23. siječnja 2016. godine je ondašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u Imotskom izjavio: “Ima indicija da smo pokradeni u izbornoj noći za 5-6 mandata. Ispitat ćemo to.” Dan kasnije je sumnje uperio na APIS, informatičko poduzeće u vlasništvu države i Grada Zagreba koja obrađuje izborne rezultate.

Kad tako nešto izjavi predsjednik najveće stranke u Hrvatskoj (te u onom trenutku izvjesni mandatar), ujedno i bivši ministar MUP-a i visoki dužnosnik SOA-e, onda to treba uzeti ozbiljnije nego kad bi isto rekli Ivan Pernar ili Miro Bulj. Ipak, po tomu se nije ništa poduzelo.

Isti je taj APIS provjeravao potpise skupljene za referendumske inicijative „Narod odlučuje“ i „Istina o Istanbulskoj“.

„Čini se da nijedna od tri inicijative nije prikupila dovoljan broj potpisa“ – rekao je uvodno premijer Andrej Plenković, referirajući se na dva referendumska pitanja inicijative „Narod odlučuje“ te na inicijativu „Istina o Istanbulskoj“.

„Svim zainteresiranima bit će omogućen uvid i kontrola u sve potpise koji su proglašeni nevažećima“ – dodao je.

Ministar Kuščević je kazao da je za „Istinu o Istanbulskoj“ ispravno bilo 345.942, a neispravno 44.974 potpisa. Što se tiče inicijative Narod odlučuje, za izmjenu članka 72. Ustava ispravno je 371.450 potpisa, a neispravno 40.875, dok je za dopunu Ustava člankom 72 a bilo 367.169 ispravnih te 40.666 neispravnih potpisa. Napomenuo je da su nevažeći potpisi prošli dvostruku kontrolu, to jest da ih je dodatno pregledalo njihovo povjerenstvo.

Uzevši u obzir činjenicu da se, poput Milanovićeve vlade, i ova „Frankenstein“ vlada na čelu s Plenkovićem izrazito protivila objema referendumskim inicijativama, te da je u kontroli potpisa sudjelovao APIS, mnogi ne će povjerovati da je tomu tako. Nadalje, kad Pupovčeva „nevjenčana supruga“, novinarka Yutarnjeg, Slavica Lukić par dana prije objave službenih rezultata napiše da nema dovoljno potpisa, sve još više zaudara na prljavu igru.

Prije svega, treba razmotriti činjenice. Svakom referendumskom pitanju od obje inicijative nedostaje preko 40 000 potpisa, odnosno proglašeni su nevaljalima. Dakle, organizatori i čelni ljudi obaju inicijativa su do te mjere nepismeni, nesposobni, ili pak, toliko samouvjereni da su smatrali kako će s tolikim brojem „nevaljalih“ potpisa „prevariti“ vladajuće – što nužno slijedi ukoliko ćemo vjerovati Kuščeviću, Plenkoviću i APIS-u.

S druge strane, ugrubo 40 000 „nevaljalih“ potpisa od cca. 400 000 predanih potpisa, prelazi iznos od 10%, što je, ne ćemo reći suludo, ali je itekako malo vjerojatno, nešto poput broja nevažećih listića na nedavno održanim izborima u BiH. Sve upućuje na laž, obmanu i prijevaru.

HNS predvođen Ivanom „razdjelnik“ Vrdoljakom već podnio kaznenu prijavu protiv organizatora referendumskih inicijativa. Unatoč uvriježenom mnijenju, tako nešto treba apsolutno podržati iz razloga sličnih gore navedenima. Ukoliko su potpisi zaista krivotvoreni, za to netko mora odgovarati, pa bio on lijevog, desnog ili kojeg već svjetonazora; kazneno djelo je kazneno djelo.

Međutim, ukoliko istraga pokaže da nije bilo krivotvorenja, netko će morati objasniti hrvatskomu narodu kako se dogodi da slučajno (dakle, bez namjere, izravne ili neizravne) više od 10 %, u ovom slučaju više od 40 000, potpisa bude nevažeće, što je matematički moguća, ali isto tako vrlo slabašna vjerojatnost. Nadalje, ako već vladajući kontroliraju APIS i Povjerenstvo za provjeru potpisa, istragom će se objelodaniti (i potvrditi) seže li im ruka u DORH i ina nadležna istražna tijela. Naposljetku, kad-tad će o svemu odlučivati Ustavni sud, kako o broju valjanih potpisa, tako i o ustavnosti referendumskih pitanja, a više je no izvjesno, uzev u obzir trenutni sastav Ustavnoga suda, kakvu će odluku donijeti.

Nakon toga će biti jasno tko upravlja državom hrvatskoga naroda protiv interesa hrvatskoga naroda. Valja podsjetiti na onu latinsku: „Inter arma enim silent leges“ što se prevodi: „U doba rata zakoni utihnu“.

Međutim, treba isto tako kazati da zakoni utihnu upravo jer se ratuje oružjem, odnosno fizičkom silom, a ne riječima t.j. argumentacijom. U tom smislu, valjalo bi narečenu latinsku izreku prevesti (i tumačiti) ovako: „Kad riječi (zakoni) ne djeluju, treba posegnuti za (fizičkom) silom.“

 

Josip Gajski