Stoljeće fašizma u Rijeci - od D’Annunzija do Ničega
Prije stotinu godina, Rijeka je bila nevjerojatan uspješan grad, no propast Austro-Ugarske 1918. pogurala ju je prema dnu Kvarnera! Pjesnik-vojnik Gabriele D’Annunzio osvojio je Rijeku 1919. za “majku domovinu Italiju” i u njoj je utemeljio prvu fašističku, odnosno totalitarističku državu u povijesti - “Talijansku regenciju Kvarnera”.
Tih petanest mjeseci njegove luđačke vlasti tijekom 1919.-1920. godine, bili su vrhunac Rijeke kao svjetskog političkog problema i početak njene propasti kao uspješnog lučkog grada. No, agonija traje već stotinu godina.
Današnja Rijeka ima svog (neiskazanog) poetu i vojnika (partije) koji nastavlja D’Annunzijevo djelo, karikirajući ga gotovo do neprepoznatljivosti.
Umjesto elegantnog, crnog D’Annunzijevog fašizma, Rijeka je danas prvi grad ofucanog i usmrđenog crvenog fašizma, dižući ljestvicu visoko i za Pyongyang i Havanu, gradove pobratime lokalnog ludila! Tragedije uvijek postaju farsa kad se kazalištem bave ljudi koje ga ne razumiju. Tragi-komični, sve više seoski načelnik, neugodno nalik Obelixu, iz ruševne varošice objašnjava demokraciju uvaženim lokalnim ustrašencima, no bez govorničke i poetske vještine jednog D’Annunzija, pa sve izgleda jadno i otužno, poput ruševnih kazališta “Fenice” (nekad kino “Partizan”) i Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Te dvije građevine najbolje pokazuju kako Rijeka, pod mudrim vodstvom svog partijskog komesara, grabi ka preteškoj tituli Europske prijestolnice kulture 2020.
No, dobri gradonačelnik tu ne staje: on nudi svijetu i čarobnu olupinu broda “Galeb” koja se raspada pod budnim okom Bravarovog “soul and body brother-a”. Mnogi u Zagrebu preziru Milana Bandića, no nezavisno od njegovog slikovitog, “light-folk” stila, on je najuspješniji gradonačelnik, koji je od Titinog ofucanog i nevoljenog republičkog središta, napravo moderan i atraktivan europski grad! Ponosan sam što je Bandić gradonačelnik hrvatske metropole - iako nikad nisam glasao za njega!
Nasuprot Bandiću, Vojkić (Obersnel) je od nekad važne europske luke uspio transformirati Rijeku u Ništa... U baruštinu na čijim klupama izgladnjeli umirovljenici gledaju u prazno, čekajući da se baje napune, kako bi mogli nabavljati sve što im treba preko e-baye! Jer luka je posve prazna, a Kopar se ubrzano udaljava nedostižnim, višestruko većim prometom kontejnera od “Kvarnerske sirotice”! Za takvu silovitu propast zaista treba gradonačelnik od formata! Na Vojkiću se vidi da je radio na masi, no možda bi trebao malo poraditi i na njenoj definiciji! Ili: dok on tako lijepo napreduje, Rijeka se tako lijepo urušava. I ubrzo će moći uklesati na ulazu u gradsku vijećnicu (nekad “Banco di Roma”!) proročke riječi venecijanskog kapetana Trevisana, zapisane 5. listopada 1509.:“Više se neće moći reći da je tu Rijeka, već da tu bijaše Rijeka!”
S tom razlikom što je Trevisan došao s jasnom namjerom uništiti i spaliti Rijeku Svetog Vida, dok Vojkić, navodno, sve radi za boljitak... “Regijona... YU-Regijona”. Iako, ako ćemo pravo, Vojkić je tek drugorazredni klon podjednako razornog Slavkića (Linića), s kojim je propast započela prije “kvartin” stoljeća. Crveni fašizam destruktivnošću je višestruko nadmašio crni! Deminutivi su uništili Rijeku.
Obišli smo i ruševni kompleks “Benčića” (nekad Rafinerija šećera, pa Tvornica duhana; do 2020., navodno, četvrt muzeja?!) ispred podjednako ruševne željezničke stanice i vidjeli da su ruševine sadašnjost i budućnost Rijeke. Strateški odabir - pokazati sve loše strane komunizma na malo prostora!
I zato predlažem da za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Vojkić organizira krstarenje trulim brodićem “Galeb” od Rijeke do Golog otoka, gdje bi Oliver Frljić, na tenkiću s Miroslavom Lazanskim (militantni gay četnik), mogao postaviti uobičajeno bezveznu predstavu i pokazati kako su ustaše na Golom otoku sprovodile svoj teror nad nedužnim komunistima. Jer svi dobro znaju da je “najveći Bravar svih naših naroda i narodnosti” bio veliki humanist koji nikad nikog nije ni cinkao ni ubio - osim ako to nije bilo za njegovo dobro! “Od Bleiburga pa do Golog otoka, svuda samo mrtva stoka!”
Koliko je Vojkić dobar za Rijeku, toliko je Tito bio dobar za Hrvatsku. I zato, još jednom: “Više se neće moći reći da je tu Rijeka, već da tu bijaše Rijeka!”
Napustili smo posve upropašteni gradić, s nevjerojatnog, post-apokaliptičnog parkirališta ispod zgrade Suda - koje je nastalo zajedničkim naporima Slavkića, Vojkića i drugih lokalnih - ića, u srcu nečeg što je nekad bio rimsko-srednjovjekovni Stari grad! - i odvezli smo se iz Obelix-grada u pravcu slobodnog zapadnog svijeta!
Perić