Na svaki promet robe i usluge država uzima jednu četvrtinu, odnosno 25% poreza na dodanu vrijednost (PDV). Postoje još sljedeći državni, županijski i gradski porezi i prirezi: porez na dobit, posebni porez na motorna vozila, posebni porez na kavu i alkoholna pića, porez na premije osiguranja od automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih vozila.

Postoji i trošarinski sustav oporezivanja alkohola, alkoholnih pića, duhanskih proizvoda, energenata i električne energije, porez na nasljedstva i darove, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na automate za zabavne igre, prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na korištenje javnih površina, porez na promet nekretnina i porez na dohodak.

Pored ovih beskrajnih poreza, postoji još nemali broj parafiskalnih nameta od kojih su samo neki: naknada za pravo upotrebe radiofrekvencijskog spektra, naknada za uređenje voda, naknada za ambalažu i ambalažni otpad, članarina turističkim zajednicama, naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, naknada nositeljima privatnih autorskih i srodnih prava, naknada za korištenje voda, članarina komorama (gospodarskim, odvjetničkim…), RTV pristojba, naknada gospodarenja električnom i elektroničkom opremom, spomenička renta…

Svemu ovomu pridodati pristojbe, takse i državne biljege koji se moraju plaćati pri ishođenju bilo kojeg dokumenta od osobne iskaznice do rodnoga lista i možemo slobodno zaključiti da je Republika Hrvatska puna novaca k'o šipak.

Zbog kineskog je virusa ekonomija zamrznuta, ljudi masovno ostaju bez posla jer ne smiju raditi ni oni koji bi htjeli raditi, na turizam ove godine možemo zaboraviti, što će dotući priobalne krajeve i otoke.

Ustavna je obveza Republike Hrvatske naknaditi štetu koja je ljudima prouzročena korona virusom (čl. 1. Ustava navodi da je RH socijalna država). Mjere koje je vlada predložila su prijezira vrijedne, odnosno uvrjedljive. Ministri su se odrekli jedne plaće, što je simbolično, ali ne predstavlja ništa. Otkako je postao saborski zastupnik, general Željko Glasnović se odrekao u potpunosti svoje saborske plaće u korist djece bez roditelja - pametnomu dosta.

Privatni se sektor doslovno urušava, a iz njega se putem gore navedenih poreza, prireza i parafiskalnih nameta hranio državni aparat, potpuno beskoristan, inertan i neučinkovit. Zašto već do sada nije prepolovljen broj ministarstava? Zašto se, ako ne stalno, onda barem privremeno ne ukine ministarstvo kulture? Čemu ono služi u ovoj situaciji? Zašto nisu počeli rezovi u javnoj upravi i tzv. državnim poduzećima? Zašto nije ukinuta polovica od broja jedinica lokalnih samouprava, što se, uzgred budi rečeno, pokazalo vrlo kaotičnim sad kad se moraju dobiti propusnice radi napuštanja mjesta boravišta?

Krajnje je vrijeme da se netko u tom Hrvatskom saboru digne i zapita: „Di su pare?!“ Gdje su naši novci koje nam država toliko uzima radi „općeg interesa“, „funkcioniranja“, „saniranja“ itd.

Toliko se daje ovoj nesretnoj državu koju su upropastili i upropaštavaju vlastodršci, toliko se u nju upumpava novca, pa u ovoj situaciji je vrijeme da se taj novac vrati. Ili su hrvatski državljani bedaci pa financiraju tuđi nerad, nered i nedisciplinu, neučinkovitost, tromost i sporost?

Di su pare drugovi i drugarice – to bi sad morao pitati onaj komični Bernardić. Gdje su naši novci, novci koje je stekao hrvatski čovjek i dao ih državi? Sad je kriza, sad gori pod nogama i prijeti nam ekonomski kolaps, a nakon toga uvod u anarhiju koja, za razliku od dosadašnje anarhije, ne će biti dirigirana i namjerno poticana. Ne kupuju Amerikanci, Mađari i Poljaci oružje da bi pomogli oružnoj industriji, nego se pripremaju za najcrnji scenarij.

Sad je, drugovi i drugarice, vrijeme za državni intervencionizam, no sada naši ćate šute i ne poduzimaju ništa, a bili su jako poduzetni kad je trebalo oteti čovjeku njegovo poduzeće i uzeti novac (lex Agrokor). U Hrvatskoj sve naopako: u regularno doba se država petlja u sve, a sad u izvanrednim okolnostima se ne bu štela mešati, osim ako treba pratiti mobilne uređaje (?!) ili ograničavati slobodu kretanja.

Za svaku bolest postoji lijek, samo je pitanje vremena. Ironično je, pak, što je pandemija korona virusa do kraja raskrinkala ono što se već desetljećima zna, a to je da je najopakiju bolest u Republici Hrvatskoj predstavljaju političari, odnosno HDZ-SDP bulumenta koja je od države stvorila privatnu prćiju. Sva sreća pa za to lijek već imamo, samo treba pričekati parlamentarne izbore, ako uopće dopuste njihovo održavanje…

 

Josip Gajski