Logo

Iz hrvatskih gradova stižu iz dana u dan vijesti da se građani ne pridržavaju mjera koje je propisao Stožer civilne zaštite. Pojedinci se ne pridržavaju pravila: neki su kafići nastavili s radom, a ljudi se nastavljaju okupljati kako po parkovima, tako i po privatnim kućama, podrumima…

Tako je, na primjer, u subotu na vrhu Zelene magistrale na Ponikvama iznad zagrebačkog naselja Gajnice bilo je parkirano skoro 200-injak automobila, ljudi se okupljaju na Jarunu, u priobalnim gradovima po rivama i šetnicama; uglavnom, ljudi se ne pridržavaju mjera koje su poduzete kako bi se spriječilo širenje pandemije korona-virusom.

Kao odgovor na takvo (neodgovorno i neprimjereno) ponašanje ljudi, ministar zdravstva, dr. Beroš, upućuje apele iz dana u dan, štoviše, zahtijeva da se prestane s takvim aktivnostima koje ugrožavaju druge ljude. Ministar unutarnjih poslova Božinović, patetično i starački iznosi nove odluke i nove mjere ponavljajući da se svi moraju pridržavati istih.

Ono što nitko od premnogih stručnjaka, „eksperata“ i dnevno-političkih komentatora ne ističe, a vrlo je bitno za daljnji razvoj ove epidemiološke situacije, jest da sukladno postojećim propisima, niti jednu odluku koju je donio Stožer civilne zaštite na čelu s Božinovićem, ni jedno državno tijelo nije u stanju prisilno provesti.

Primjerice, ako bi na ulici, trgu ili parku zatekli 10-ak ljudi u skupini, nitko nema ovlast ni pravo prisilno ih rastjerati. Policija, osim, verbalno, ne može učiniti ništa nego moliti i apelirati u maniri našeg ministra zdravstva.

Po svojoj pravnoj naravi, svaka odluka Stožera civilne zaštite je hijerarhijski niža od svakog zakona, stoga, ako je u suprotnosti s bilo kojim zakonom u bilo kojem dijelu (npr. zabrana okupljanja na javnim mjestima, zabrana rada trgovina, dužnost držanja razmaka od 2 ili koliko već metara, ulazak jedan po jedan u trgovine i ljekarne…), takve odluke država ne može prisilno sprovesti.

Ako bi policajac zatekao nekoga tko obija tuđi automobil (Krešu Beljaka primjerice), može ga na licu mjesta privesti te odvesti u policijsku postaju, odnosno može mu ograničiti zakonom zajamčenu slobodu kretanja. Zašto? Jer policajca na to ovlašćuje zakon. Zatekne li policajac skupinu od 10-ak ljudi iz gornjeg primjera, ponovimo, on ne može poduzeti ništa, jer nema ovlast, odnosno ima ovlast iz neke odluke, ali je ta odluka u suprotnosti sa zakonom, pa kao da je ni nema.

Ministru Davoru Božinoviću se očito sviđa uloga koja ga je zadesila po sili ove situacije, pa tako on na čelu Stožera civilne zaštite donosi odluke i privremene mjere, no prošla su ona nakaradna vremena kad se suspendirao zakon, ustav ili sudska presuda jer je tako odlučio drug Tito.

Ako država ne može sprovesti svoju volju, odnosno svoje odluke, uredbe, zaključke, pravilnike ili što već, onda svaka mjera predstavlja popis lijepih želja i mrtvo slovo na papiru. Trenutno je stanje takvo, složit će se većina, izrazito ozbiljno, te nema ni vremena ni prilike kako bi se nastavio dopuštati ovakav vid „građanskog neposluha“ koji to zapravo i nije, jer smo pravna država, odnosno jer ne vladaju ljudi nego zakoni, barem formalno.

Potres je pogodio Zagreb. Idemo iz zla u gore, a naši čelni ljudi mole i apeliraju građane da se ponašaju odgovorno, ma što to značilo. Krajnje je vrijeme da Hrvatski sabor zasjedne, okupi 76 ruku koje ionako i ovako bez razmišljanja donose zakone po prijedlogu vlade, te da donesu paket zakona (!) kojim će urediti ovlast policije da bude u mogućnosti sprovoditi odluke Stožera civilne zaštite, bilo u vidu novčanih kazni (što je trenutno besmisleno) ili u vidu ograničavanja slobode, odnosno pritvora i zatvora.

S obzirom da je Račanova vlada brisala čl. 3. Zakona o obrani koja je uređivala izvanredno stanje, što bi omogućilo izlazak vojske na ulice, Republika Hrvatska trenutno nema pravnih okvira za nošenje s ovom situacijom. Hrvatski sabor mora donijeti nove zakone dok je još u mogućnosti zasjedati, inače nam se ne piše dobro.

Vrijeme je da političari napokon postanu državnici, a to znači da počnu donositi ozbiljne i nepopularne zakone kako bi se zaštitila ne samo država, nego ponajviše njezini državljani. Nažalost, ova situacija je naše diplomate i birokrate na vlasti zatekla potpuno nespremne jer se radi o ljudima koji su kadri služiti tuđim i svojim interesima, ali nisu u stanju vladati, odnosno biti suvereni, odlučni i nepokolebljivi – u pravom smislu riječi – služiti državi i njezinim državljanima.

 

Mila Marušić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.