Logo

Umrla je Daša Drndić, navodno hrvatska književnica, no kako je preziralu “ustašku Hrvatsku”, u kojoj je “ustaška kama” stjerala Srbe i Jugoslavene u Istru (naročito u Rovinj, Pulu i na Brijune) i Rijeku (naročito gradsko poglavarstvo i Sveučilište), onda bi bilo puno preciznije napisati - umrla je ugledna jugoslavenska književnica, jedna od niza kulturnih bezzemljaša i “dece (Kuće) cveća”. Nema gore za iskrenog Jugoslavena i mrzitelja svega hrvatskog nego živjeti u Hrvatskoj!

Hladna i proračunata, ta davnašnja “prelepa devojka Danila Kiša”, “večita Beograđanka” - iako su je iz Beograda potjerali njeni voljeni četnici! - prezirala je Hrvatsku iako je tu “brektala” tijekom Domovinskog rata i čudila se zašto je svi prezirno gledaju, kad “ceo svet zna za druga Tita i Jugoslaviju, kad ceo svet govori srpski, kad ceo svet zna za četničko-partizanski oslobodilački pokret”!

Jugoslavenska nacionalistkinja i komunistkinja primitivnog bravarskog smjera, poslije početnih teškoća (ranih riječkih i kanadskih promašaja), uvjerila je “drugare” u Rijeci da je zaposle na Sveučilištu i tamo je odgajala novu generaciju multikulturalnih Jugoslavena (zajedno s Nikolom Petković, predsjednikom Jugoslavenskog društva pisaca u Zagrebu.) Prizivajući "sećanja" na Kiša, tog istovremenog Židova i pravoslavca, odlučila se za bezočno korištenje židovskih stradanja u svrhu svoje jugoslavenske promocije. Tuđe židovstvo pretvorila je u svoj pseudo-književni opus (pokušavajući oponašati svog davno preminulog dečka, no bez njegovog talenta). Kiš je svoje židovstvo prebrisao pravoslavljem, a Daša Drndić je izmislila svoje židovstvo iz Kišovog! Prekrasna soba ogledala prepuna laži i opsjena!

Franjo Tuđman imao je niz mana, no gledajući današnje vrtne patuljke koji glume hrvatske političare, on je sve veći u očima svih onih koji trijezno promišljaju! No, napravio je jednu katastrofalnu pogrešku - provodeći politiku pomirbe, prepustio je medije Jugoslavenima i Srbima i to nam se danas vraća i kroz zagrebačko Jugoslavensko društvo pisaca (službeno Hrvatsko društvo pisaca) i kroz dijeljenje nagrada jugoslavenskim nacionalistima kao što je Oliver Frljić, i kroz veličanje posve nepismenih novinara koji se predstavljaju kao “kremen Jugoslaveni zarobljeni u ustaškom logoru Hrvatska”!

Daša Drndić je veliki pisac samo u svijetu velikih Jugoslavena i velikih mrzitelja Hrvatske! Na žalost sve te srpske (zagrebačke!) Novosti, svi ti Pupovci (sinčić Ozren Pupovac uhljebljen je na već spomenutom riječkom jugoslavenskom Sveučilištu), svi ti Novi, Jutarnji i Večernji listovi, svi ti portali prepuni mržnje poput zagrebačkog Radija Gornji grad, Lupiga, Tačno itd., umreženi s beogradskim Peščanikom ili Prosvjetom, plakat će i naricati za “velikom hrvatskom književnicom” iz “slobodarske (čitaj jugoslavenske!) Istre”, iz “multikulturalne Rijeke” (čitaj jugoslavenske!), “Beograđankom i levičarkom” (čitaj “Jugoslavenkom od stoljeća sedmog”!). I tu će Velimir Visković, stari Titov gardist i vrtni patuljak Miroslava Krleže, naricati i urlati od tuge jer... Jugoslaveni odlaze...

Svi ti bezzemljaši, svi ti Josipovići, Lončari, Pusići i Mesići, sav taj anti-hrvatski kukolj koji se nije pomirio s gubitkom najvećeg lažljivca svih naših naroda i narodnosti, najvećeg cinkaroša od Kumrovca do moskovskog Lux-a, najvećeg poslijeratnog europskog ubojice - voljenog Walthera, zvanog Joža!, dakle svi ti jugoslavenski nacionalisti i profesonalne narikače, sad plaču i za Dašom Drndić jer je i ona dijete “crvene zvijezde koja je zasjala usred mraka”!

Što ih je manje, to su glasniji, no to je Tuđmanov magnum crimen, a naša gnjavaža! Nema dobrih Jugoslavena, samo dobrih Hrvata, Slovenaca, Srba, Bošnjaka, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca... Kad se situacija raščisti i kad se stvari budu nazivale pravim imenom, tek onda će Jugoslavija, taj “najprihvatljiviji oblik Velike Srbije”, zaista biti upokojena.

Glogov kolac treba zabiti u vampira i u Beogradu (“Kuća cveća”) i na Brijunima (gdje ga zastupa veleposlanik Rade Šerbedžija s pobočnikom Nenadom Stazićem) i u Rijeci (gdje je pomahnitali, ostarjeli Titin izviđač Obersnel, poželio preuzeti SDP od mlitavog Komadine i dati ju onu oštrinu koju je imala u vrijeme istarskog komuniste Ljube Drndića, oca daše Drndić. Komunistički ustanak u Istri 1943. godine, započeo je likvidacijom Talijana po “fojbama”, no onda je došla elitna Rommelova jedinica, koja je razjurila svo to bizarno društvo i u Istri i u Rijeci. Multikulturalisti su se osvetili 1945. i tada je protjerano 30.000 Talijana iz Rijeke, a gotovo 300.000 Talijana iz Istre i Dalmacije.

I Pokret nesvrstanih bio je tada začet, kao i današnja lupetanja multikulturalista, zapravo jugoslavenskih nacionalista, navodno političara i književnika, u stvari partijskih komesara neprežaljenog "druga Waltera", zvanog Joža. Smrću Daše Drndić, Hrvatska nije izgubila veliku književnicu, nego je otišla još jedna iskrena Jugoslavenka...

 

F. Perić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.