mjesto. Ulazak Srbije u EU označio bi za Hrvatsku početak treće južnoslavenske tvorevine, a tolike budaletine Hrvati ipak nisu.

Međunarodna komisija za logor u Jasenovcu mudro je i jedino riješenje, a hrvatski i srbijanski povjesničari mogu participirati onoliko koliko su im argumenti i dokumenti valjani, međutim po istinu se ovaj put ne ide u Beograd.

Hrvatska žali, ali Hrvatska i njen narod popravlja i gradi prijateljske odnose s Izraelom i židovskim narodom. Gradnjom prijateljstva i vojno-sigurnosnog saveza s Izraelom Republika Hrvatska dokazuje njen nepomućeno srdačan stav prema židovskom narodu i nejegovoj kulturi, a ovakve židovske općine u Hrvatskoj pod kontrolom antisemita Goldštajna i Mesića su nevažne; one su još debelo u propaloj Jugoslaviji i nastavljaju Titov Pokret nesvrstanih. Stoga se prijateljstvo s Izraelom ne može graditi s ljudima poput Ive Goldštajna i njegovih mentora, svi bi oni da mogu odmah priznali Palestinu.

 

L. C.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.